{"id":30943,"date":"2021-06-11T08:53:16","date_gmt":"2021-06-11T07:53:16","guid":{"rendered":"https:\/\/senzor.ba\/?p=30943"},"modified":"2024-01-15T21:32:15","modified_gmt":"2024-01-15T20:32:15","slug":"tekst-koji-je-dobio-pulitzera-zasto-se-i-vama-moze-desiti-da-zaboravite-dijete-u-vrucem-autu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tvsensor.com\/clanak\/tekst-koji-je-dobio-pulitzera-zasto-se-i-vama-moze-desiti-da-zaboravite-dijete-u-vrucem-autu\/","title":{"rendered":"Tekst koji je dobio Pulitzera: Za\u0161to se i vama mo\u017ee desiti da zaboravite dijete u vru\u0107em autu"},"content":{"rendered":"\n

Slu\u010daj mali\u0161ana koji je tragi\u010dno preminuo ostavljen na vru\u0107ini u porodi\u010dnom automobilu u Kninu mnoge je potaknuo da se zapitaju kako je mogu\u0107e zaboraviti vlastito dijete.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prema tekstu o sli\u010dnim tragedijama koji je jo\u0161 2009. godine objavio The Washington Post<\/strong>, \u010dini se da to i nije tako rijetko. I \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, nema veze s kvalitetnom roditeljskom skrbi, njihovom pa\u017enjom i ljubavi prema djetetu. Tekst \u010dije ulomke donosimo u nastavku je napisao Gene Weingarten<\/strong>, a za isti je dobio Pulitzerovu nagradu.<\/p>\n\n\n\n

Optu\u017eenik \u010dijem je su\u0111enju nazo\u010dio The Washington Post bio je golem \u010dovjek, preko 130 kilograma, ali u te\u017eini svoje tuge i srama \u010dinio se jo\u0161 ve\u0107im. Pogrbio se naprijed u \u010dvrstom drvenom naslonja\u010du koji ga je jedva dr\u017eao, tiho jecaju\u0107i dok mu je noga nervozno poskakivala ispod stola. U prvom redu me\u0111u posjetiteljima sjedila je njegova supruga, izgledala je potreseno. Prostorija je bila poput grobnice. Svjedoci su blago govorili o toliko bolnim doga\u0111ajima da su mnogi izgubili prisebnost.<\/p>\n\n\n\n

Medicinska sestra plakala na svjedo\u010denju<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kad je bolni\u010dka medicinska sestra opisivala kako se optu\u017eenik pona\u0161ao nakon \u0161to ga je policija prvi put dovela, zaplakala je. Bio je gotovo katatoni\u010dan, sjetila se, \u010dvrsto zatvorenih o\u010diju, ljuljaju\u0107i se naprijed-natrag, zaklju\u010dan u nekoj nedoku\u010divoj privatnoj muci. Uop\u0107e nije mogao progovoriti, sve dok medicinska sestra nije sjela kraj njega i uhvatila ga za ruku. Tek tada se pacijent po\u010deo otvarati, a ono \u0161to je rekao je da ne \u017eeli nikakvo sedativ, da ne zaslu\u017euje predah od boli, da \u017eeli sve to osjetiti, a zatim i umrijeti.<\/p>\n\n\n\n

Optu\u017een je za ubistvo. Nijedna bitna \u010dinjenica nije bila sporna. Miles Harrison (49)<\/strong> bio je ljubazna osoba, marljiv poslovni \u010dovjek, savjestan otac do tog dana pro\u0161log ljeta \u2013 zaokupljen problemima na poslu, pozivima na mobitel \u2013 kad je zaboravio ostaviti sina Chasea u vrti\u0107u. Mali\u0161an je polako umirao, privezan za autosjedalicu gotovo devet sati na parkingu u Herndonu usred julske vru\u0107ine.<\/p>\n\n\n\n

Bila je to neobja\u0161njiva i neoprostiva gre\u0161ka, ali je li to bio zlo\u010din? To je bilo pitanje o kojem \u0107e odlu\u010diti sudija. Su\u0111enje je potrajalo tri dana. Jedna pored druge u stra\u017enjem dijelu sudnice sjedile su dvije \u017eene koje su satima putovale na su\u0111enje. Za razliku od gotovo svih ostalih na klupama za posjetitelje, one nisu bile ro\u0111akinje ili saradnice ili bliske prijateljice optu\u017eenog.<\/p>\n\n\n\n

U SAD-u se ovakve tragedije doga\u0111aju 20-ak puta godi\u0161nje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kad je su\u0111enje zavr\u0161ilo, Lyn Balfour<\/strong> i Mary Parks<\/strong> oti\u0161le su tiho, ne skre\u0107u\u0107i pa\u017enju na sebe. Nisu \u017eeljele biti tamo, ali osje\u0107ale su du\u017enost kako prema optu\u017eeniku, tako i na puno slo\u017eeniji na\u010din prema sebi. Bilo je to u najmanju ruku neobi\u010dno \u2013 troje ljudi zajedno na jednom mjestu koji dijele istu srceparaju\u0107u povijest. Sve troje slu\u010dajno su ubili svoju djecu na identi\u010dan, nerazumljiv, moderan na\u010din.<\/p>\n\n\n\n

\u201cSmrt od hipertermije\u201d slu\u017ebeno je obja\u0161njenje. Kad se to dogodi maloj djeci, \u010dinjenice su \u010desto iste\u2026 Ina\u010de pun ljubavi i pa\u017eljiv roditelj jednog je dana zauzet ili rastresen, uznemiren ili zbunjen promjenom njegove svakodnevice i jednostavno \u2013 zaboravi dijete u autu. To se u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama doga\u0111a 15 do 25 puta godi\u0161nje<\/strong>, od prolje\u0107a, kroz ljeto do rane jeseni.<\/p>\n\n\n\n

Prije dva desetlje\u0107a to je bilo relativno rijetko. Ali po\u010detkom devedesetih, stru\u010dnjaci za sigurnost automobila rekli su da prednji zra\u010dni jastuci na suvoza\u010dkoj strani mogu ubiti djecu i preporu\u010dili su da se dje\u010dja sjedala pomaknu na stra\u017enji dio automobila, a zatim zbog jo\u0161 bolje sigurnosti da dje\u010dja sjedalica bude okrenuta prema stra\u017enjem dijelu. Malo ko je predvidio tragi\u010dne posljedice smanjene vidljivosti djeteta\u2026 Pa tko im mo\u017ee zamjeriti? Kakva to osoba zaboravlja bebu?<\/p>\n\n\n\n

To se mo\u017ee dogoditi svakome<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ispostavlja se da to \u010dine bogati. I siroma\u0161ni i srednja klasa. To rade roditelji svih dobnih skupina. Majke \u0107e to u\u010diniti jednako vjerojatno kao i o\u010devi. To se doga\u0111a kroni\u010dno odsutnim i fanati\u010dno organiziranim, fakultetski obrazovanim i marginalno pismenim. U posljednjih 10 godina to se dogodilo zubaru. Po\u0161tanskom slu\u017ebeniku. Socijalnom radniku. Policajcu. Knjigovo\u0111i. Vojniku. Elektri\u010daru. Protestantskom duhovniku. Budu\u0107em rabinu. Medicinskoj sestri. Gra\u0111evinaru. Dogodilo se to savjetniku za mentalno zdravlje, fakultetskom profesoru i pizza majstoru. Dogodilo se to pedijatru. To se dogodilo raketnom znanstveniku.<\/p>\n\n\n\n

Pro\u0161le godine to se dogodilo tri puta u jednom danu. Bio je to najgori dan dosad u najgoroj godini dosad u fenomenu koji ne daje znak da jenjava. \u010cinjenice se u svakom slu\u010daju malo razlikuju, ali uvijek postoji u\u017easan trenutak kada roditelj shvati \u0161to je u\u010dinio, \u010desto telefonskim pozivom supru\u017enika ili njegovatelja. Nakon toga slijedi mahniti sprint do automobila. Ono \u0161to tamo \u010deka je najgora stvar na svijetu.<\/p>\n\n\n\n

Svaka pri\u010da je jeziva na svoj na\u010din<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svaki slu\u010daj ima svoj vlastiti jezivi potpis. Jedan je otac parkirao svoj automobil uz teren lokalnog sajma i dok je otkrivao tijelo svog sina, odjekivala je vesela glazba i zabava. Drugi mu\u0161karac, \u017eele\u0107i brzo zavr\u0161iti svoj \u017eivot, poku\u0161ao je oduzeti pi\u0161tolj policajcu na mjestu doga\u0111aja. Nekoliko ljudi \u2013 uklju\u010duju\u0107i Mary Parks<\/strong> iz Blacksburga \u2013 odvezlo se sa svog radnog mjesta u vrti\u0107 kako bi pokupili dijete za koje su mislili da su ga ostavili, a nisu primijetili le\u0161 na stra\u017enjem sjedalu.<\/p>\n\n\n\n

A zatim tu je i poslovni \u010dovjek iz Chattanooge u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Tennesseeju, koji mora \u017eivjeti s ovim \u2013 alarm s detektorom pokreta aktivirao se tri puta u njegovu automobilu koji je bio parkiran na vru\u0107ini. Ali kad bi pogledao van, ne bi vidio da se itko mota oko automobila. Zato je daljinski deaktivirao alarm i mirno se vratio na posao.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda ne postoji \u010din ljudskog neuspjeha koji u osnovi vi\u0161e preispituje stavove na\u0161eg dru\u0161tva o zlo\u010dinu, kazni, pravdi i milosr\u0111u. Prema statistikama, u oko 40 posto slu\u010dajeva vlasti istra\u017euju dokaze i utvr\u0111uju da je smrt djeteta bila u\u017easna nesre\u0107a \u2013 pogre\u0161ka u pam\u0107enju koja donosi do\u017eivotnu kaznu krivnje daleko ve\u0107u od bilo koje \u0161to je sudac ili porota mogu izre\u0107i \u2013 i ne podi\u017eu nikakve optu\u017ebe. U ostalih 60 posto slu\u010dajeva, ra\u0161\u010dlanjuju\u0107i u osnovi identi\u010dne \u010dinjenice i primjenjuju\u0107i ih na u osnovi identi\u010dne zakone, vlasti odlu\u010duju da je nehaj bio toliko velik, a ozljeda toliko te\u0161ka da se to mora nazvati te\u0161kim kaznenim djelom i mora se striktno provoditi.<\/p>\n\n\n\n

Isti slu\u010dajevi, razli\u010dite presude<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Samo pet dana prije nego \u0161to je Miles Harrison<\/strong> zaboravio svog mali\u0161ana na parkirali\u0161tu kompanije Herndon u kojoj je radio, sli\u010dno se dogodilo nekoliko stotina kilometara jugoisto\u010dno. Nakon duge smjene na poslu elektri\u010dar iz Portsmoutha u Virginiji Andrew Culpepper pokupio je mali\u0161ana od svojih roditelja, odvezao se ku\u0107i, u\u0161ao u ku\u0107u i potom zaspao zaboraviv\u0161i da je dje\u010dak u autu, ostavljaju\u0107i ga da se do smrti pe\u010de ispred doma.<\/p>\n\n\n\n

Harrison je optu\u017een za krivi\u010dno djelo. Culpepper nije. U oba slu\u010daja odluku je donijela jedna osoba. U Harrisonovu slu\u010daju to je bio Ray Morrogh, dr\u017eavni tu\u017eilac iz Fairfaxa. U intervjuu nekoliko dana nakon \u0161to je podigao optu\u017enicu za ubistvo iz nehata, Morrogh je objasnio svoju odluku: \u201cPuno se toga mo\u017ee re\u0107i o obvezi ljudi da za\u0161tite svoju djecu. Kad imate djecu, imate odgovornost. Vrlo sam \u010dvrst u obrani dje\u010dje sigurnosti.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Morrogh i sam ima dvoje djece, u dobi od 12 i 14 godina. Upitali su ga mo\u017ee li zamisliti da se ovo dogodi njemu. \u010cinilo se da ga je pitanje zateklo. Pre\u0161ao je na drugu temu, a onda se, deset minuta kasnije, odlu\u010dio re\u0107i: \u201cMoram re\u0107i da mi se to ne bi moglo dogoditi. Ja sam pa\u017eljiv otac.\u201d<\/p>\n\n\n\n

U Portsmouthu je odluku da se Culpeppera (40) ne tereti donio dr\u017eavni odvjetnik Earle Mobley<\/strong>. Koliko god smrt djeteta bila tragi\u010dna, smatra Mobley, policijska istraga pokazala je da nije bilo krivi\u010dnog djela jer nije bilo namjere. Culpepper se nije bezosje\u0107ajno kockao s djetetovim \u017eivotom \u2013 zaboravio je da je dijete tamo.<\/p>\n\n\n\n

\u201cBilo bi jednostavno u ovakvom slu\u010daju prepustiti odluku poroti, ali to nije ispravno\u201d, ka\u017ee Mobley. Odgovornost tu\u017eioca je postizanje pravde, a ne postizanje neke vrste rezultata. Mobley je i sam izgubio dijete. Njegova je k\u0107i umrla od leukemije 1993. u dobi od tri godine. Mobley tvrdi da se njegova odluka temelji na zakonu, ali ima i predod\u017ebu kakav je osje\u0107aj izgubiti dijete.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, nakon sinove smrti, Andrew Culpepper<\/strong> poslan je ku\u0107i da poku\u0161a \u017eivjeti ostatak svog \u017eivota s onim \u0161to je u\u010dinio. Nakon sinove smrti, Milesa Harrisona<\/strong> optu\u017eili su za te\u0161ko krivi\u010dno djelo. Njegove su fotografije izlazile u novinama i na televiziji. Unajmio je skupog advokata. Obje su strane mjesecima gradile svoje slu\u010dajeve. Svjedoci su okupljeni i intervjuirani. Poku\u0161aji nagodbe nisu uspjeli. Su\u0111enje je zapo\u010delo.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to je oslobo\u0111en, \u010dovjek se sru\u0161io<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sud je \u010duo kako su Harrison i njegova supruga bili par bez djece u kasnim 40-ima koji o\u010dajni\u010dki \u017eele postati roditelji. Pri\u010dali su o svojim trima posjetima Moskvi, svaki put poduzimaju\u0107i naporan 10-satni put \u017eeljeznicom do ruskih provincija. Tamo su u siroti\u0161tu uspjeli prona\u0107i i usvojiti svog 18-mjese\u010dnog sina. Harrisonova kom\u0161inica posvjedo\u010dila je kako je gledala kako se novi otac zabavlja u dvori\u0161tu sa svojim sinom. Harrisonova sestra svjedo\u010dila je kako je sedmicama pomagala svome bratu i \u0161ogorici da prona\u0111u idealni vrti\u0107 za dje\u010daka, kojem bi trebala posebna pa\u017enja kako bi se oporavio od posljedica njegovih bolnih prvih mjeseci \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

Harrisonova je majka izjavila da je Miles bio dobar sin i savr\u0161en otac pun ljubavi. Iznena\u0111ena, ali smirena, Harrisonova supruga Carol opisala je telefonski poziv koji joj je mu\u017e uputio odmah nakon \u0161to je otkrio \u0161to je u\u010dinio, telefonski poziv koji je primila u autobusu dok se vra\u0107ala ku\u0107i s posla. Bilo je to, rekla je, nerazumljivo vri\u0161tanje. Na kraju je sudija okru\u017enog suda u Fairfaxu presudio da Miles Harrison<\/strong> nije kriv. Nije bilo zlo\u010dina, rekao je, pozivaju\u0107i se na identi\u010dne pravne razloge koje je Earle Mobley<\/strong> naveo kao razlog \u0161to uop\u0161te nije optu\u017eio Andrewa Culpeppera<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\u010cuv\u0161i presudu Harrison je uzdahnuo i zajecao, a zatim poku\u0161ao ustati, ali u tom \u010dovjeku nije ostalo ni\u0161ta. Noge su ga izdale i pateti\u010dno se sru\u0161io na koljena.<\/p>\n\n\n\n

Pa ako to nije ubojstvo, \u0161to je to? Nesre\u0107a?<\/p>\n\n\n\n

\u201cNe, to nije najbolja rije\u010d. Kad ka\u017eemo nesre\u0107a, onda to zvu\u010di da se ne mo\u017ee sprije\u010diti. A incident zvu\u010di trivijalno. A ovo nije trivijalna stvar\u201d, ka\u017ee Mark Warschauer<\/strong>, me\u0111unarodno priznati stru\u010dnjak za u\u010denje jezika i tehnologiju, profesor na Kalifornijskom sveu\u010dili\u0161tu u Irvineu.<\/p>\n\n\n\n

Vidio ljude oko automobila, onda shvatio da je to njegov automobil<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Warschauer je Fulbrightov stipendist, specijaliziran za upotrebu prijenosnih ra\u010dunala za opismenjavanje djece. U ljeto 2003. vratio se u svoj ured s ru\u010dka i zatekao gomilu oko automobila na parkirali\u0161tu. Policija je razbila prozor. Tek kad se pribli\u017eio, Warschauer je shvatio da je to njegov automobil. Tada je shvatio da je tog jutra zaboravio odvesti svog 10-mjese\u010dnog sina Mikeyja u vrti\u0107. Mikey je bio mrtav. Warschauer nije optu\u017een za zlo\u010din, ali mjesecima nakon toga razmi\u0161ljao je o samoubistvu. Postupno je, ka\u017ee, nagon splasnuo, ali ne i tuga i krivnja.<\/p>\n\n\n\n

\u201cNedostaje nam izraz za ovo\u201d, ka\u017ee Warschauer te dodaje kako trebamo razumjeti za\u0161to se to doga\u0111a ljudima kojima se doga\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

\u201cSje\u0107anje je stroj i nije besprijekorno. Na\u0161 svjesni um daje va\u017enost stvarima, ali na stani\u010dnoj razini na\u0161e pam\u0107enje to ne \u010dini. Ako ste sposobni zaboraviti svoj mobitel, potencijalno ste sposobni zaboraviti svoje dijete\u201d, obja\u0161njava David Diamond<\/strong>, profesor molekularne fiziologije na Sveu\u010dili\u0161tu South Florida i savjetnik veteranske bolnice u Tampi.<\/p>\n\n\n\n

Kako mozak funkcionira?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U svom istra\u017eivanju bavi se ispreplitanjem emocija, stresa i pam\u0107enja. Otkrio je da pod nekim okolnostima najsofisticiraniji dio na\u0161eg centra za obradu misli mo\u017ee biti talac konkurentskog memorijskog sustava, primitivnog dijela mozga koji je \u2013 dizajnom starim poput dinosaura \u2013 nepa\u017eljiv, neanaliti\u010dan, glupav.<\/p>\n\n\n\n

Diamond je stru\u010dnjak za pam\u0107enje s lo\u0161im sje\u0107anjem, onaj koji je nedavno, dok se vozio do shopping centra, shvatio da njegova unu\u010dica spava u stra\u017enjem dijelu automobila. Sjetio se samo zato \u0161to je njegova supruga, koja se vozila pored njega, spomenula bebu. Razumio je \u0161to se moglo dogoditi da je bio sam s djetetom.<\/p>\n\n\n\n

Ljudski je mozak, ka\u017ee Diamond, veli\u010danstven, ali zapravo se radi o ure\u0111aju u kojem novije i sofisticiranije strukture sjede iznad prototipa mozga koji jo\u0161 uvijek koriste ni\u017ee vrste. Na vrhu ure\u0111aja nalaze se najpametniji i najpokretljiviji dijelovi, prefrontalni korteks koji razmi\u0161lja i analizira te hipokampus koji stvara i zadr\u017eava na\u0161a neposredna sje\u0107anja. Na dnu se nalaze bazalni gangliji, gotovo identi\u010dni mozgu gu\u0161tera, koji kontroliraju dobrovoljne, ali jedva svjesne akcije.<\/p>\n\n\n\n

Diamond ka\u017ee da u situacijama koje uklju\u010duju poznate, rutinske motori\u010dke sposobnosti, ljudska \u017eivotinja tjera bazalne ganglije u slu\u017ebu kao svojevrsni pomo\u0107ni autopilot. Kad na\u0161 prefrontalni korteks i hipokampus planiraju na\u0161 dan na putu do posla, neuki, ali u\u010dinkoviti bazalni gangliji upravljaju automobilom, zato \u0107ete ponekad voziti od ta\u010dke A do to\u010dke B bez jasnog sje\u0107anja na put kojim ste pro\u0161li, skretanja koje ste napravili ili pejza\u017ea koji ste vidjeli.<\/p>\n\n\n\n

Obi\u010dno, ka\u017ee Diamond, ovo delegiranje du\u017enosti \u201cdjeluje lijepo, poput simfonije. Ali ponekad se pretvori u \u201cUvertiru iz 1812\u201d. \u201cTada topovi preuzimaju i prevladavaju\u201d, isti\u010de Diamond.<\/p>\n\n\n\n

Eksperimentalno izla\u017eu\u0107i \u0161takore prisutnosti ma\u010daka, a zatim bilje\u017ee\u0107i elektrokemijske promjene u mozgu glodavaca, Diamond je otkrio da stres, bilo iznenadan, bilo hroni\u010dan, mo\u017ee oslabiti mo\u017edane centre s vi\u0161im funkcioniranjem, \u010dine\u0107i ih osjetljivijima na maltretiranje bazalnih ganglija. Vidio je da se ista takva stvar doga\u0111a u slu\u010dajevima koje je pratio, uklju\u010duju\u0107i smrt djece u automobilima.<\/p>\n\n\n\n

\u201c\u010cini se da je kvaliteta prethodne roditeljske skrbi neva\u017ena. Va\u017eni \u010dimbenici koji se neprestano pojavljuju uklju\u010duju kombinaciju stresa, emocija, nedostatka sna i promjene u rutini, pri \u010demu bazalne ganglije poku\u0161avaju u\u010diniti ono \u0161to bi trebale u\u010diniti, a svjesni um je previ\u0161e oslabljen da bi mogao odoljeti. Ono \u0161to se doga\u0111a je da se memorijski krugovi u ranjivom hipokampusu doslovno bri\u0161u i ponovno ispisuju, kao kod ra\u010dunalnog programa. Ako se memorijski sklop ne pokrene ponovno, primjerice ako dijete zapla\u010de ili ako \u017eena spomene da je dijete straga, to mo\u017ee u potpunosti nestati\u201d, zaklju\u010duje Diamond za The Washington Post.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slu\u010daj mali\u0161ana koji je tragi\u010dno preminuo ostavljen na vru\u0107ini u porodi\u010dnom automobilu u Kninu mnoge je potaknuo da se zapitaju kako je mogu\u0107e zaboraviti vlastito dijete. Prema tekstu o sli\u010dnim tragedijama koji je jo\u0161 2009. godine objavio The Washington Post, \u010dini se da to i nije tako rijetko. I \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, nema veze s […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":30944,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[43],"tags":[],"class_list":{"0":"post-30943","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-bih"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/30943","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=30943"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/30943\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30945,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/30943\/revisions\/30945"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/30944"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=30943"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=30943"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=30943"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}