{"id":32567,"date":"2021-07-11T08:23:50","date_gmt":"2021-07-11T07:23:50","guid":{"rendered":"https:\/\/senzor.ba\/?p=32567"},"modified":"2024-01-15T21:27:30","modified_gmt":"2024-01-15T20:27:30","slug":"masovic-jos-tragamo-za-oko-1-200-nestalih-u-genocidu-u-srebrenici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tvsensor.com\/clanak\/masovic-jos-tragamo-za-oko-1-200-nestalih-u-genocidu-u-srebrenici\/","title":{"rendered":"Ma\u0161ovi\u0107: Jo\u0161 tragamo za oko 1.200 nestalih u genocidu u Srebrenici"},"content":{"rendered":"\n<p>Stotine maloljetnika ubijeni su genocidu po\u010dinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici. Neki su ubijeni dok su preko \u0161ume, sa o\u010devima, bra\u0107om, amid\u017eama, djedovima poku\u0161avali do\u0107i do slobodne teritorije &#8211; Tuzle ili Kladnja, dok su neki &#8220;otimani&#8221; iz naru\u010dja majki u kompleksu Fabrike akumulatora u Poto\u010darima, zgrade iz predratnog doba koju je koristio Holandski bataljon UNPROFOR-a kao svoje sjedi\u0161te 1994. i 1995. godine.<\/p>\n\n\n\n<p>Radi se o dje\u010dacima koji nisu znali za rat, mr\u017enju ili neprijateljstvo. Njihove snove prekinuli su pucnjevi, a posmrtne ostatke su prona\u0161le ili jo\u0161 uvijek tra\u017ee majke po mnogobrojnim masovnim grobnicama u okolini Srebrenice, Vlasenice, Zvornika, Bratunca&#8230;<\/p>\n\n\n\n<p>Predsjedavaju\u0107i Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Ma\u0161ovi\u0107 pojasnio je da &#8220;oni ne vode evidenciju o svim ubijenim u Srebrenici 1995. godine, nego samo o onim koji su nestali, a \u010dija tijela nisu prona\u0111ena.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Broj ubijenih u genocidu je ne\u0161to ve\u0107i jer su neka od tijela ostala dostupna nakon ubistva njihovim porodicama, imali su priliku da ih sahrane i oni te osobe nisu prijavljivali kao nestale&#8221;, pojasnio je Ma\u0161ovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Kako je kazao, oni se vode evidencijom sa spomen zida u Memorijalnom centru na kojem su ispisana imena ubijenih.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Tamo se nalaze imena 580 osoba mla\u0111ih od 18 godina. Sva ova imena nisu pro\u0161la kroz proces verifikacije u Institutu. Dobili smo podatke za 450 od ovih 580, imamo njihova imena i prezimena. Od tih 450, zajedno sa dvojicom maloljetnika koji \u0107e biti ukopani ove godine, broj onih koji su ukopani je ne\u0161to manji &#8211; 435. Jedan dio maloljetnika je ukopan u drugih mezarjima, a u jednom broju slu\u010dajeva porodice jo\u0161 uvijek nisu iskazale spremnost da ih sahrane jer ili \u010dekaju druge srodnike ili su skeletni ostaci do te mjere oskudni da porodica smatra da treba jo\u0161 malo sa\u010dekati da se prona\u0111u dodatni dijelovi skeleta kako bi tijela bila koliko toliko kompletna&#8221;, izjavio je Ma\u0161ovi\u0107 za AA.<\/p>\n\n\n\n<p>Prema njegovim rije\u010dima, uglavnom se radi o starijim maloljetnicima.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Osobe koje su ro\u0111ene 1977. godine, takvih je 88, zatim osobe koje su ro\u0111ene 1978., takvih je najvi\u0161e &#8211; 177. Tu su i osobe ro\u0111ene 1979. godine, njih 109. Oni koji su ro\u0111eni 1980. godine, dakle 15-godi\u0161njaci, njih je 51, i 14-godi\u0161njaka imamo 14&#8221;, istakao je Ma\u0161ovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Smatra da je proces tra\u017eenja nestalih u\u0161ao u najte\u017eu fazu zbog iscrpljenosti svih izvora informacija.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Svi ti izvori informacija su, ne samo jedanput nego vi\u0161e puta, provjeravani, vi\u0161e puta se izlazilo na iste lokacije, obra\u0111ivale su se te lokacije. Broj svjedoka ne mogu re\u0107i da se smanjuje iz godine u godinu jer on nikada nije bio dovoljan, vrlo malo je insajdera direktnih ili indirektnih, oni koji su u\u010destvovalo u samom ubistvu ili onih koji su na neki drugi na\u010din sudjelovali u prikrivanju genocida. Mi smo u fazi kada se iz godine u godinu pronalazi sve manji broj nestalih i to je, prije svega, zahvaljuju\u0107i \u010dinjenici da je ogroman broj nestalih prona\u0111en &#8211; preko 25.000, da je o ra\u0111en ogroman broj grobnica i da je sada preostao jo\u0161 jedan broj\u010dano zna\u010dajan dio nestale populacije kada je u pitanju Srebrenica, jo\u0161 oko 1.200&#8221;, naglasio je Ma\u0161ovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Kako je kazao, do sada je prona\u0111eno, ali svi nisu identificirani, 7.111 \u017ertava genocida u Srebrenici. Siguran je da svi nestali ne\u0107e biti prona\u0111eni.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Nema nijednog sukoba ili ve\u0107ih prirodnih nesre\u0107a gdje se radi o nestanku stotina ili hiljada ljudi koji su zavr\u0161eni potpunim pronalaskom svih nestalih. Tako \u0107e se desiti i kod nas. Jedan broj \u017ertava ne\u0107e biti prona\u0111en iz jednostavnog razloga jer fizi\u010dki vi\u0161e ne egzistiraju, oni su spaljeni, njihovi skeleti su pretvoreni u pepeo i dim pa su se zlo\u010dinci potrudili da uklone i taj pepeo i bace u rijeku Drinu. Jedan broj \u017ertava je tako dobro skriven da \u0107e biti vrlo te\u0161ko otkriti te grobnice. Te\u0161ko je u ovom momentu re\u0107i koji procenat \u017ertava ne\u0107e biti prona\u0111en&#8221;, rekao je Ma\u0161ovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8211; Treba ukopati i 96 \u017ertava genocida u Srebrenici koje nemaju identitet &#8211;<\/p>\n\n\n\n<p>Naglasio je da na\u017ealost ni ove godine ne\u0107e ukopati 96 \u017ertava genocida u Srebrenici koje nemaju identitet.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Oni bi trebali biti ukopani, po mom uvjerenju, zajedno sa \u017ertvama koje su dobile identitet, koje su identifikovane. One nemaju identitet iz prostog razloga jer dolaze iz porodica gdje su bili jedinci, nisu imali bra\u0107u ili sestre, nisu se \u017eenili ili udavali, nemaju djecu, roditelji im nisu \u017eivi, nemaju bliskih srodnika i nije bilo nikog ko bi mogao donirati krv u cilju njihove identifikacije. Takvih je u Tuzli 96. Oni su ekshumirani iz masovnih grobnica u okolini Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika, tamo gdje su i prona\u0111ene \u017ertve genocida u Srebrenici&#8221;, pojasnio je Ma\u0161ovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Naglasio je da neki od njih &#8220;du\u017ee od 20 godina le\u017ee u plasti\u010dnim vre\u0107ama u mrtva\u010dnici u Tuzli&#8221;.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Mislim da je to postalo nedopustivo, da je nehumano. Oni bi trebali biti u Poto\u010darima jer su dijelili sudbinu identificiranih, \u017eivjeli su s njima u Srebrenici, umirali su zajedno, sahranjivani zajedno u masovne grobnice, premje\u0161tani su zajedno i mislim da treba da podijele i to mjesto u Poto\u010darima. Treba da imaju bijele ni\u0161ane sa zamjenskim imenima dok se ne steknu uslovi da neki od njih ipak u budu\u0107nosti bude identificiran&#8221;, dodao je Ma\u0161ovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8211; Admir u trenutku smrti imao samo 15 godina: Smrt nastala strijeljanjem &#8211;<\/p>\n\n\n\n<p>Mirsada Malagi\u0107 jedna je od hiljadu majki kojima su u srebreni\u010dkom genocidu ubijena djeca. Izgubila je sinove Elvira, koji je imao 19 godina, i Admira, koji je imao samo 15, i supruga Salku. Njihovi posmrtni ostaci prona\u0111eni su u zvorni\u010dkoj Kamenici, a ukopani u Memorijalnom centru u Poto\u010darima. O ubistvima najbli\u017eih, gladi koja je vladala u Srebrenici, haosu te 1995. godine Mirsada je govorila za AA.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Moj sin Admir, kad je po\u010deo rat 1992. godine bio je \u0161esti razred, a Adnan je tek zavr\u0161avao prvi razred. Najstariji sin je bio u srednjoj \u0161koli. U Srebrenici sam izgubila mnogobrojnu rodbinu. Moj mu\u017e i djeca poginuli su padom Srebrenice. Admir je ima samo 15 godina i nekoliko mjeseci&#8221;, ispri\u010dala je Malagi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Rastali su se 11. jula kod benzinske pumpe u Srebrenici.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Do\u0161li smo do bolnice i tu se razdvajao put onih koji su htjeli i\u0107i preko \u0161ume i oni koji su nastavljali put prema Poto\u010darima. Po\u010dele su da padaju granate, bila je masa naroda, nastao je haos, vriska, pla\u010d djece, galama&#8230;Prakti\u010dno se nisam ni pozdravila sa svojim. Mla\u0111i sin Admir je bio prili\u010dno porastao za svoje godine zato je i\u0161ao preko \u0161ume&#8221;, prisjetila se Malagi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Kako je kazala, u putu prema Poto\u010darima ponovo je pala jo\u0161 jedna granata.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Bra\u0107a su mi kasnije ispri\u010dala da su moji oti\u0161li preko \u0161ume misle\u0107i da smo mi ve\u0107 nastradali. Ja sam tada ranjena&#8221;, ispri\u010dala je Malagi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Posmrtne ostatke najmilijih ukopala je u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica &#8211; Poto\u010dari.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Od sina Admira je nedostajalo ne\u0161to kostiju. U izvje\u0161taju ljekara je pisalo da je smrt nastala strijeljanjem. Bio je tih dje\u010dak, miran, ba\u0161 moje dijete. U Srebrenici smo se mu\u010dili, bili gladni i \u017eedni. Znam i garantujem da je gladan i ubijen. I on i njegovi vr\u0161njaci. Me\u0111utim, posmrtne ostatke mu\u017ea su prona\u0161li u sedam, osam grobnica&#8221;, kazala je Malagi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8211; Razdvojene porodice i traganje za posmrtnim ostacima ubijenih &#8211;<\/p>\n\n\n\n<p>Almasa Salihovi\u0107 jedna je od brojne djece \u010dije je djetinjstvo prekinuo rat. U julu 1995. godine imala je samo osam godina. Pored toga, njena tragedija zapo\u010dinje u Poto\u010darima gdje je posljednji put vidjela brata Abdulaha koji se, poput brojnih srebreni\u010dkih mu\u0161karaca i dje\u010daka, nije uspio spasiti zlo\u010dina\u010dke ruke. Tek je bio napunio 18 godina.<\/p>\n\n\n\n<p>Danas radi kao glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica &#8211; Poto\u010dari.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Brat Abdulah je zajedno sa na\u0161om sestrom Fatimom bio u kompleksu (biv\u0161a Fabrika akumulatora) kako bi zatra\u017eio spas od holandskih vojnika. Ja, majka, druga sestra i brat nismo uspjeli u\u0107i u kompleks jer je ve\u0107 bilo puno. Brat Abdulah je sa sestrom Fatimom bio unutra, dok smo mi bili vani&#8221;, ispri\u010dala je Salihovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Kako je kazala, nisu imali nikakve informacije o njima.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Mi smo uspjeli da u\u0111emo u jedan od posljednjih autobusa, majka je nekako uspjela da uvede brata Saliha koji je tada imao 15 godina. Odvajali su i mla\u0111e dje\u010dake od njega. Ugurala ga je ispod sjedi\u0161ta i bacila na njega neku odje\u0107u. Tako je uspio da pro\u0111e. Do\u0161li smo u Kladanj, sestra Fatima je do\u0161la kasnije istog dana i rekla da su Abdulaha odvojili na ulazu u prevozno sredstvo. Dio njegovih posmrtnih ostataka prona\u0111en je u sekundarnoj masovnoj grobnici \u010can\u010dari kod Zvornika 2008. godine. Tek je napunio 18 godina&#8221;, prisjetila se Salihovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Kako je kazala, Abdulah je bio mnogo vezan za Fatimu.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Bio je miran i stalo\u017een, mnogo privr\u017een vjeri. Na\u017ealost, vremenom mi blijedi njegov lik iz sje\u0107anja ali jo\u0161 uvijek se sje\u0107am njegovog glasa. Ove godine smo dobili poziv da su prona\u0161li jo\u0161 njegovih posmrtnih ostataka. Nikad niste spremni za to. Nisam se nadala tom pozivu jer je pro\u0161lo 12 godina otkako smo prona\u0161li njegove posmrtne ostatke. Kada ukopate nekog svog, ne razmi\u0161ljate da je to \u0161aka kostiju, nego da je to kompletna du\u0161a, tijelo&#8221;, dodala je Salihovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>U genocidu u Srebrenici tokom jula 1995. godine, koja je u to vrijeme bila za\u0161ti\u0107ena zona Ujedinjenih naroda, ubijeno je oko 8.000 prete\u017eno mu\u0161karaca i dje\u010daka bo\u0161nja\u010dke nacionalnosti, a protjerano vi\u0161e od 40 hiljada \u017eena, djece i staraca. Posmrtni ostaci onih koji su ukopani u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica &#8211; Poto\u010dari pronala\u017eeni u desetinama primarnih i sekundarnih masovnih grobnica nakon rata u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n<p>AA<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Stotine maloljetnika ubijeni su genocidu po\u010dinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici. Neki su ubijeni dok su preko \u0161ume, sa o\u010devima, bra\u0107om, amid\u017eama, djedovima poku\u0161avali do\u0107i do slobodne teritorije &#8211; Tuzle ili Kladnja, dok su neki &#8220;otimani&#8221; iz naru\u010dja majki u kompleksu Fabrike akumulatora u Poto\u010darima, zgrade iz predratnog doba koju je koristio Holandski bataljon [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":32568,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[376,37],"tags":[],"class_list":{"0":"post-32567","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-featured","8":"category-vijesti"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/32567","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=32567"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/32567\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32571,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/32567\/revisions\/32571"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/32568"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=32567"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=32567"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=32567"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}