Ako je vjerovati ovim starijim, vreme\u0161nijim ljudima oko nas, ova zemlja nekad se zvala radni\u010dkom. Ka\u017eu da su radnici upravljali preduze\u0107ima, radni\u010dki savjeti donosili odluke, radni\u010dke porodice su odmore provodile u odmarali\u0161tima na moru, a sindikati nisu imali drugog posla nego da dijele zimnicu i da radni\u010dkoj klasi nabavljaju ulaznice za koncerte Lepe Brene.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, kao i u svemu drugom, postoji i druga strana te pri\u010de. Neki tvrde da je sve to bio prazan mit, da je i tada radnik samo deklarativno bio upravlja\u010d i da su tada\u0161nji vlastodr\u0161ci izmislili razna priznanja, ordenje i udarni\u010dke zna\u010dke kako bi naivne namamili da rade dan i no\u0107, a da im za to niko ne mora pla\u0107ati.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0161lost k\u2019o pro\u0161lost, svi imaju pravo da o njoj sude iz svog ugla.<\/p>\n\n\n\n
\u2026 Do\u010dekujemo jo\u0161 jedan prvi maj, me\u0111unarodni praznik rada, uz pogubnu statistiku kao posljedicu posljednja dva-tri desetlje\u0107a. Rat i razorna tranzicijska privatizacija skr\u0161ili su nekada\u0161nje privredne gigante, uga\u0161ene su stotine hiljada radnih mjesta, ova zemlja slu\u017ebeno ima 425 hiljada osoba na biroima, a Bosnu i Hercegovinu je, ka\u017eu neumoljivi statisti\u010dki podaci, u posljednjih osam godina napustilo oko 600 hiljada mladih ljudi, upravo onih koji bi trebalo da budu okosnica razvoja zemlje.<\/p>\n\n\n\n
Ni statistika zaposlenih nije mnogo povoljnija. Prosjek plata \u201enabijaju\u201c visine primanja zaposlenih u institucijama i javnim preduze\u0107ima, onih \u0161to \u017eive iz bud\u017eeta, \u0161to zna\u010di da istinski radnici, oni zaposleni u realnom sektoru, zara\u0111uju mnogo manje i \u017eive neuporedivo skromnije od prosjeka. U surovom ambijentu u kojem zakoni samo na papiru \u0161tite radni\u010dka prava, pravi radnici mogu samo sanjati o normalnom radnom vremenu, pristojnim primanjima, odmorima i podno\u0161ljivom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n
Reklo bi se da nikad nije bila nu\u017enija borba za prava obespravljenih radnika. Mnogo je razli\u010ditih, zakonom uokvirenih metoda za tu borbu u normalnim, ure\u0111enim dru\u0161tvima. Ne mora se, naravno, sve svoditi na dizanje nekakvih revolucija, ali u Bosni i Hercegovini se ta borba za radni\u010dki status pretvorila u svojevrstan cirkus, koji sam po sebi omalova\u017eava i poni\u017eava ljude koji se smatraju autenti\u010dnim, istinskim radnicima.<\/p>\n\n\n\n
A to se posebno vidi u posljednjih desetak \u2013 dvadeset godina na sam praznik rada.<\/p>\n\n\n\n
Dok se na ovaj datum u mnogim evropskim zemljama visoke demokratije odr\u017eavaju radni\u010dki skupovi i protesti sa kojih vlastima sti\u017eu vrlo jasne poruke koje ne mogu ignorisati (a da pritom radnike na protestima niko ne naziva nekakvim ru\u0161iteljima zemlje, pobunjenicima protiv vlasti, nasilnicima i neprijateljima), bosanskohercegova\u010dki prvi maj po mnogo \u010demu je poseban. Umjesto radni\u010dkih skupova sa kojih se \u010duje (ili bar treba \u010duti) glas obespravljenih radnika, sindikalni krugovi uveli su dugogodi\u0161nju praksu \u201eprvomajskih teferi\u010da\u201c na okolnim izleti\u0161tima. U tim \u201eizrazima radni\u010dke solidarnosti\u201c iza stolova s jagnjetinom i pivom i uz neizbje\u017enu harmoniku, radni\u010dka muka odjekuje u onom \u010duvenom refrenu \u201erahatluku ni\u0111e kraja nema\u2026.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Gdje su nestali istinski prvomajski radni\u010dki skupovi? Ili ih mo\u017eda u ovom tranzicijskom vremenu nije ni bilo? Ko treba da predvodi radnike?<\/p>\n\n\n\n
Razna sli\u010dna pitanja pojave se u medijima svake godine za me\u0111unarodni praznik rada, ali ne do\u010dekaju ni prvomajski suton. Nestanu za kratko vrijeme, bez ikakvih odgovora. Rascjepkani i razjedinjeni sindikati pred vlastima nisu nikakva snaga, vi\u0161e se sukobljavaju me\u0111usobno nego \u0161to su u stanju artikulisati bilo kakve radni\u010dke interese i borbu za njih. U sindikalnim vrhovima sjedi nedopustivo veliki broj ljudi sa enormno visokim primanjima, koji od lagodnog \u017eivota jednostavno nisu u stanju shvatiti radni\u010dke muke i probleme, pa je iluzorno o\u010dekivati da uop\u0161te mogu istinski predstavljati radnike. Razne frakcije me\u0111usobno se optu\u017euju kako su samo produ\u017eena ruka nekih politi\u010dkih centara i u tom unutarsindikalnom trvenju prolazi sva njihova borba.<\/p>\n\n\n\n
Bilo je slu\u010dajeva kad tu ulogu predvodnika borbe za radni\u010dka prava, koja bi trebalo da bude u sindikalnom domenu, preuzmu neki drugi krugovi, uglavnom iz nevladinog sektora. Me\u0111utim, i to se zavr\u0161avalo potpunim fijaskom. Mali odziv na te proteste dovodio je do novog apsurda \u2013 oni, koji su te proteste inicirali, bili su vi\u0161e bijesni na gra\u0111ane \u0161to se ne odazivaju na ta okupljanja, nego na institucije od kojih su namjeravali beskompromisno tra\u017eiti za\u0161titu prava radnika.<\/p>\n\n\n\n
Tako se cijela pri\u010da o pravima radnika pretvorila farsu. Umjesto stvarne borbe za radni\u010dka prava, svjedoci smo raznih facebook revolucija, a umjesto istinskog sindikalnog djelovanja sindikati opravdavaju svoje postojanje provo\u0111enjem nekakvih anketa me\u0111u radnicima, \u010dak i u online formi \u2013 ba\u0161 kao da istra\u017euju tr\u017ei\u0161te, a ne kao da zastupaju radni\u010dke interese.<\/p>\n\n\n\n
Ako bismo htjeli biti ba\u0161 do kraja sarkasti\u010dni, morali bismo re\u0107i kako radnicima, na kraju ove i ovakve borbe za njihova prava, preostaje jedino da po\u010diste pra\u0161inu s barikada i da se bar ponekad \u2013 bar za 1. maj \u2013 prisjete nekih ranijih vremena u kojima su temelji radni\u010dkog dostojanstva bili Kero\u0161evi\u0107i i Sirotanovi\u0107i, a ne debelo pla\u0107eni sindikalni rukovodioci iza masnih stolova sa jagnjetinom.<\/p>\n\n\n\n
Nek nam je sretan praznik rada!<\/p>\n\n\n\n
Pi\u0161e: Amir Su\u017eanj za AJB<\/a><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ako je vjerovati ovim starijim, vreme\u0161nijim ljudima oko nas, ova zemlja nekad se zvala radni\u010dkom. Ka\u017eu da su radnici upravljali preduze\u0107ima, radni\u010dki savjeti donosili odluke, radni\u010dke porodice su odmore provodile u odmarali\u0161tima na moru, a sindikati nisu imali drugog posla nego da dijele zimnicu i da radni\u010dkoj klasi nabavljaju ulaznice za koncerte Lepe Brene. Naravno, […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":27747,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[38],"tags":[],"class_list":{"0":"post-27746","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-vijesti-iz-bih"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/27746","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=27746"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/27746\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27748,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/27746\/revisions\/27748"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/27747"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=27746"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=27746"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=27746"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}