Nikada prije u \u017eivotu nije vidio toliku koli\u010dinu krvi koju je tog majskog prijepodneva 1992. zatekao nakon masakra u sarajevskoj Ulici Vase Miskina (dana\u0161njoj Ferhadiji), ka\u017ee u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Dragan Miokovi\u0107, penzionisani policajac koji je tokom opsade Sarajeva bio pripadnik odjeljenja za vr\u0161enje uvi\u0111aja naj\u010de\u0161\u0107e smrtnih slu\u010dajeva uzrokovanih granatiranjem ili snajperskim djelovanjem sa polo\u017eaja Vojske Republike Srpske (VRS).<\/p>\n\n\n\n
Iza Miokovi\u0107a, koji je bio vo\u0111a tima istra\u017eilaca Centra slu\u017ebe bezbjednosti (CSB) Sarajevo, desetine su, mo\u017eda i stotine takvih uvi\u0111aja. O te\u0161kim i stravi\u010dnim scenama sa ulica Sarajeva, granatiranju i teroriziranju civila, svjedo\u010dio je i pred Ha\u0161kim tribunalom u procesima protiv prvostepeno osu\u0111enog za genocid i ratne zlo\u010dine Ratka Mladi\u0107a, biv\u0161eg komandanta VRS-a, i Radovana Karad\u017ei\u0107a, biv\u0161eg predsjednika RS-a, pravosna\u017eno osu\u0111enog na do\u017eivotni zatvor zbog genocida i ratnih zlo\u010dina.<\/p>\n\n\n\n
Sve su to te\u0161ki uvi\u0111aji, jako te\u0161ka iskustva, stravi\u010dne scene. Miokovi\u0107 ka\u017ee kako mu je iz tog vremena najte\u017ee bilo raditi uvi\u0111aje kada bi \u017ertve agresora bila djeca. Njemu najte\u017ei takav slu\u010daj desio se u nekada\u0161njoj Ulici Nikole Tesle (dana\u0161nja Petrakijina), kada je granata pala na stepeni\u0161te kojim se silazi u Ulicu D\u017eeneti\u0107a \u010dikma, u zale\u0111u pijace Markale.<\/p>\n\n\n\n
\u201cMinobaca\u010dka mina ispaljena sa podru\u010dja Mrkovi\u0107a pogodila je sami temelj zgrade, na polovini tog stepeni\u0161ta, gdje se igralo nekoliko djece. Kada sam do\u0161ao na lice mjesta, cijeli taj predulaz bio je prekriven folijom kojom su se u tom periodu pokrivali krovovi\u201d, pri\u010da Miokovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Pogo\u0111en emocijama i vidno potresen, prisje\u0107a se tih momenata.<\/p>\n\n\n\n
\u201cU to vrijeme stanovao sam u Starom Gradu, u blizini tog mjesta uvi\u0111aja. Ja sam bio primoran pobje\u0107i s Dobrinje, jer sam jo\u0161 prije zvani\u010dnog po\u010detka rata imao direktne prijetnje sa srpske strane. Stanovao sam u blizini policijske stanice u Logavinoj. Sje\u0107am se dobro da se nakon tog uvi\u0111aja nisam se vratio u CSB, nego sam oti\u0161ao u stan. U\u0161ao na vrata i zamolio suprugu samo da pri\u010da sa mnom. Samo da joj \u010dujem glas. Ona me pitala \u0161ta se desilo, a ja sam rekao: \u2018Nemoj me ni\u0161ta pitati, samo pri\u010daj.\u2019 Ta\u010dno sam osjetio da sam tada bio na ivici, kako smo to mi znali kazati, da puknem. Svaki posao ostavlja na \u010dovjeka nekakav trag, moj posao u ratnim uslovima pogotovo, ali taj doga\u0111aj, to je ne\u0161to s \u010dim \u0107u ja lijegati i ustajati dok sam \u017eiv. Govorimo o 1994. godini, ja imam dvije k\u0107erke, koje su ‘87. i ‘89. godi\u0161te, i ti do\u0111e\u0161 na taj uvi\u0111aj i sve to vidi\u0161\u201d, govori Miokovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
– U Miskinovoj sam osjetio u\u017eas –<\/strong><\/p>\n\n\n\n Masakr u nekada\u0161njoj Ulici Vase Miskina (danas Ferhadija), gdje su \u010dekaju\u0107i u redu za hljeb ubijena 22, a ranjena 144 gra\u0111ana Sarajeva, me\u0111u prvim je masakrima opkoljnog Sarajeva. Za ovaj masakr Miokovi\u0107 ka\u017ee, \u201ctoliku koli\u010dinu krvi ja nisam vidio nigdje do kraja rata\u201d.<\/p>\n\n\n\n \u201cJedan bizaran detalj, ali treba ga re\u0107i. U to vrijeme je ve\u0107 ponestajalo hrane u Sarajevu, ljudi koji su imali pse po\u010deli su ih pu\u0161tati jer nisu mogli vi\u0161e da ih hrane, tako da je bilo dosta pasa lutalica. Na\u0161i policajci imali su problem da odstrane te pse (sa mjesta masakra, op.a.), koje je vjerovatno privla\u010dio miris krvi\u201d, pri\u010da Miokovi\u0107.https:\/\/www.youtube.com\/embed\/hBlYMxa465k<\/p>\n\n\n\n Nagla\u0161ava kako je bio u borbi, prije toga je vidio poginulog \u010dovjeka, ubijenog civila, ali da je tada u Ferhadiji prvi put kao \u010dovjek sam u sebi osjetio u\u017eas.<\/p>\n\n\n\n \u201cDobijete poriv da se okrenete i da bje\u017eite, jednostavno da bje\u017eite. Ta koli\u010dina krvi i kompletan taj ambijent, to je bilo stra\u0161no\u201d, ka\u017ee Miokovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Govore\u0107i i o vrstama naoru\u017eanja koje je agresor koristio tokom granatiranja Sarajeva, Miokovi\u0107 ka\u017ee kako je kori\u0161teno svakojako oru\u017eje.<\/p>\n\n\n\n \u201cPamovi, patovi, od 20 milimatara do tih improvizovanih eksplozivnih naprava, aviobombi tzv. krma\u010da, koje su pravljene od aviobombi koje se u pri\u010dvrste za rakete vi\u0161ecjevnog raketnog baca\u010da i navode se. Njima je ga\u0111an RTV, soliter na Alipa\u0161inom polju. Naj\u010de\u0161\u0107e i najopasnije, kada govorimo o artiljerijskom naoru\u017eanju, bile su minobaca\u010dke mine, od 60, naj\u010de\u0161\u0107e 80, a nerijetko i 120 milimetara. To su stravi\u010dno ubojita oru\u0111a koja, \u0161to eksplozijom, a posebno gelerima, ubijaju sve \u0161to se kre\u0107e u krugu od 50 do 100 metara. Topovi raznih kalibara, haubice 100, 120 milimetara\u201d, navodi Miokovi\u0107, napominju\u0107i da je Sarajevo ga\u0111ano \u010dak oru\u017ejem koje je namijenjeno za probijanje tenkovskih oklopa.<\/p>\n\n\n\n – Pitan za\u0161to je u izvje\u0161taju naveo da je \u017eena ubijena drugog dana Bajrama –<\/strong><\/p>\n\n\n\n Govore\u0107i o metodama teroriziranja i brutalnim na\u010dinima ubijanja civila, Miokovi\u0107 podvla\u010di kako je to bio tipi\u010dan terorizam. U jednom od njegovih svjedo\u010denja u Hagu, advokat odbrane pitao je Miokovi\u0107a za\u0161to u jednom od svojih izvje\u0161taja uz datum, dan, mjesec i godinu, navodi da se to desilo na drugi dan Bajrama.<\/p>\n\n\n\n \u201cBio sam vrlo interesantan zbog svog imena i prezimena, a tim pitanjem advokat je implicirao kako sam ja ‘Alijin \u010dovjek’. Ja mu odgovaram da navodim ta\u010dno Bajram iz vrlo prostog razloga. Dakle, ja svjedo\u010dim o doga\u0111aju ubistva \u017eene u tramvaju, metkom ispaljenim s Grbavice. Tramavaji u Sarajevu nisu radili, osim kad se sklopi primirje. Po\u0161to je za Bajram, najve\u0107i muslimanski praznik, bilo sklopljeno primirje, tramvaj je tada radio, a on je pucao ba\u0161 zato. To je definicija terorizma, izazivanjem straha i panike ostvariti neki politi\u010dki ili vojni cilj\u201d, poja\u0161njava Miokovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Nagla\u0161ava kako je vojska koja je dr\u017eala Sarajevo pod opsadom bila transmisija JNA, koja je bila vrlo ozbiljna oru\u017eana sila.<\/p>\n\n\n\n \u201cJa to tvrdim i kao neko ko je slu\u017eio tu vojsku i ko se protiv nje borio. To je bila ozbiljna oru\u017eana sila\u201d, dodaje Miokovi\u0107, poja\u0161njavaju\u0107i da upotreba artiljerijskih sredstava, u ozbiljnim vojskama, a JNA je to bila, se nije radila na svoju ruku, odnosno da je za svaku ispaljenu granatu postojalo nare\u0111enje. Dodaje da to najbolje potvr\u0111uje i presretnuti telefonski razgovor Mladi\u0107a u kojem govori: \u201cTuci po Velu\u0161i\u0107ima (sarajevsko naselje Vele\u0161i\u0107i, op.a.), tamo je manje srpskog \u017eivlja.\u201d<\/p>\n\n\n\n Posljednji uvi\u0111aj sa smtnim posljedicama Miokovi\u0107 je obavio 1995. godine, kada je ubijena djevoj\u010dica po imenu Maja \u0110oki\u0107, a ubijena je gelerima minobaca\u010dke granate na pje\u0161a\u010dkom prelazu u Ulici kralja Tomislava (dana\u0161njoj Ko\u0161evo). Miokovi\u0107 ovaj primjer navodi kao jedan od onih gdje je agresor nakon ispaljivanja jedne granate, kroz kratko vrijeme na istu lokaciju ispaljuje i drugu, jer zna da se na tom mjestu ve\u0107 okupila masa.<\/p>\n\n\n\n \u201cDjevoj\u010dica je ubijena, ja sam bio u ekipi koja je radila uvi\u0111aj. Pro\u0161lo je 45 minuta do jednog sata, druga minobaca\u010dka granata 120 milimetara je pala blizu nas, nedaleko od dana\u0161njeg Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva. Sre\u0107om, pala je na zelenu povr\u0161inu, jer da je pala na asfalt, sve bi nas pobila. Granata je pala na travu, pa je zemlja vjerovatno primila dosta gelera, nas je detonacija oborila, nije nikog povrijedila\u201d, pri\u010da Miokovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n – “Znam da su i tvoja djeca ovdje, hvala ti, Dragane” –<\/strong><\/p>\n\n\n\n Radio je i uvi\u0111aj ubistva \u017eene i djevoj\u010dice u nekada\u0161njoj Livanjskoj ulici (danas Bra\u0107e Begi\u0107a), a o \u010demu je tako\u0111er svjedo\u010dio pred Ha\u0161kom tribunalom. Nakon ovog svjedo\u010denja, Miokovi\u0107u se telefonom javio \u010dovjek koji je poznavao ubijenu djevoj\u010dicu iz Livanjske ulice.<\/p>\n\n\n\n \u201eTaj \u010dovjek mi pri\u010da kako je taj dan, imao dogovor da se na\u0111e s tom djevoj\u010dicom kako bi od nje preuzeo neku knjigu, da li su i\u0161li zajedno u \u0161kolu, razred. Uglavnom, ona je njemu trebala dati knjigu. On mi je rekao: ‘Ja sam malo zakasnio, vidio sam je kako stoji i krenuo prema njoj, pada granata i ona gine.'\u201c, pri\u010da Miokovi\u0107, dodaju\u0107i kako je tad bio potpuno skrhan, kasnije je imao i susret s \u010dovjekom koji se zove Gordan Petrovi\u0107, a ubijena djevoj\u010dica se zvala Lejla Hod\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n Miokovi\u0107 se prisjetio i slu\u010daja kada je ubijeno dijete njegovog radnog kolege, koje je imalo svega godinu dana. Vrlo tragi\u010dan momenat, ubijeno dijete, s druge strane primjer koji ponajbolje daje sliku toga \u0161ta je Sarajevo, \u0161ta su Sarajlije uistinu bile, mo\u017eda i sliku onoga zbog \u010dega su i pre\u017eivjeli opsadu.<\/p>\n\n\n\n \u201cMoj radni kolega, u ku\u0107i je sa \u017eenom i bebom od godinu. Piju kafu u kuhinji, negdje oko ku\u0107e pada granata. Ulaze u dje\u010diju sobu, geler je ubio dijete od godinu dana. D\u017eenaza je tom djetetu, no\u0107u, tako je moralo. Oti\u0161li smo na d\u017eenazu, stali smo u red i prilazimo \u010dovjeku kako bi izrazili sau\u010de\u0161\u0107e. Ja, kako mu prilazim, meni se noge smanjuju. \u010covjek nosi ubijeno dijete, Dragan mu do\u0161ao na sau\u010de\u0161\u0107e. Ja mu pri\u0111em, pru\u017eim ruku, on me sna\u017eno uzima za ruku i povu\u010de prema sebi, a na uho mi ka\u017ee: \u2018Ja znam da su i tvoja djeca ovdje, hvala ti.\u2019 Ja nemam nikakvog interesa da ovo pri\u010dam, ali ovo je pri\u010da. Dok sam \u017eiv, ja \u0107u govoriti o tome, ba\u0161 zato. Da budem potpuno otvoren, da se ne zovem kako se zovem, da sam Ismet, vjerovatno ni ja ne bih, jer pro\u0161lo je 30 godina i dosta je. Ne, ja ho\u0107u da govorim. Ja o tome, mi Dragani, o tome treba da govorimo, isto kao \u0161to Mehmedi treba da govore o Kazanima, to je moja teza. Ja, dok sam \u017eiv i dok sam pri pameti, ja \u0107u govoriti. Meni ovo ne treba, ali treba da se zna\u201d, poru\u010duje Miokovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n