Markale nisu niti \u0107e ikada biti samo sarajevska pijaca, Markale su sinonim za masakr, simbol stradanja civila tokom opsade Sarajeva, jedne od najdu\u017eih u historiji modernog ratovanja. Sarajevski fotograf Fuad Fo\u010do svjedo\u010dio je prvom, od ukupno dva masakra na Markalama, 5. februara 1994. godine, kada je sa polo\u017eaja tzv. vojske rs-a ispaljena minobaca\u010dka granata kalibra 120 milimetara pala na prepunu pijacu, od koje je smrtno stradalo 68 gra\u0111ana, dok ih je 142 ranjeno.<\/p>\n\n\n\n
U momentu kada je granata eksplodirala na Markalama, Fo\u010do je od pijace bio udaljen stotinjak metara. Me\u0111u prvim je fotografima koji je stigao na mjesto masakra. U razgovoru s novinarom AA prisjetio se tog kobnog 5. februara, koji \u0107e, bez sumnje, pamtiti do kraja \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Fo\u010do isti\u010de kako je ta februarska subota bila kao i svaki drugi dan, mo\u017eda malo neobi\u010dno mirna. U momentu kada je \u010duo sna\u017enu detonaciju, Fo\u010do se nalazio u Ulici Kaptol, u neposrednoj blizini pijace Markale.<\/p>\n\n\n\n
Reagiraju\u0107i, kako ka\u017ee, po profesionalnom instinktu, uzeo je aparat i potr\u010dao prema pijaci, o\u010dekuju\u0107i svakako da se desilo ne\u0161to stra\u0161no.<\/p>\n\n\n\n
– Prva slika bila je stra\u0161na –<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201ePrva slika bila je stra\u0161na. Nisam pretpostavio da \u0107e biti tako stra\u0161no, mo\u017eda ne bih do\u0161ao, mo\u017eda. Kada sam stigao, jo\u0161 uvijek je od detonacije u zraku bila pra\u0161ina, jauci, krv, raskomadana tijela. Ja sam instinktivno uzeo aparat i po\u010deo fotografisati. Dok sam to radio, sebi sam govorio: ‘Ne skidaj aparat s o\u010diju’, jer mi se tad \u010dinilo da \u0107u tako lak\u0161e podnijeti te prizore, pokidana tijela, mnogo mrtvih, ranjenih. To nije bio masakr, to je bila klaonica\u201c, pri\u010da Fo\u010do.<\/p>\n\n\n\n Potom su stigla vozila u koja su po\u010deli unositi mrtve i ranjene. Prisje\u0107aju\u0107i se svega, Fo\u010do ka\u017ee kako je intimno u sebi osje\u0107ao da \u017eeli \u0161to prije napustiti mjesto masakra, ali ga je \u201ene\u0161to\u201c zadr\u017eavalo i govorilo mu da treba ostati.<\/p>\n\n\n\n \u201eKasnije sam shvatio da sam zapravo \u017eelio pobje\u0107i od ranjenih osoba, jer nisam bio u stanju da im pomognem, osje\u0107ao sam se bespomo\u0107no. Ljudi mi pru\u017eaju ruke, tra\u017ee pomo\u0107, a ja ne znam kako da im pomognem, nisam u stanju da im pomognem. Zapravo, ja sam bje\u017eao od direktnog susreta s ranjenima\u201c, priznaje Fo\u010do.<\/p>\n\n\n\n Poja\u0161njava kako je u tim momentima u svom aparatu vidio neku vrstu za\u0161tite.<\/p>\n\n\n\n \u201eKao da mi je aparat pomagao da ne budem direktni sudionik toga, nego kao da gledam kroz ne\u0161to, kao da sve to gledam na televiziji, ja sam samo zurio kroz aparat. To je bio taj neki psiholo\u0161ki momenat\u201c, poja\u0161njava Fo\u010do.<\/p>\n\n\n\n Napominje kako je aparat morao spustiti kako bi promijenio film. To je uradio \u017emire\u0107i.<\/p>\n\n\n\n – Neopisivi \u0161ok –<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kasnije je, dodaje, mnogo razmi\u0161ljao o tome da li je mogao ne\u0161to druga\u010dije napraviti, spustiti aparat, nekome pomo\u0107i. Ipak, u tim momentima neopisivog \u0161oka aparat je za njega bio spas, ne\u0161to \u0161to mu je pomoglo da se na odre\u0111eni na\u010din sakrije.<\/p>\n\n\n\n Fo\u010do na vrlo slikovit na\u010din pri\u010da koliko su to za njega bili potresni i \u0161okantni prizori. Ubrzo su na mjesto masakra po\u010deli pristizati predstavnici stranih medija, novinari i fotografi.<\/p>\n\n\n\n \u201eJedan momak, koji je vjerovatno uo\u010dio da sam ja tu ve\u0107 proveo du\u017ee vrijeme, pri\u0161ao mi je i pitao me imam li filmove. Ne znam za\u0161to, ali ja sam izvadio iz d\u017eepa svoja dva filma i on mi ih je uzeo. Zajedno s njim je bila i jedna djevojka. Ona ili on, ne sje\u0107am se, gurnuli su mi novac u ruke i otr\u010dali. Prijatelj koji je bio pored mene vidio je \u0161ta se desilo, vjerovatno je shvatio da sam ja u tim momentima bio u \u0161oku, potr\u010dao je za njima, me\u0111utim oni su nestali. Tako je bilo, ne znam kako se to sve odigralo, nisam bio svjestan\u201c, govori Fo\u010do, poja\u0161njavaju\u0107i kako je tada ostao i bez fotografija koje je zabilje\u017eio na Markalama.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 jedanput se okrenuo prema pijaci, a ka\u017ee da je taj prizor bio stra\u0161an.<\/p>\n\n\n\n \u201ePogledao sam jo\u0161 jedanput, vidio sam da tramvajskim \u0161inama te\u010de krv. Ostalo mi je pola jednog filma, sageo sam se na \u0161ine i to je posljednja fotografija koju sam tu napravio. Bilo je mnogo krvi, dok hodate osjetite kako se pod nogama lijepi krv. Te\u0161ko mi je pri\u010dati o tome\u201c, ka\u017ee Fo\u010do.<\/p>\n\n\n\n – Danas Markale zaobilazi –<\/strong><\/p>\n\n\n\n Danima nakon masakra nije mogao govoriti, jesti, spavati, slike sa Markala konstantno su mu bile pred o\u010dima. I danas se, ka\u017ee, sje\u0107a i u grlu mo\u017ee osjetiti taj okus spr\u017eenog mesa i kose.<\/p>\n\n\n\n Do momenta masakra, Markale su za njega bile simbol jednog sretnog djetinjstva, uvijek se sje\u0107ao kako je zajedno s majkom dolazio na pijacu, dok danas, ka\u017ee, od Markala bje\u017ei.<\/p>\n\n\n\n \u201eUvijek bje\u017eim od Markala, nastojim zaobi\u0107i pijacu. S mamom sam tu dolazio, sad je to neko drugo mjesto, imam neko drugo vi\u0111enje, jednostavno, ne osje\u0107am se tu dobro\u201c, pri\u010da Fo\u010do, te dodaje: \u201eTo su trajne posljedice, ne mo\u017eete to izbrisati iz glave niti biti ravnodu\u0161ni. Ko je imalo \u010dovjek, bilo gdje da se to desi, u Keniji, Ruandi ili Sarajevu, to vas ne mo\u017ee ostaviti ravnodu\u0161nim.\u201c<\/p>\n\n\n\n Tokom opsade Sarajeva svjedo\u010dio je i drugim vrlo stravi\u010dnim doga\u0111ajima, me\u0111u kojima se prisje\u0107a i slu\u010daja kada je granata pala na sarajevsko naselje Bistrik i ubila sedmoro djece koja su svirala gitaru pred ulazom.<\/p>\n\n\n\n \u201eTu sam vidio raskomadana dje\u010dija tijela. Vidio sam otkinutu dje\u010dju rukicu, koja gori, iz koje se pu\u0161i\u201c, pri\u010da Fo\u010do.<\/p>\n\n\n\n Dodaje kako su mu ljudi umirali na rukama, ubijani, ali je sve to u ratnim okolnostima \u201enormalno\u201c, ako se tako mo\u017ee nazvati, u odnosu na one prizore kojima je svjedo\u010dio na Markalama. To je, kako ka\u017ee Fo\u010do, ne\u0161to sasvim drugo.<\/p>\n\n\n\n – Ko su ti ljudi, mogu li oni spavati? –<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201eTo je zaista bila klaonica. Gledate otkinute udove, ruke, noge, snimate grkljan sa pola vilice na tezgi na kojoj bi trebala biti jaja, paradajz ili paprike. Uvijek sam se pitao ko su ti ljudi koji su to radili, ko je taj \u010dovjek koji je ispalio granatu na Tuzlansku kapiju. On zna \u0161ta je uradio, kako se on osje\u0107a, mo\u017ee li on spavati. Snajeperista koji ga\u0111a majku i dijete u njenoj utrobi. On je vrlo dobro znao u koga puca. Ga\u0111ali su ljude ne da ih ubiju, nego da rane kako bi im pri\u0161la dvojica-trojica i kako bi ih mogli ubiti vi\u0161e\u201c, ka\u017ee Fo\u010do, zaklju\u010duju\u010di razgovor univerzalnom porukom: \u201eNeka se Markale vi\u0161e nikada i nikome ne ponove.\u201c<\/p>\n\n\n\n Pijaca i zatvorena tr\u017enica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata. Nakon februara 1994. godine, u masakru na samom kraju rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tr\u017enice Markale poginula su 43, a rajena 84 civila.<\/p>\n\n\n\n Opsada Sarajeva po\u010dela je 5. aprila 1992. godine, okon\u010dana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izlo\u017eeno svakodnevnoj vatri pripadnika nekada\u0161nje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika tada\u0161nje Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoru\u017eanja, sa polo\u017eaja smje\u0161tenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli si\u0107i i zauzeti grad samo zahvaljuju\u0107i ogromnoj volji, \u017eelji i naporima branilaca, mahom gra\u0111ana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u po\u010detku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoru\u017eanja, stali na branike grada.<\/p>\n\n\n\n Tokom opsade poginuo je 11.541 gra\u0111anin Sarajeva, me\u0111u njima 1.601 dijete, a preko 50.000 civila je bilo lak\u0161e ili te\u017ee ranjeno. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilje\u017eeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.<\/p>\n\n\n\n U utorak, 8. juna, Me\u0111unarodni rezidualni mehanizam za krivi\u010dne sudove izre\u0107i \u0107e kona\u010dnu presudu Ratku Mladi\u0107u, koji je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1990-ih bio na \u010delu tada\u0161nje tzv. vojske rs. Prvostepeno je osu\u0111en, uz ostalo, i za dr\u017eanje u opsadi i snajpersko djelovanje po civilima u Sarajevu, kao i za genocid u Srebrenici i druge ratne zlo\u010dine. U optu\u017enici Ha\u0161kog tu\u017eila\u0161tva na osnovu koje je donesena prvostepena presuda 2017. nalaze se u masakri na sarajevskoj pijaci Markale.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Markale nisu niti \u0107e ikada biti samo sarajevska pijaca, Markale su sinonim za masakr, simbol stradanja civila tokom opsade Sarajeva, jedne od najdu\u017eih u historiji modernog ratovanja. Sarajevski fotograf Fuad Fo\u010do svjedo\u010dio je prvom, od ukupno dva masakra na Markalama, 5. februara 1994. godine, kada je sa polo\u017eaja tzv. vojske rs-a ispaljena minobaca\u010dka granata kalibra […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":30374,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[38],"tags":[],"class_list":{"0":"post-30369","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-vijesti-iz-bih"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/30369","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=30369"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/30369\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30375,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/30369\/revisions\/30375"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/30374"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=30369"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=30369"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=30369"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}