\u2026 Rat! Djevoj\u010dica je morala sazreti preko no\u0107i! Nemam i nisam imala prilike biti dijete i nikada je ne\u0107u vi\u0161e imati! Niko i ni\u010dim mi to ne mo\u017ee nadoknaditi! Moje djetinjstvo je kao ispu\u0161teni balon, oti\u0161lo i nikada se ne\u0107e vratiti. A \u010dovjek bez djetinjstva je kao bez dijela tijela. Ponekad osje\u0107a da ga boli na promjene vremena, iako ga nema! Voljela bih da imam barem sje\u0107anje. Nema ni\u010dega! Uzeli su mi dje\u010diju radost i mladost, uzeli su mi temelj! \u2026. Smijeh djece Srebrenice i nakon 20 godina je najve\u0107a osveta. Mi smo \u017eivi, mi smo djeca koja bez temelja-djetinjstva grade budu\u0107nost i krovove. Mi smo snaga lo\u0161eg vremena! Ubili su mi djetinjstvo, ali ne i sje\u0107anje na zlo\u010din!<\/p>\n\n\n\n
Tako u svojoj knjizi D\u017eeva Avdi\u0107 pi\u0161e o Srebrenici, mjestu gdje je po\u010dinjen genocide, najve\u0107i zlo\u010din nakon Drugog svjetskog rata u Evropi. Avdi\u0107 je sa nepunih \u0161est godina pre\u017eivjela genocid. Gledala je kako srpski vojnici rastavljaju mu\u0161karce od \u017eena, o\u010deve od djece, izgladnjele ljude, ubijanja, mu\u010denja\u2026 Srebreni\u010dki genocid koji je vidjela dokumentovala je u knjizi \u201cMoj osmijeh je moja osveta\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Iako je bila mala djevoj\u010dica Avdi\u0107 se dobro sje\u0107a golgote kroz koju su pro\u0161le njene kom\u0161ije, rodbina, sugra\u0111ani. Dom gdje je ro\u0111ena zajedno sa roditeljima i bratom napustila je po\u010detkom 1992. godine. U Srebrenici ubijeno joj je vi\u0161e \u010dlanova porodice. Njen otac me\u0111u rijetkim je Srebreni\u010danima koji se spasio.<\/p>\n\n\n\n
D\u017eeva je sa majkom i bratom provela dvije no\u0107i u logoru Poto\u010dari. Spasili su se, ali sve \u0161to se de\u0161avalo jula 1995. godine na nju je ostavilo neizbrisiv trag.<\/p>\n\n\n\n
\u201cOdrasla sam preko no\u0107i – nisam imala dom, djetinjstvo, slobodu i radost, ali pre\u017eivjeli smo\u201d, rekla je za Agenciju Anadolija (AA) Avdi\u0107, istakav\u0161i:<\/p>\n\n\n\n
\u201dDanas sam na mjestu gdje je prije 29 godina na\u0161 dom izgorio u plamenu i od tada smo postali izbjeglice u vlastitoj domovini. Imala sam nepunih \u0161est godina i kao dijete ostala bez temelja \u017eivota i dje\u010dije radosti. Nisam imala dom, djetinjstvo, slobodu i radost, ali pre\u017eivjeli smo. Od pepela je trebalo sagraditi dom, sre\u0107u, radost i uspje\u0161nu stazu \u017eivota kojom danas kora\u010dam. Ustvari trebalo je \u017eivjeti Srebrenicu svaki dan u godini, ne samo 11. jula. Moji roditelji i brat, heroji u miru, su beskrajnom podr\u0161kom i zajedni\u0161tvom uspjeli da mi budu najve\u0107a oaza mira i sre\u0107e, iz koje sam crpila snagu i sna\u017eno kora\u010dala naprijed svih ovih 29 godina poslije rata\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Ispri\u010dala je \u0161ta se de\u0161avalo 11. jula u Srebrenici.<\/p>\n\n\n\n
\u201dU aprilu 1992. godine sam sa nepunih \u0161est godina izgubila dom, rat je po\u010deo. Odrasla sam preko no\u0107i, \u010desto ka\u017eem da nikada ustvari nisam ni imala priliku biti dijete. U Srebrenici sam zavr\u0161ila tri razreda osnovne \u0161kole kojih se ni ne sje\u0107am, ne sje\u0107am se kako sam nau\u010dila pisati i \u010ditati!? Nije bilo dje\u010dije bezbri\u017enosti, zapravo je vladao ogroman strah od smrti i borba za \u017eivot, \u010dak i djece. Jedina dje\u010dija igra koju pamtim jeste da me mama pu\u0161tala u haustor na pola sata izme\u0111u granatiranja da s drugaricama igram ‘gume’. Zapravo mislim da djeca nisu bila svjesna rata, ali da ih je rat nesvjesno u\u010dinio odraslim\u201d, govorila je Avdi\u0107, dodav\u0161i:<\/p>\n\n\n\n
\u201dMoj otac i brat su pre\u017eivjeli genocid u Srebrenici. Majka je izgubila dva brata, amid\u017eu, amid\u017ei\u0107e, dajd\u017ee i njihove sinove… Skoro 30 \u010dlanova u\u017ee familije. Najstariji brat od mog oca nije pre\u017eivio genocid. Tog 11. jula 1995. godine samo smo \u010duli vrisak u zgradi: ‘U\u0161li su u Srebrenicu, svi moramo prema Poto\u010darima’. Otac se ve\u0107 na\u0161ao na izlaznim vratima, a mama je nas spremala. Pri\u0161li smo vratima da ga zagrlimo, ne slute\u0107i da nam je to mo\u017eda zadnji susret. Otac je rekao majci da nas \u010duva, \u010dvrsto nas zagrlio i krenuo putem spasa. U drugom trenutku smo se ve\u0107 na\u0161li na ulici prema Poto\u010darima koji je bila potpuno ispunjena masom izbezumljeni i upla\u0161enih ljudi. Sa majkom i bratom sam provela dvije no\u0107i u logoru Poto\u010dari. Nakon 11 dana od pada Srebrenice otac nas je prona\u0161ao na slobodnoj teritoriji u Lukavcu, mjesto Pura\u010di\u0107. Vidjela sam ga na kraju ulice u pocijepanim hla\u010dama i majci, otegnula se iz maminih ruku i na\u0161la se u njegovom zagrljaju pu\u0161taju\u0107i vrisak djeteta koji je odjekivao ulicom\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Navodi da su djece Srebrenice i sva djeca rata za ovih 29 godina pro\u0161la nevidljivu i hrabru borbu.<\/p>\n\n\n\n
\u201dTo su generacije koje stvaraju novu eru na vlastitoj ratnoj traumi, boli i gubitcima koji su nenadoknadivi. Hrabro i dostojanstveno kora\u010daju stazama onih koji za to nisu imali priliku, samo zato jer su se druga\u010dije zvali. Praznici i sve \u017eivotne radosti su nepotpune, jer biti pre\u017eivjeli zna\u010di nositi vje\u010dno obilje\u017eje i obavezu na trajno sje\u0107anje. Na\u017ealost, i pre\u017eivjeli odlaze na Vje\u010dno putovanje, sve ih je manje\u201d, pri\u010dala je Avdi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Osvrnula se i na knjigu koju je napisala i objavila 2016. godine \u201cMoj osmijeh je moja osveta\u201d.<\/p>\n\n\n\n
\u201dPotreba da govorim u ime onih koji vi\u0161e ne mogu govoriti je nastala kao \u010dista, iskonska potreba du\u0161e da se odu\u017eim za \u017eivot. \u0160estogodi\u0161nja djevoj\u010dica koja je pre\u017eivjela rat i ne zna kako je nau\u010dila \u010ditati i pisati je ustvari vlastita alhemi\u010darka \u017eivota. Moja knjiga ‘Moj osmijeh je moja osveta’, \u010diji je izdava\u010d Institut za istra\u017eivanje zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava, \u017eivi ve\u0107 pet godina. Nakon skoro 30 promocija u gradovima Bosne i Hercegovine prevedena je na engleski i perzijski jezik, a u Iranu smo imali dvije promocije. Tako\u0111er, knjiga je ura\u0111ena na CD-u i dio je knji\u017enog fonda Biblioteke za slijepa i slabovidna lica Bosne i Hercegovine. U izdanju Centra za slijepu i slabovidnih djecu i omladinu knjiga ‘Moj osmijeh je moja osveta’ je izdata i na Brajevom pismu\u201d, kazala je Avdi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0161le godine, na osnovu knjige snimljen je prvi dokumentarni film i doma\u0107oj produkciji pod nazivom “Prona\u0161la sam svjetlo”.<\/p>\n\n\n\n
\u201dKnjiga je posve\u0107ena mojim roditeljima, heroima moje \u017eivotne staze, i svih vrijednosnih i eti\u010dkih vertikala po kojim \u017eivim. Nadam se da je kona\u010dno do\u0161lo vrijeme da shvatimo da su pri\u010de pre\u017eivjelih i \u017eivi svjedoci zlata vrijedni, jer svakim danom ih je sve manje. Na osnovu brojnih pozitivnih kritika stru\u010dnjaka, krajnji cilj je da knjiga ‘Moj osmijeh je moja osveta’ bude dio \u0161kolskih biblioteka\u201d, poru\u010dila je Avdi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Mjesto zlo\u010dina<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201dPostoje neke ti\u0161ine koje odjekuju najja\u010dim glasom, krikom, ma gdje se mi nalazili u tom trenutku. Postoje POTO\u010cARI – poljana smrti. Postoji dan kada svi izgubimo racionalnu mo\u0107. Postoji 11. juli, dan kada smo svi zajedno i mrtvi i \u017eivi! Dok bjelina ni\u0161ana govori o veli\u010dini njihova zla, du\u0161a zadrhti negdje unutra, nekontrolisano, bolno\u201d, dio je iz knjige \u201cMoj osmijeh je moja osveta\u201d.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u2026 Rat! Djevoj\u010dica je morala sazreti preko no\u0107i! Nemam i nisam imala prilike biti dijete i nikada je ne\u0107u vi\u0161e imati! Niko i ni\u010dim mi to ne mo\u017ee nadoknaditi! Moje djetinjstvo je kao ispu\u0161teni balon, oti\u0161lo i nikada se ne\u0107e vratiti. A \u010dovjek bez djetinjstva je kao bez dijela tijela. Ponekad osje\u0107a da ga boli […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":32780,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[67],"tags":[],"class_list":{"0":"post-32779","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-blog"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/32779","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=32779"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/32779\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32781,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/32779\/revisions\/32781"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/32780"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=32779"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=32779"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=32779"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}