{"id":26195,"date":"2021-04-05T10:40:06","date_gmt":"2021-04-05T09:40:06","guid":{"rendered":"https:\/\/senzor.ba\/?p=26195"},"modified":"2024-01-15T21:38:57","modified_gmt":"2024-01-15T20:38:57","slug":"29-godina-od-pocetka-opsade-sarajeva-svima-nam-je-bila-nacrtana-meta-na-ledjima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tvsensor.com\/clanak\/29-godina-od-pocetka-opsade-sarajeva-svima-nam-je-bila-nacrtana-meta-na-ledjima\/","title":{"rendered":"29 godina od po\u010detka opsade Sarajeva: Svima nam je bila nacrtana meta na le\u0111ima"},"content":{"rendered":"\n<p>Jednu od najtu\u017enijih obljetnica svoje novije historije, 29. godi\u0161njicu po\u010detka opsade, glavni grad Bosne i Hercegovine do\u010dekuje broje\u0107i \u017ertve pandemije koronavirusa. Bolest COVID-19 je samo od 2. marta do 2. aprila, prema podacima Vlade Kantona Sarajevo, odnijela 426 \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n<p>Opsada Sarajeva po\u010dela je 5. aprila 1992. godine, okon\u010dana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izlo\u017eeno svakodnevnoj vatri pripadnika nekada\u0161nje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika tada\u0161nje Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoru\u017eanja, sa polo\u017eaja smje\u0161tenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli si\u0107i i zauzeti grad samo zahvaljuju\u0107i ogromnoj volji, \u017eelji i naporima branilaca, mahom gra\u0111ana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u po\u010detku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoru\u017eanja, stali na branike grada.<\/p>\n\n\n\n<p>Tokom opsade poginuo je 11.541 gra\u0111anin Sarajeva, me\u0111u njima 1.601 dijete. Prema poslijeratnim istra\u017eivanjima, najvi\u0161e stanovnika, skoro \u010detiri petine od ukupnog broja poginulih, stradalo je u prve dvije godine rata.<\/p>\n\n\n\n<p>Prve civilne \u017ertve opsade Sarajeva Suada Dilberovi\u0107 i Olga Su\u010di\u0107 ubijene su 5. aprila na mostu Vrbanja, nedaleko od zgrade tada\u0161nje Skup\u0161tine Socijalisti\u010dke Republike Bosne i Hercegovine ispred koje su se odvijale demonstracije gra\u0111ana koji su tra\u017eili o\u010duvanje mira, na koje je otvorena vatra. Nekada\u0161nji most Vrbanja danas nosi ime po dvjema hrabrim \u017eenama, a plo\u010da na njegovoj sredini, okrenuta ka istoku, odakle se svaki dan ukazuje s izlaskom prvih sun\u010devih zraka, podsje\u0107a i upozorava namjerne i slu\u010dajne prolaznike na te\u0161ku pro\u0161lost grada.<\/p>\n\n\n\n<p>Posljednja \u017ertva opsade Sarajeva bila je Mirsada Duri\u0107, koja je poginula u napadu na tramvaj 9. januara 1996. godine, kod Zemaljskog muzeja, tako\u0111er u blizini zgrade bh. parlamenta. Po\u010dinioci napada koji se dogodio prvog dana pokretanja tramvaja nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu nikad nisu otkriveni. Prema pri\u010danju o\u010devidaca, tromblon koji je pogodio tramvaj najvjerovatnije je ispaljen iz pravca naselja Grbavica i Vraca, u to vrijeme jo\u0161 pod kontrolom srpskih jedinica, a na putnike koji su bje\u017eali iz tramvaja pucano je iz snajpera.<\/p>\n\n\n\n<p>I skoro tri decenije nakon opsade, nama koji smo rat proveli u hermeti\u010dki zatvorenom gradu, pri pomisli na tr\u010danje iza improviziranih barijera na raskrsnicama, hodanje ubrzanim koracima ulicama izlo\u017eenim pogledu s Trebevi\u0107a, Vraca, nebodera na Grbavici, ku\u0107a u naselju Ned\u017eari\u0107i\u2026 &#8211; prolaze &#8220;trnci&#8221; niz le\u0111a. Da, na le\u0111ima svakog Sarajlije bila je \u201enacrtana\u201c meta svih 44 mjeseca opsade.<\/p>\n\n\n\n<p>Gradske \u010detvrti, mahale, ulice, trgovi, svi va\u017eniji i manje va\u017eni objekti, stambene zgrade, privatne ku\u0107e, ga\u0111ani su iz razli\u010ditog naoru\u017eanja. Mnogi objekti \u2013 zgrada gradskog porodili\u0161ta na Jezeru, centralna Po\u0161ta, Vije\u0107nica sa desetinama hiljada vrijednih knjiga, Olimpijski muzej, zgrada dnevnog lista &#8220;Oslobo\u0111enje\u201c, brojne fabrike, \u0161kole, ustanove kulture\u2026 &#8211; izgorjeli su do temelja nakon \u0161to su pogo\u0111eni minobca\u010dkim i drugim vrstama projektila.<\/p>\n\n\n\n<p>Neki objekti, poput zgrade Radio-televizije Bosne i Hercegovine, ga\u0111ani su i tzv. modificiranim aviobombama te\u0161kim i po 250 kilograma, o \u010demu postoje svjedo\u010denja i izvje\u0161taji balisti\u010dara sa su\u0111enja za zlo\u010dine po\u010dinjene u ratu u Bosni i Hercegovini pred Me\u0111unarodnim krivi\u010dnim tribunalom za biv\u0161u Jugoslaviju.<\/p>\n\n\n\n<p>Svakodnevni strah za vlastiti i \u017eivote najbli\u017eih bio je ujedinjen sa nevi\u0111enom \u017eeljom za pre\u017eivljavanjem, iz koje se javio prkos, snaga i kreativnost. Tako su no\u0107i bez elektri\u010dne energije, u zamra\u010denom gradu &#8211; kad je ve\u0107 ponestalo baterijskih lampi i svije\u0107a &#8211; osvjetljavane tzv. kandilom. Ovo svijetle\u0107e tijelo sastojalo se od krpene trakice izrezane od stare majice ili marame, umo\u010dene u malo ulja nalivenog u staklenu teglicu. Mnogo je pri\u010da ispri\u010dano, knjiga pro\u010ditano i proliveno suza pod trep\u010du\u0107im svjetlom kandila\u2026<\/p>\n\n\n\n<p>U dijelovima grada s gasnom mre\u017eom, improviziralo se, nalazile vodovodne i sli\u010dne cijevi kako bi se doveo plin u ku\u0107e i stanove, koji je \u2013 kad ga je bilo \u2013 slu\u017eio i za grijanje vode za li\u010dnu higijenu, pranje ve\u0161a, kuhanje, zagrijavanje prostorija na \u010dijim prozorima je, umjesto stakla razbijenog mecima, gelerima i prilikom detonacija, bila plasti\u010dna folija nalik onoj \u0161to se dr\u017ei po kuhinjskim stolovima. Samo, ova je bila poluprozirna ili sme\u0107kasta sa plavim napisom &#8220;UNHCR\u201c po sredini.<\/p>\n\n\n\n<p>Dovitljivo\u0161\u0107u gra\u0111ana i tada\u0161nje lokalne vlasti, otvoreni su punktovi ili iskopani bunari na kojima su gra\u0111ani dolazili po pitku vodu. Plasti\u010dni kanisteri za vodu u opkoljenom gradu, u kojem nije bilo snabdijevanja prodavnica, bili su tra\u017eena roba. Redovi na lokacijama za to\u010denje vode bili su svakodnevni, i ljeti i zimi. Znaju\u0107i za ove punktove, agresor je artiljerijskim projektilima ili snajperskom vatrom ga\u0111ao \u010dak i njih.<\/p>\n\n\n\n<p>Dok je i\u0161la po vodu, Senida Karovi\u0107, predsjednica Udru\u017eenja &#8220;Unija civilnih \u017ertava rata Kantona Sarajevo&#8221;, ranjena je u eksploziji granate 30. januara 1993. godine kod mosta Drvenija. Amputirana joj je noga.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Pri\u010damo o ljudima koji su pre\u017eivjeli nevjerovatan pakao, kojima niko i ni\u010dim ne mo\u017ee nadoknaditi to \u0161to su izgubili. Niko ne mo\u017ee nadoknaditi majku djetetu koje ju je izgubilo, ili djetetu nogu, ljudima koji su ostali amputirci, te\u0161ki invalidi&#8230;\u201c, ispri\u010dala je 2017. u razgovoru za Anadolu Agency.<\/p>\n\n\n\n<p>Od eksplozije granate na Dobrinji, u Kvadrantu-5, 12. jula 1993. godine, poginulo je 14, a ranjeno 16 civila. Granata je ispaljena na mjesto na kojem se u privatnom dvori\u0161tu nalazio bunar i pumpa, a ljudi \u010dekali s kanisterima i po 10-12 sati da bi nato\u010dili vodu.<\/p>\n\n\n\n<p>Od artiljerijskih projektila ginuli su gra\u0111ani i u redovima za hljeb. Punkt, na koji je dovo\u017een hljeb iz Velepekare, nalazio se u Ulici Vase Miskina (danas Ferhadija), prekoputa Gradske tr\u017enice. Eksplozija je tog jutra, 27. maja 1992. godine, zatresla okolne kvartove. Sje\u0107am se, tr\u010dala sam u ku\u0107nim papu\u010dama ka preduze\u0107u u op\u0107ini Stari Grad, u kojem je majka radila. Svako jutro iza\u0161la bi s posla i stala u red za hljeb u Ulici Vase Miskina\u2026 Osjetila sam olak\u0161anje kad sam ugledala maj\u010dinu siluetu kako se \u017eurnim korakom penje uz stepenice pored Muzi\u010dke \u0161kole: \u201eGranata\u2026 pobi narod kod Tr\u017enice, cijeli red za hljeb\u2026\u201c, sje\u0107am se maj\u010dinog isprekidanog glasa i suza. U tom masakru poginula su 22 civila, a 144 je ranjeno.<\/p>\n\n\n\n<p>Pijaca i zatvorena tr\u017enica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata. Prvi put, od eksplozije granate na pijaci Markale, 5. februara 1994. godine, ubijeno je 68, ranjena 144 civila. U masakru na samom kraju rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tr\u017enice Markale poginulo je 43, rajena 84 civila.<\/p>\n\n\n\n<p>Nisu bila po\u0161te\u0111ena ni djeca u \u0161kolama. U naselju Alipa\u0161ino Polje, na Trgu ZAVNOBIH-a, nalazile su se prostorije Osnovne \u0161kole &#8220;Prvi maj\u201c (danas O\u0160 &#8220;Fatima Guni\u0107), koja je granatirana 9. novembra 1993. godine. Od gelera koji su u\u0161li u u\u010dionicu kroz male otvore izme\u0111u za\u0161titne betonske pregrade, poginula je u\u010diteljica Fatima Guni\u0107 i troje u\u010denika, a ranjen 21 civil.<\/p>\n\n\n\n<p>U eksplozijama granata ispaljenim na grad, ginuli su mali\u0161ani koji bi iza\u0161li kako bi udahnuli svje\u017eeg zraka i dru\u017eili se sa vr\u0161njacima nakon dana i no\u010di provedenih u podrumima i skloni\u0161tima.<\/p>\n\n\n\n<p>Jedanestogodi\u0161nja Irma, k\u0107erka Fikreta Grabovice, predsjednika Udru\u017eenja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, ubijena je gelerom od granate ispred zgrade dok se igrala 20. marta 1993. godine. Bio je sun\u010dan dan, privremeno zati\u0161je, bez borbenih dejstava, kad su roditelji obi\u010dno pu\u0161tali djecu na svje\u017e zrak nakon dugotrajnih boravaka u podrumima.<\/p>\n\n\n\n<p>\u201c\u2026Me\u0111utim, zlo\u010dinci su koristili takve prilike i u neposrednoj blizini gdje je moja k\u0107erka bila sa drugim djevoj\u010dicama pala je granata i nju je ubio geler. To je na neki na\u010din bilo pravilo zlo\u010dinaca, koji su sa okolnih brda terorisali i ubijali gra\u0111ane Sarajeva, da kada nastane zati\u0161je koriste te momente da ubiju \u0161to vi\u0161e nevinih gra\u0111ana\u201c, ispri\u010dao je Grabovica za AA 2017. godine.<\/p>\n\n\n\n<p>Mnogi gra\u0111ani ubijeni su ili ranjeni hicima iz snajpera, prelaze\u0107i gradske raskrsnice ili u svojim domovima. Opsada Sarajeva ostat \u0107e u historiji opisana kao najdu\u017ea opsada jednog glavnog grada, a \u017eivote gra\u0111ana Sarajeva koji su je pre\u017eivjeli oblikobala je na sasvim neo\u010dekivan na\u010din. Probudila prkos, hrabrost, ali i kreativnost kako bi se pre\u017eivjelo. Uzrokovala je i brojne nenadoknadive gubitke. \u017divi \u0107e se sje\u0107ati dok su \u017eivi, poginuli \u0107e vje\u010dno opominjati.<\/p>\n\n\n\n<p>Me\u0111unarodni krivini tribunal za biv\u0161u Jugoslaviju je za terorisanje gra\u0111ana Sarajeva na do\u017eivotnu kaznu zatvora osudio Stanislava Gali\u0107a, nekada\u0161njeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. Na zatvorsku kaznu od 29 godina osu\u0111en je Gali\u0107ev nasljednik na \u010delu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Dragomir Milo\u0161evi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Za teroriziraje civila u Sarajevu snajperskim i artiljerijskim napadima, uz ostalo, biv\u0161i predsjednik Republike Srpske i vojni vo\u0111a VRS-a Radovan Karad\u017ei\u0107 osu\u0111en je na do\u017eivotni zatvor.<\/p>\n\n\n\n<p>Na istu kaznu zatvora prvostepeno je pred Ha\u0161kim tribunalom, uz ostalo, za teroriziranje civila u Sarajevu snajperskim i artiljerijskim napadima osu\u0111en komandant VRS-a Ratko Mladi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>U presudama MKSJ-a je utvr\u0111eno kako su jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a namjerno ga\u0111ale civile sprovode\u0107i kampanju terora koja je za cilj imala da izvr\u0161i pritisak na vlasti u Sarajevu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jednu od najtu\u017enijih obljetnica svoje novije historije, 29. godi\u0161njicu po\u010detka opsade, glavni grad Bosne i Hercegovine do\u010dekuje broje\u0107i \u017ertve pandemije koronavirusa. Bolest COVID-19 je samo od 2. marta do 2. aprila, prema podacima Vlade Kantona Sarajevo, odnijela 426 \u017eivota. Opsada Sarajeva po\u010dela je 5. aprila 1992. godine, okon\u010dana je 29. februara 1996. godine. Trajala je [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":26199,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[47],"tags":[],"class_list":{"0":"post-26195","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-historija"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/26195","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=26195"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/26195\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26200,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/26195\/revisions\/26200"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/26199"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=26195"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=26195"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=26195"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}