Za Edina Muji\u0107a, mladi\u0107a iz Tuzle, 27. januar 2020. godine je drugi ro\u0111endan pored 16. januara 1988. godine kada ga je majka donijela na svijet. Tog dana mu je re\u010deno da je nakon vi\u0161egodi\u0161nje borbe pobijedio Ho\u010dkinsovu bolest, rak u \u010detvrtom stadiju metastaze. Godinu poslije napisao je i objavio knjigu “Kako sam pobijedio”, koju je nedavno promovisao. Prihod od prodatih knjiga usmjerit \u0107e u lije\u010denje djece koja se svakodnevno bore sa opakim bolestima.<\/p>\n\n\n\n
Bolest je kod njega stigla iznenada. Ve\u0107 je bio zavr\u0161io Filozofski fakultet u Tuzli, Odsjek pedagogije i psihologije, a tih dana se potpuno posvetio sportu i sportskim aktivnostima. Prve simptome je osjetio 2016. godine, poput gubitka snage, osipa po ko\u017ei, nesanice… Stanje se zakomplikovalo dvije godine kasnije, a kada su mu se na vratu pojavili limfni \u010dvorovi shvatio je da je vrag odnio \u0161alu. Uslijedilo je va\u0111enje nalaza i \u010desta posjeta ljekarima.<\/p>\n\n\n\n
“Nekad tokom 2019. godine, ta\u010dnije pred ljeto 2019., ustanovili su da je to Ho\u010dkinsov limfom, Ho\u010dkinsova bolest, ta\u010dnije \u010detvrti stadij raka koji je ve\u0107 uznapredovao kroz organizam”, prisje\u0107a se najte\u017eih dana u svom \u017eivotu Muji\u0107 u razgovoru za Anadolu Agency (AA).<\/p>\n\n\n\n
– \u017delja za \u017eivotom –<\/p>\n\n\n\n
U po\u010detku je odmah pomislio na smrt. Nije vidio nadu da \u0107e ostati me\u0111u \u017eivima, jer su mu ljekari saop\u0161tili da je bolest do\u0161la do svog \u010detvrtog stadija i da je metastazirala.<\/p>\n\n\n\n
“Kroz samo dva dana, vjerovatno moja ma\u0161ta, moja psiha, moje tijelo, ja, shvatio sam da to nije kraj, da \u017eelim \u017eiviti, da nisam ni\u0161ta pro\u017eivio za tih 30 godina, da \u0107u dati sve od sebe pa makar to bilo sedam dana, mjesec ili godinu, da \u0107u se boriti i da se ne\u0107u predavati”, ispri\u010dao je Muji\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Vjerovao je timu ljekara u Univerzitetsko-klini\u010dkom centru Tuzla i odbio je lije\u010denje van granica BiH. No, on i njegova porodica, nisu mogli pokriti sve tro\u0161kove lije\u010denja. Prvih 36 dana provedenih u bolnici na hemoterapijama za njega su bili veoma te\u0161ki. Zdravi ljudi, govori on, ne mogu nikad razumjeti bolesnog, pogotovo osobu koja se bori za \u017eivot i koja u sobi gleda kako njegovi cimeri umiru.<\/p>\n\n\n\n
“Za mene je bolnica bila jedan vid zatvora, samo sam se tu pitao \u0161ta sam kome zgrije\u0161io, kome sam zlo nanio, \u0161ta sam skrivio da budem u jednom takvom okru\u017eenju po\u0161to prvih 36 dana sam bio osu\u0111en na bolni\u010dke zidove, bolni\u010dki krevet. Samo nas troje u sobi. Me\u0111utim ja te pacijente nisam nazivao pacijentima, to su bili moji cimeri s kojima sam dijelio dobra i lo\u0161a iskustva i sve te probleme. Tako da je \u017eivot u bolnici totalno ne\u0161to druga\u010dije”, prisjetio se Muji\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Poslije prve hemoterapije shvatio je \u0161ta to zna\u010di. Vi\u0161e to nije bio on, ne zato \u0161to je izgubio kosu, ne zato \u0161to je sa 85 – 90 kilograma smr\u0161ao na 49. Hemoterapija, isti\u010de on, uni\u0161tava cijelo tijelo. Bodrili su ga dobri ljudi, vjerovao je u sebe, ali, ipak, priznaje kako je najte\u017ee bilo njegovim roditeljima.<\/p>\n\n\n\n
“Roditelji kao roditelji, zabrinuti, tuga, navjerica, bol, strah… \u0160ta \u0107e se desiti, ho\u0107u li uspjeti. Doktori nisu davali neke povoljne prognoze, da \u0107e do\u0107i do izlije\u010denja. Rekli su da budemo spremni na sve, mi \u0107emo dati sve od sebe, ostalo je od Boga”, rekao je Muji\u0107.<\/p>\n\n\n\n
– Prijateljstvo s Radetom \u0160imi\u0107em –<\/p>\n\n\n\n
Odlu\u010dio se u jednom trenutku da vodi dnevnik, da poruke \u0161alje roditeljima, a onda i da pi\u0161e o svemu… Dugo se lomio da li da vijest o svojoj bolesti podijeli s okru\u017eenjem. Pla\u0161io se, kako ka\u017ee, reakcije jer se sve svodi na osu\u0111ivanje, a on, isti\u010de, nikada nije pio alkohol niti pu\u0161io, jer je bio sportski tip. Ipak, jedne ve\u010deri je svoju intimnu ispovijest objavio na dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n\n\n\n
“Kao da sam pokrenuo neku lavinu komentara i na Facebooku i na drugim dru\u0161tvenim mre\u017eama. Tada sam shvatio koliko smo mi jak narod u BiH pa i \u0161ire, gdje god postojimo. Jednostavno, osje\u0107aj je bio nestvaran. Za samo jednu no\u0107 na hiljade i hiljade poruka. Kada sam se probudio ujutro prvo nisam ni shvatio \u0161ta sam to uradio. Svi prijatelji su se javljali, pitali kako mi mogu pomo\u0107i, govorili da \u0107e dati sve od sebe. Nemoj da se predaje\u0161, molimo te ne odustaj”, govori sa divljenjem prema onima koji su ga podr\u017eavali i pomagali.<\/p>\n\n\n\n
Poslije CT snimka 27. januara 2020. godine re\u010deno mu je da je izlije\u010den. Pisao je knjigu kao vid revan\u0161izma prema svakom ko mu je pomogao, a takvih nije mali broj. Ideju za pisanje knjige dao mu je kom\u0161ija i drug Rade \u0160imi\u0107, koji je nedavno na tragi\u010dan na\u010din izgubio \u017eivot na planini Prenj. Tokom lije\u010denja Rade ga je bodrio, sakupljao novac…<\/p>\n\n\n\n
“Veoma se radovao promociji moje knjige. Bio je me\u0111u prvim ljudima kojim sam poklonio knjigu s posvetom, \u010dak i zadnja objava na njegovom Facebook profilu bila je moja knjiga i posveta”, prisje\u0107a se Edin Muji\u0107 svog druga iz naselja Stupine ispred \u010dijeg je murala podijelio svoju pri\u010du s AA poru\u010div\u0161i svima da bolest ne zna\u010di smrt i da se treba boriti za \u017eivot.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Za Edina Muji\u0107a, mladi\u0107a iz Tuzle, 27. januar 2020. godine je drugi ro\u0111endan pored 16. januara 1988. godine kada ga je majka donijela na svijet. Tog dana mu je re\u010deno da je nakon vi\u0161egodi\u0161nje borbe pobijedio Ho\u010dkinsovu bolest, rak u \u010detvrtom stadiju metastaze. Godinu poslije napisao je i objavio knjigu “Kako sam pobijedio”, koju je […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":25462,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[377],"tags":[],"class_list":{"0":"post-25461","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-zdravlje"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/25461","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=25461"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/25461\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25463,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/25461\/revisions\/25463"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/25462"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=25461"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=25461"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=25461"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}