{"id":29440,"date":"2021-05-19T11:05:03","date_gmt":"2021-05-19T10:05:03","guid":{"rendered":"https:\/\/senzor.ba\/?p=29440"},"modified":"2024-01-15T21:36:16","modified_gmt":"2024-01-15T20:36:16","slug":"zivi-svjedoci-logora-u-liplju-sestre-salihovic-torturu-istrpjele-bez-jauka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tvsensor.com\/clanak\/zivi-svjedoci-logora-u-liplju-sestre-salihovic-torturu-istrpjele-bez-jauka\/","title":{"rendered":"Z\u030civi svjedoci logora u Liplju: Sestre Salihovic\u0301 torturu istrpjele bez jauka"},"content":{"rendered":"\n<p>Prolje\u0107e 1992. godine, crni su oblaci nad Bosnom. Pravi znak da i nije ba\u0161 sve normalno po\u010dinje sa neplaniranim otpu\u0161tanjima radnika koji su mahom radili u Srbiji.<\/p>\n\n\n\n<p>Dobronamjerni Srbi su sugerisali kolegama nesrbima da \u0161to prije idu svojim porodicama.<\/p>\n\n\n\n<p>A onda su do\u0161li tenkovi. Beograd izvje\u0161tava o nemirima u Bijeljini. Rat je brzo do\u0161ao u na\u0161 kraj. Zvornik je u strahu. U lokalnoj \u0161koli i nekoliko privatnih ku\u0107a formirani su logori, pi\u0161e Al Jazeera.<\/p>\n\n\n\n<p>Niko od Zvorni\u010dana nije vjerovao da \u0107e rat donijeti sa sobom do tada nevi\u0111ena stradanja i ubijanja. Sestre Pa\u0161a i Sadeta Salihovi\u0107 \u017eivjele su u naselju Liplje kod Zvornika. Pa\u0161ini \u010dlanovi porodice su radili u Njema\u010dkoj i bili su jedna od bogatijih i uglednijih porodica, a Sadetin mu\u017e Hasan radio je u Beogradu, gdje ga je zatekao rat.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Nisu pitali za godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Prvi ratni dani sestrama Salihovi\u0107 donose i prve ne\u017eeljene situacije. Kao i svake godine zasijale su svoja imanja, \u017eivjele od svog rada i vo\u0111ene tom mi\u0161lju nisu napu\u0161tale svoje ku\u0107e, iako je ve\u0107ina kom\u0161ija no\u0107 provodila u \u0161umi ili kod rodbine u drugim mjestima.<\/p>\n\n\n\n<p>\u201cVra\u0107ala sam se iz njive i radosna zbog obavljenog posla vidim kom\u0161iju Red\u017eu, svi su znali da sam veselog duha, po\u010dnem pjevati: \u201cNiz livadu zeleni se trava, lezi Red\u017eo vidi ti se glava\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eUpozorio me da je stvar ozbiljna i rekao da nije pametno s djecom ostajati ku\u0107i po no\u0107i. Nisam mu vjerovala. Na\u0111em kom\u0161ije Mehu i Vehaba igraju \u0161ah i odlu\u010dim i tu no\u0107 preno\u0107iti u svojoj ku\u0107i. Sutradan su upali u na\u0161e selo, odvodili su redom. Nas, \u017eene i djevojke, smjestili su u ku\u0107u kom\u0161inice \u0110uze. Sa mnom je i starija k\u0107erka Hasreta. Upravo tih dana punila je sedamnaest godina\u201d, prisje\u0107a se Sadeta.<\/p>\n\n\n\n<p>\u201cDanima je padala ki\u0161a. Peti dan smo u zarobljeni\u0161tvu. Nema hrane, a kad sam se pobunila i rekla da se ne ratuje po ku\u0107ama i sa \u017eenama, dobila sam udarac pu\u0161kom u usta, svi prednji zubi su ispali. Zadu\u017eili su me da svaki dan muzem krave. Jedan od srpskih vojnika gledao je u moju Hasretu i rekao da \u017eeli biti moj zet. Odgovorila sam mu da je ona dijete. Ljutito je rekao: \u2018Ona ima sve \u0161to treba da ima \u017eena!\u2019. Sa lijevog ramena je otrgnuo njenu ko\u0161ulju i osjetila sam da ima lo\u0161e namjere. Voljela sam da sam istog momenta umrla, ali nisam mu davala nikakav znak da sam upla\u0161ena. Tog dana dovode i moju sestru Pa\u0161u. Govorila je kako Hasreta mora pobje\u0107i. Hasreta je zamolila da se okupa u kupatilu, dugo nije izlazila. Pobjegla je kroz kupatilski prozor. Razmi\u0161ljam, e sad me i ubijte\u201c, govori.<\/p>\n\n\n\n<p>O\u010devi savjeti su bili presudni.<\/p>\n\n\n\n<p>\u201cDoveli su me u ku\u0107u, bila je ve\u0107 puna, mislila sam da nema mjesta za mene, ali su me stavili samu u jedan mali prostor. Imali su ve\u0107 informacije da sam sakrila pare, zlato i oru\u017eje. Neko je du\u0161u prodao. Tvrdila sam da nemam. \u010cuvala su me \u010detvorica, a ja sam samo rekla da imam \u017eivot i ako ho\u0107e da ga imaju. Prijetili su da \u0107e izvaditi oko, osjetila sam vrh no\u017ea ispod desnog oka. Nisam dala. Otac mi je rekao ako me slu\u010dajno zarobe da ne govorim gdje su pare i zlato jer ako ne ka\u017eem postoji mogu\u0107nost da ostanem \u017eiva, ako ka\u017eem, nema ni para ni \u017eivota. Svakodnevno su me mu\u010dili. Skidali su mi maramu s glave i stavljali u usta tako da je samo vrh ostao u njihovim rukama. Kad bi osjetili da gubim svijest vadili su je. Najte\u017ei momenti boravka u logoru nije bila obi\u010dna bol od udaraca nego kada su doveli dijete moga djeverovi\u0107a Izeta da zakolju, \u010dujem vrisak djeteta u drugoj sobi. Dovode i drugo da ga vidim, pa i njega da zakolju. Moli me Izet da dam i spasim djecu i mo\u017eda sve nas, ali meni samo odzvanjaju o\u010deve rije\u010di. Nisu djecu poklali, samo su nas time pla\u0161ili\u201d, isti\u010de Pa\u0161a Salihovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Torture i prkos<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>\u201cSvaki dan su dolazili s novim idejama za mu\u010denje, a ja sve manje osje\u0107ala bol. Jedan dan su zapaliti \u010detiri plastike i topili na moje ruke i noge, pa pitaju: \u2018Boli li ovo?\u2019. \u2018Ni\u0161ta\u2019, odgovoram. Dobila sam neku snagu. Odustali su. Jedno popodne mi je jedan od \u010duvara ponudio cigaretu i rekao da i on ima mamu. Samo sam rekla da nikad nisam pu\u0161ila cigarete, ali i ako bih zapalila da bih kupila sebi, a ne njegove. Rekao mi je: \u2018Pa od \u010dega si ti\u2019. Nisam im dala ni za kafe\u201d, kroz osmijeh se prisje\u0107a Pa\u0161a<\/p>\n\n\n\n<p>Hasreta nalazi Adema, sprema se osloba\u0111anje logora.<\/p>\n\n\n\n<p>Hasreta je ve\u0107 pobjegla i popodne nalazi rodbinu u mjestu Bajri\u0107i gdje su bili i drugi vojnici Armije RBiH, kao i mla\u0111ahni vojnik Adem iz naselja Kamenica. Upoznala ih je o stanju u logoru, maloj brojnosti neprijateljskih vojnika i istu no\u0107 se priprema akcija osloba\u0111anja logora.<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eNeko nam je donio informaciju da je kom\u0161inica Fatija ukopana \u017eiva, ruke su joj bile van zemlje. Kom\u0161ije Ljubi\u0161a i Dragi\u0161a su me izveli i pokazali mjesto gdje su ubili Hasretu. Nisu mogli podnijeti da je pobjegla. Od njenog odlaska svaki dan sam primala udarce i mu\u010denja. Nekad poslije pono\u0107i sam uspjela zaspati koji minut. Budim se i sapu\u0107em prvoj \u017eeni do mene da sam sanjala ru\u017ean san i da se negdje penjemo uz veliko brdo. Nije pro\u0161lo puno, prvi metak je uletio kroz prozor, uzmem ga u maramu i dr\u017eim u ruci da ne zapali fotelju na koju je pao. Odmah zatim uslijedila je pucnjava, \u010duvari su govorili da su muslimani i da izlazimo jer bismo im bili \u017eivi \u0161tit. Bili su na\u0161i. Oslobodili su logor. Svi smo pohrlili na vrata, taj dan je poginuo jedan od najhrabrijih vojnika Dautovi\u0107 Be\u0161ir. Te\u0161ko sam se kretala jer sam izmu\u010dena, ali smognem snage i krenem za svojim kom\u0161ijama\u201d, govori Sadeta.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Osloba\u0111anje logora i bijeg u slobodu<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Nakon osloba\u0111anja logora Sadeta nalazi k\u0107erku Hasretu, spajaju se, borave jo\u0161 tri mjeseca u podrinjskim vrletima i putem Mar\u0161a smrti prelazi u Tuzlu.<\/p>\n\n\n\n<p>Hasreta se udala za vojnika Adema, s kojim danas ima dvoje djece. Pa\u0161a je nakon svog izlaska sa te\u0161kim opekotinama izvadila zakopano oru\u017eje, zlato i pare i poklonila vojnicima Armije RBiH, na taj na\u010din zahvaliv\u0161i na poduhvatu koji je spasio nekoliko stotina \u017eivota zarobljenika iz lokalne \u0161kole i zloglasnog logora u \u201c\u0110uzinoj ku\u0107i\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p>Pa\u0161a ima 81 godinu i najradije dane provodi u svome Liplju gdje danas \u017eivi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Prolje\u0107e 1992. godine, crni su oblaci nad Bosnom. Pravi znak da i nije ba\u0161 sve normalno po\u010dinje sa neplaniranim otpu\u0161tanjima radnika koji su mahom radili u Srbiji. Dobronamjerni Srbi su sugerisali kolegama nesrbima da \u0161to prije idu svojim porodicama. A onda su do\u0161li tenkovi. Beograd izvje\u0161tava o nemirima u Bijeljini. Rat je brzo do\u0161ao u [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":29444,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[47],"tags":[],"class_list":{"0":"post-29440","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-gallery","5":"has-post-thumbnail","7":"category-historija","8":"post_format-post-format-gallery"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/29440","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=29440"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/29440\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29448,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/29440\/revisions\/29448"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/29444"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=29440"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=29440"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=29440"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}