Zimbabve je dr\u017eava na jugu Afrike, osam puta ve\u0107a povr\u0161inom i sa skoro \u010detiri i po puta vi\u0161e stanovnika od Bosne i Hercegovine. U dr\u017eavi \u017eivi nekoliko etni\u010dkih grupa, od kojih su najbrojnije Shona (70%) i Ndebele (20%), pi\u0161e Afan Abazovi\u0107 u suradnji sa prijateljem.<\/p>\n\n\n\n
Robert Mugabe prvo je bio premijer dr\u017eave (1980. – 1987.), pa onda i predsjednik (1987. – 2017.). Pripadao je etni\u010dkoj grupi Shona. Od 3. januara 1983. do 22. decembra 1987. godine, Vojska Zimbabvea, pod komandom Mugabea, \u010dini seriju masakara nad etni\u010dkom grupom Ndebele, koji su kvalifikovani kao genocid, a nazvani su “Gukurahundi” (prevedeno sa Shona jezika: “rane ki\u0161e koje sapiru kukolj prije proljetne ki\u0161e”).<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107ina zarobljenika je zatvarana, po kratkom postupku strijeljana, a mali broj prebacivan u koncentracione logore. Oni strijeljani su pogubljivani na javnim strijeljanjima, prije kojih su sebi kopali grobnice, pred \u010dlanovima porodice.
U martu 1983. godine, 62 mladi\u0107a i djevojke su strijeljani na obali rijeke Cewale. Sedam ih je pre\u017eivjelo s prostrijelnim ranama, ostalih 55 je ubijeno. Vojska je tako\u0111er koristila na\u010din ubijanja velikih grupa ljudi tako \u0161to su ih \u017eive spaljivali u kolibama. To su u\u010dinili u Tsholotshou i u Lupaneu. Rutinski bi sakupljali desetine, pa \u010dak i stotine civila i odvodili ih na ni\u0161an do centralnog mjesta, poput \u0161kole ili grobnice. Tamo bi bili prisiljeni da pjevaju Shona pjesme hvale\u0107i ih, a istovremeno bi ih tukli palicama. Ovi skupovi su se obi\u010dno zavr\u0161avali javnim pogubljenjima.<\/p>\n\n\n\n
Tada\u0161nja Vlada Zimbabvea odbacila je ove navode i optu\u017eila neprijateljsku stranu \u0161tampu za izmi\u0161ljanje pri\u010da.
Crveni kri\u017e je otkrio da je samo u februaru 1983. godine ubijeno 1.200 osoba. Me\u0111unarodno udru\u017eenje istra\u017eiva\u010da genocida (IAGS) je usvojilo deklaraciju 2005. godine u kojoj navodi da je ubijeno 20.000 osoba.<\/p>\n\n\n\n
1992. godine, ministar odbrane Moven Mahachi, postao je prvi zvani\u010dnik koji se javno izvinio zbog pogubljenja i mu\u010denja civila. Pet godina kasnije, Enos Nkala, biv\u0161i ministar odbrane, opisao je svoju povezanost s Gukurahundijem kao “vje\u010dni pakao” i optu\u017eio predsjednika Mugabea da je to orkestrirao. 2. jula 2000., Mugabe je priznao da je tokom akcija ubijeno “hiljade”, nazvav\u0161i to “trenutkom ludila”.<\/p>\n\n\n\n
Glavni grad Zimbabvea je Harare. U Harareu postoji Sud za prekr\u0161aje. Od 1980. do 1984. godine, u toku trajanja Gukurahundija, sutkinja u tom sudu, a od 1982. i kao zastupnik na Vi\u0161em i Vrhovnom sudu Zimbabvea bila je Zambijka Prisca Matimba Nyambe.<\/p>\n\n\n\n
Sad je malo jasnije suprotno mi\u0161ljenje sutkinje Nyambe.<\/strong><\/p>\n\n\n\n