{"id":28531,"date":"2021-05-07T20:18:18","date_gmt":"2021-05-07T19:18:18","guid":{"rendered":"https:\/\/senzor.ba\/?p=28531"},"modified":"2024-01-15T21:37:58","modified_gmt":"2024-01-15T20:37:58","slug":"beskucnik-nurija-milic-umro-je-od-tuge-kada-su-mu-cetnici-spalili-dzamiju-koju-je-sagradio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tvsensor.com\/clanak\/beskucnik-nurija-milic-umro-je-od-tuge-kada-su-mu-cetnici-spalili-dzamiju-koju-je-sagradio\/","title":{"rendered":"Besku\u0107nik Nurija Mili\u0107 umro je od tuge kada su mu \u010detnici spalili d\u017eamiju koju je sagradio"},"content":{"rendered":"\n

Nurija je pri\u010dao samo s muftijom Hamedom Efendi\u0107em, koji bi dolazio po njega pa bi i\u0161li na d\u017eumu. Tuga za d\u017eamijom raznosila mu je zdravlje. Muftija je znao da je on sagradio d\u017eamiju, a da ni\u0161ta nije imao. Godine 1992. umro je od tuge za d\u017eamijom u svojoj pedeset i prvoj godini. Dobri Bo\u0161njanin, ponos dobrih ljudi \u0161to d\u017eamiju sagradi, a da ni\u0161ta nije imao \u2013 vakif Nurija Mili\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Pri vrhu sarajevske Ulice Abdulaha efendije Kauk\u010dije, koju narod zove Logavinom, nalazi se skromna d\u017eamija koju je 1585. godine izgradio Hasan had\u017ei Buzad\u017ei. U narodu je zato i poznata kao Buzad\u017eijska d\u017eamija. Stolje\u0107ima se pri\u010da kako je nastala, a pisci i novinari s vremenom dodaju pri\u010di ne\u0161to svoje i uljep\u0161avaju je. Ali, okosnica i ispri\u010danog i napisanog ostaje ista.<\/p>\n\n\n\n

Nekakav siroma\u0161ko, priprost, ali mnogo bogobojazan, sa svojom hanumom \u017eivio je u omalehnoj ku\u0107u u Logavinoj. \u017divjeli su skromno, iz dana u dan bore\u0107i se za nafaku. Hanuma mu je pravila buzu i to\u010dila u pogolem bakarni ibrik koji joj je \u010duvao svje\u017einu, a on bi ibrik kaji\u0161ima utegao za le\u0111a, a oko pasa svezao lon\u010di\u0107e i spu\u0161tao se prije podneva niz Logavinu do Ba\u0161\u010dar\u0161ije. Za sitne ak\u010de prodavao je svijetu buzu. Od toga bi \u017eivjeli. I tako, dok u snu nije \u010duo glas koji mu je govorio da mu hanuma pravi vi\u0161e buze, a da je on prodaje i da zara\u0111eno dijeli na dvoje: pola sebi i hanumi, a da mu drugu polovinu hanuma ostavlja u mahramu kako bi od toga pravili d\u017eamiju. I bi tako. Hanuma mu je pravila buzu za tri bakrena ibrika, a on bi je prodavao, svijet se okupljao oko njega ne bi li se na suncu osvje\u017eio. Do ak\u0161ama bi tri ibrika rasprodao. I tako od muharrema do muharrema. Kada je skupio dovoljno ak\u010di, opet mu u snu re\u010de da krene u Meku i da kajasom premjeri Bejtulaha i da po njegovoj mjeri pravi d\u017eamiju. Kada do\u0111e ondje, sanjao je svoju d\u017eamiju, onakvu kakva je trebala biti: s velikom kupolom, alem s polumjesecima, kameni mimber s drvenom ogradom, mihrab, tri male kupole iznad trijema i cvjetne crte\u017ee. I kada se vratio, majstorima i irgatima ispri\u010dao je kakvu ho\u0107e da mu naprave d\u017eamiju.<\/p>\n\n\n\n

– Umro od tuge za d\u017eamijom<\/p>\n\n\n\n

Ovakvu pri\u010du imamo i u novije vrijeme. Po\u010dela je sedamdesetih godina, a zavr\u0161ena 1987. godine. Nurija Mili\u0107 nije imao ni ku\u0107e niti hanume. Ni\u0161ta svoje nije imao, a u selu Mahala u op\u0107ini Rogatica napravio je d\u017eamiju koju narod tog kraja nazva \u201cD\u017eamija Nurije Mili\u0107a\u201d. Na po\u010detku rata zapalili su je \u010detnici, a on je s narodom iz Rogatice prebjegao u Gora\u017ede, u koje su ih smjestili u kolektivni centar. I u ovoj godini (1992) umro je od tuge za d\u017eamijom u svojoj pedeset i prvoj godini. Dok je bio u Gora\u017edu, ni s kim nije pri\u010dao. Samo bi prije namaza pred d\u017eamijom nekima govorio: \u201cSru\u0161ili su moju d\u017eamiju.\u201d Oni koji ga se sje\u0107aju ka\u017eu da je bio zdrav, ali da ga je srce uhvatilo. Ali kako i gdje je \u017eivio, te\u0161ko mu je bilo ostati zdrav. Eto, to je bilo. A ko je Nurija Mili\u0107, koji je napravio d\u017eamiju, a da ni\u0161ta nije imao svoga!? Mnogo manje i od Hasana Buzad\u017eije.<\/p>\n\n\n\n

Ostao je rano Nurija bez roditelja. Zavr\u0161io je \u010detiri razreda osnovne \u0161kole, ali se nije odvajao od nekog starog hod\u017ee koji ga je u svojoj ku\u0107i u\u010dio arapskom pismu i vjeronauci, pri\u010dao mu pri\u010de iz \u017eivota Bo\u017eijih poslanika. I tako do devetnaeste godine, kada je pozvan u JNA. Iz Armije je pu\u0161ten nakon samo tri mjeseca, a da niko nije znao razlog. Iz nje je iza\u0161ao pun straha i tjeskobe. Stavio je fes na glavu i pravo u Sarajevo, gdje je naumio \u017eivjeti, a bez ku\u0107e i ku\u0107i\u0161ta. Samo bi vikendom i\u0161ao u svoje selo Mahala. Svi su ga poznavali u Starom Gradu, najvi\u0161e oni koji bi danima oko Begove d\u017eamije sjedili i ispijali kahve. Nurija se vje\u0161to na\u0161ao u ovoj \u010dar\u0161iji. Prodavao je islamsku literaturu, tespihe, hamajlije, list Preporod<\/em>, slike s orijentalnim motivima. Bio je uvijek \u010dist i lijepo obu\u010den, s fesom na glavi, horan za razgovor da su se oko njega svi okupljali. I sve kupovali. A vrijeme komunisti\u010dko, kada se islamske knjige nisu smjele prodavati na ulici uzvikuju\u0107i njihove naslove. Nurija se nije obazirao na vrijeme, sve do jednom.<\/p>\n\n\n\n

O tome nam pred Begovom d\u017eamijom ispri\u010da njegov ro\u0111ak Sabahudin Mili\u0107: \u201cDvojica krupnih ljudi u istim odijelima, nakon \u0161to je klanjao podne-namaz u Begovoj d\u017eamiji, sa\u010dekali su ga na izlazu, uhvatili ga za ruke i poveli, a svi su sklanjali poglede. Niko da ga brani. On je poslu\u0161no i\u0161ao s njima do njihovog automobila iznad Ba\u0161\u010dar\u0161ije. Nekuda su ga odvezli. A mi smo ga \u010dekali ispred Begove d\u017eamije. Ali se nije vra\u0107ao. Uzimao sam abdeset za ikindiju kada me neko dohvati rukom. Okrenuh se i ugledah Nuriju pored sebe, rasprema se za abdesta. Jedva ga poznah. Glava mu je bila podbuhla, o\u010di skoro zatvorene, sve na njemu izderano. Dok se abdestio, ispri\u010dao mi je da su ga odvezli na Igman i da su ga tukli pesnicama dok nije pao, a onda su ga udarali nogama. Sve su knjige stavili u prtlja\u017enik automobila i oti\u0161li, a on ostao le\u017eati. Kada vi\u0161e nije \u010duo zvuk automobila, ustao je i krenuo pje\u0161ke prema gradu. Ni sam ne zna koliko je i\u0161ao dok se nije obreo u abdesthani Begove d\u017eamije. Nakon namaza, svi su prilazili, a on im je sve ispri\u010dao. Stariji Ahmet, koji je volio Nuriju, oti\u0161ao je do svoje ku\u0107e i vratio se s odje\u0107om. U abdesthani se Nurija presvukao, a ono smo njegovo poderano bacili. Nakon ikindije, oti\u0161ao je u park u kojem je spavao, a sutradan prije podneva prodavao je knjige i tespihe uzvikuju\u0107i jo\u0161 ja\u010de naslove knjiga. Svi su ga zaustavljali ne bi li mu \u0161ta kupili. E, otada sve je manje govorio, samo kada ga kupci zaustave.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Danju je trgovao, a u ljetnim danima spavao u parku ili su ga gazde pu\u0161tale u kona\u010di\u0161te. Godine su prolazile. Ovi bi ga \u201cudba\u0161i\u201d povremeno opet vozili na Igman, a narod bi ga lije\u010dio i donosio mu odje\u0107u. A on sve zatvoreniji. Neko mu je dao spisak siroma\u0161ne djece koja su poha\u0111ala medresu, a on ih je obilazio i davao im sav novac koji je zaradio od prodaje knjiga i tespiha. I tako iz mjeseca u mjesec.<\/p>\n\n\n\n

– Ni \u010dobani mu nisu dali mira<\/p>\n\n\n\n

\u201cTih dana\u201d, sje\u0107a se Bajro Perva, sada\u0161nji novinar Preporoda, \u201cbilo je takmi\u010denje u\u010da\u010da Kur\u2019ana, osnovaca. I ja sam se takmi\u010dio. Dok smo \u010dekali da nas pozovu ovi iz komisije, pojavio se neki \u010dovjek u crnom odijelu s korpom od pru\u0107a. U njoj su bila doma\u0107a svje\u017ea jaja. Svima nam je dao po jedno jaje da popijemo zbog jasno\u0107e glasa. I tra\u017eio je da sjednemo kako bismo se odmorili pred takmi\u010denje. Poslu\u0161ali smo ga. Moj je glas oduvijek bio hrapav. Na polaganju je toga nestalo, bio je mnogo jasniji pa sam osvojio tre\u0107e mjesto. Nakon polaganja, sviju nas je \u010dastio \u010dajem u divanhani, sa svima se \u0161alio govore\u0107i da smo mi njegovi budu\u0107i hafizi. Bio je to Nurija Mili\u0107, rekli su nam kasnije oni iz komisije.\u201d<\/p>\n\n\n\n

I odjednom, Nurija se i u toj svojoj povu\u010denosti promijenio. Progovorio je, pa je sve iznenadio. Pri\u010dao je okupljenim pred Begovom d\u017eamijom da u selu Mahala ho\u0107e napraviti d\u017eamiju, a svi su mu se u \u010dar\u0161iji smijali. Kada bi oti\u0161ao, govorili su da se Nurija \u201cnahladio\u201d jer i oni koji su zaimali u to vrijeme nisu to smjeli ni pomisliti. Neki od gazda poklanjao bi mu nov crni kaput i nov fes, pa je izgledao ozbiljnije, ali nije prestajao pri\u010dati da on skuplja novac, pa \u0107e krenuti s d\u017eamijom. To je te sedamdeset i neke toliko bilo nezamislivo da su se mnogi nakon smijanja po\u010deli s njime javno cirkuzati. I nije se vi\u0161e dru\u017eio s onima koji su ispred kahvana ispijali kahve, samo je obilazio sve d\u017eamije u Starom Gradu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"\/<\/figure>\n\n\n\n

Je li i Nurija, dok je spavao u nekom kona\u010di\u0161tu ili u parku, kao i Hasan Buzad\u017eija \u010duo neki glas koji mu je govorio da treba graditi d\u017eamiju, niko to nije znao. Nurija se jo\u0161 vi\u0161e razvaljanio, prodavao i zna\u010dke i ambleme na teferi\u010dima, slikao teferi\u010dlije. A sve knjige \u0161to bi nosio rasprodao bi u toku sedmice u \u010dar\u0161iji. Kao i Hasan svoju buzu. Krenula ga nafaka. I nakon dvije godine u Starom Gradu, svi su pri\u010dali kako radnici kopaju temelje za Nurijinu d\u017eamiju u njegovom selu Mahala u Rogatici. Ovo je odjeknulo kao bomba. I otada je vikendima bio u svom selu Mahala s radnicima, spavao u pe\u0107ini ispod velike stijene. Za ovo njegovo kona\u010di\u0161te pro\u010dulo se u njegovom selu, pa mu \u010dobani nisu dali mira. Dok bi bio u Sarajevu, oni bi ulazili u tu pe\u0107inu i spaljivali mu slamu na kojoj je spavao. Vidjeli su \u0161ta je sve imao: \u0161poret \u201cfijaker\u201d, daske na kojima je bila slama, a po njoj vojni\u010dka \u0107ebad i vuneni d\u017eemperi. Nave\u010der bi se privla\u010dili njegovoj pe\u0107ini ne bi li ga prepali. Ali, djeci na njihovim dogodov\u0161tinama Nurija nije hatario, samo bi se smijao kada bi o ovome pri\u010dao svojim radnicima. A ti njegovi irgati pri\u010dali su da im je sve \u201cu dinar\u201d ispla\u0107ivao. Nisu ga \u010dekali.<\/p>\n\n\n\n

\"\"\/<\/figure>\n\n\n\n

Svima je nudio knjige, a neki su knji\u017eari od njega kupovali knjige po jeftinijim cijenama, a onda preprodavali, \u0161to se i Nuriji isplatilo. Kod njega se vi\u0161e knjiga moglo kupiti i upola cijene. I pare su dolazile, a odlazile za d\u017eamiju. Nurija je i dalje spavao u parku i kona\u010di\u0161tima, a kada je na selu, u svojoj pe\u0107ini. I desilo se ono \u0161to su neki u \u010dar\u0161iji \u010dekali. Dok je kod Begove prodavao knjige, do\u0161la su \u010dak \u010detverica i poveli ga izme\u0111u sebe. On se nije opirao, znao je \u0161ta ga \u010deka. U auto i na Igman. Svi su, po ko zna koji put, skrivali poglede i izme\u0111u sebe \u0161aputali. I \u010dekali kada \u0107e do\u0107i\u2026 I Nurija je do\u0161ao pred ak\u0161am. Kao stra\u0161ilo. Nate\u010dene glave, izderane odje\u0107e. Samo je, bez torbe s knjigama, do\u0161ao do \u010desme i po\u010deo se umivati, prati ruke, a voda je spirala i njegovu zgru\u0161anu krv. Svi su mu prilazili nekako uko\u010deno, dok je jedan iz svoje radnje iznio novu odje\u0107u, od \u010darapa do fesa. I \u010dekao ga u abdesthani. Kada su ga pogledali, nije to vi\u0161e bio onaj Nurija. Lice izbrazdano zgru\u0161anom krvlju, potamnjelo, ruke izubijane, a on pogrbljen. U abdesthani se preobukao, pa na namaz. Svi su i\u0161li za njim. Nakon namaza u haremu Begove d\u017eamije, svima je ispri\u010dao \u0161ta mu je bilo. Pri\u010dao je nerazumljivo, kao da nije imao glasa. Odveli su ga na Igman. Rekli su mu:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Znamo da ima\u0161 i socijalnu pomo\u0107. Ako ne prestane\u0161 praviti d\u017eamiju, mi \u0107emo ti je oduzeti.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Uzmite.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Spava\u0161 u parku i pe\u0107ini, a pravi\u0161 d\u017eamiju. \u0160to sebi ne napravi\u0161 ku\u0107u?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 D\u017eamija je ku\u0107a za Gospodara, a On \u0107e meni napraviti ve\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 A, je li? \u2013 zavikali su uglas ona \u010detverica.<\/p>\n\n\n\n

I po\u010deli ga udarati sa svih strana dr\u017ee\u0107i ga da ne padne. Kada su se i oni umorili, pustili su ga, a on je pao onesvije\u0161ten. Kada se probudio, ni sam nije znao kako je do\u0161ao do Begove. Ve\u0107 je sutradan oti\u0161ao da vidi kako napreduju radovi na d\u017eamiji, da isplati radnike, a lije\u010dio se travama u pe\u0107ini griju\u0107i se uz \u201cfijaker\u201d.<\/p>\n\n\n\n

– Sam protiv svih<\/p>\n\n\n\n

Ne pro\u0111e mnogo, a Nurija se kod Begove pojavio s torbom punom knjiga, novina, tespiha, hamajlija. Neke je knjige dizao uvis tra\u017ee\u0107i da se kupe. Jednom koji je sjedio ispred kahvane oteo je Ve\u010dernje novine<\/em> iz ruku, a pred njega spustio Preporod<\/em> da \u010dita i oti\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n

Godine su letjele, pro\u0161lo je ve\u0107 njih dvadeset, a vi\u0161e niko nije vjerovao da \u0107e Nurija sagraditi d\u017eamiju. I on je stario. Mnogi su i zaboravili da on nju gradi, ali su mu sve kupovali. Nisu znali za Nurijine muke. Bilo je zlobnika koji su ono ura\u0111eno ru\u0161ili, a on je morao ponovo pla\u0107ati radnike. Nurija se sa svima naduravao, ali sam protiv svih. I protiv \u201cudba\u0161a\u201d, i protiv onih iz svog naroda.<\/p>\n\n\n\n

I do\u0111e 1987. godina, kada je zavr\u0161io d\u017eamiju. Bila je potaman, deset s deset metara. Nurija se ponovo rodio. Doveo je imama kojeg je on pla\u0107ao, pa su po\u010deli namazi. A d\u017eamija izme\u0111u tri sela: Mahala, Vrlazje i Dolovi. I\u0161ao je od ku\u0107e do ku\u0107e i djecu dovodio na vjersku pouku. Nakon nje, svima je dijelio \u010dokolade i sokove. I tako iz dana u dana, iz godine u godinu. Nurija se podmladio, ni\u0161ta mu nije bilo te\u0161ko, samo da mu djeca dolaze. I opet u Sarajevo. Kada se ovo pro\u010dulo u Sarajevu, svi su od njega sve kupovali samo da mu pomognu. I mnogi ugledni imami i Sarajlije i\u0161li su mahsuz u selo Mahala u op\u0107ini Rogatica da namaze klanjaju u \u201cD\u017eamiji Nurije Mili\u0107a\u201d. A Nurija ih je do\u010dekivao doma\u0107inski.<\/p>\n\n\n\n

I do\u0111e devedeset i druga. \u010cetnici su sve ru\u0161ili, a njegovu d\u017eamiju zapalili. On je s narodom iz rogati\u010dkog kraja pje\u0161ke do\u0161ao u Gora\u017ede. Nurija je pri\u010dao samo s muftijom Hamedom Efendi\u0107em, koji bi dolazio po njega pa bi i\u0161li na d\u017eumu. Tuga za d\u017eamijom raznosila mu je zdravlje. Muftija je znao da je on sagradio d\u017eamiju, a da ni\u0161ta nije imao. Zato je volio biti s njim. Jednom je prije d\u017eume muftija ranije iza\u0161ao iz svoga stana iz d\u017eamije i vidio je Nuriju samog. Vratio se u stan i donio tepsiju pite. Onako gladni, ostala je samo tepsija. Pa na d\u017eumu. Nakon dva dana, Nurija je preselio. Ukopan je na mezarju \u201cKolijevka\u201d u Gora\u017edu.<\/p>\n\n\n\n

Da je u Nurijino vrijeme \u017eivio Mula Mustafa Ba\u0161eskija, u svom bi Ljetopisu o njemu ovako napisao: \u201cUmrije i Nurija Mili\u0107, ponos dobrih ljudi \u0161to d\u017eamiju sagradi, a da ni\u0161ta nije imao. Neka na njega padne rahmet Bo\u017eiji. Allah je stvorio \u010dovjeka da \u010dini dobro, a nikako zlo. U\u010dite Fatihu za du\u0161u Nurijinu.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Kada su mnogo godina iza smrti Nurijine pitali muftiju Hameda Efendi\u0107a ko je bio Nurija Mili\u0107, on bi im kratko odgovorio: \u201cNurija je bio Dobri.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Posljednjih godina Sabahudin Mili\u0107, ro\u0111ak Nurije Mili\u0107a, obnavlja d\u017eamiju u Mahali. Mnogo su mu pomogli imami Nezim Halilovi\u0107 Muderis i Mustafa Spahi\u0107 Mujki, koji su u svojim d\u017eamijama skupljali sergiju za d\u017eamiju, ali i drugi imami u manjim iznosima, koliko su mogle d\u017eematlije. Ona je ozidana, podignut krov, postavljena stolarija, ugra\u0111ena elektri\u010dna instalacija, treba jo\u0161 munaru do kraja izidati, izmalterisati unutra i vani. Akobogda, uz pomo\u0107 dobrih ljudi, d\u017eamija \u0107e tako o\u010duvati sje\u0107anje na njenog vakifa, besku\u0107nika Nuriju Mili\u0107a, pi\u0161e STAV.<\/p>\n\n\n\n

\"\"\/<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nurija je pri\u010dao samo s muftijom Hamedom Efendi\u0107em, koji bi dolazio po njega pa bi i\u0161li na d\u017eumu. Tuga za d\u017eamijom raznosila mu je zdravlje. Muftija je znao da je on sagradio d\u017eamiju, a da ni\u0161ta nije imao. Godine 1992. umro je od tuge za d\u017eamijom u svojoj pedeset i prvoj godini. Dobri Bo\u0161njanin, ponos […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":28532,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[47,46],"tags":[],"class_list":{"0":"post-28531","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-historija","8":"category-kultura"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/28531","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=28531"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/28531\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28534,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/28531\/revisions\/28534"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/28532"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=28531"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=28531"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=28531"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}