Na prvu loptu, reklo bi se da je to poziv na odva\u017enost, na otpor tla\u010denju i poni\u017eavanju, na \u010duvanje dostojanstva. Ali, upu\u0107enijima u \u201ebalkansku logiku\u201c, ovo geslo, ova elipti\u010dna poruka sa prizvukom zakletve, odjekuje kao ratni pokli\u010d.<\/p>\n\n\n\n
Ona ima pogubne posljedice na ukupnost odnosa me\u0111u ljudima ovih prostora i njihovim zajednicama. U tom sistemu vrijednosti biti ravnopravan, zna\u010di biti dominantan. Mi smo ravnopravni samo onda kada nas ima toliko, da se o svemu pitamo i o svemu odlu\u010dujemo.<\/strong> Stvarna ravnopravnost, na\u0161 je poraz i poni\u017eenje. Ugro\u017een je na\u0161 vitalni nacionalni interes<\/em> (i interes na interes, neizostavno).<\/p>\n\n\n\n Ne daj na se\u2026<\/strong> hojratu<\/em>* zna\u010di: Ti budi \u201eonaj gornji!\u201c On ne poznaje sredinu i kompromis. Njegova deviza je:<\/p>\n\n\n\n Ili gore ili dolje!<\/strong><\/p>\n\n\n\n Hojrat je natopljen drevnim strahom da \u0107e biti prevaren\u2026 zaogrnut je paranoidnom idejom da svi rade protiv njega i povazdan smi\u0161ljaju kako \u0107e mu nauditi i kako \u0107e ga zakinuti. Njegova promu\u0107urnost i vitalnost sastoji se u tome da stvarne ili imaginarne du\u0161mane preduhitri.<\/p>\n\n\n\n Uradi ti njima, da ne bi oni uradili tebi!<\/em><\/p>\n\n\n\n Nebitno je pri tome jesu li prijetnje realne.<\/p>\n\n\n\n Neka sam ih ojadio! Ako mi nisu ni smi\u0161ljali kakav du\u0161manluk i pogan\u0161tinu, a kamoli uradili, nije va\u017eno. Mogli su! \u0160to nisu!?<\/em><\/p>\n\n\n\n U makaze, u klije\u0161ta, u mengele takvih razmi\u0161ljanja, uhva\u0107en je po\u010detkom devedesetih godina minulog stolje\u0107a, lijepi i nesre\u0107ni grad Mostar.<\/p>\n\n\n\n Nikada nisam \u017eivio u Mostaru, ali mi se vazda \u010dinilo da bih mogao. U tom uvjerenju odr\u017eavala me je \u010de\u017enja za \u201eju\u017enim svjetlom i sredozemnim zrakom, za smokvama i bademima\u2026\u201c. Kao daleki eho tog blagoslovenog prostora, po Sarajevu \u017eive ili \u017eivotare plemenite sredozemne \u010detinarke, po lo\u0111ama i stepeni\u0161tima, u\u0161u\u0161kani i umotani, zimuju razni razma\u017eeni ju\u017eni imigranti<\/em>: oleandri, fikusi, dracene, filodendroni\u2026 A, povrh svega, na desetak mjesta u gradu za malo zemlje i \u0161to vi\u0161e svjetla bore se smokve divljake.<\/p>\n\n\n\n Prije puno godina, neki mo\u0107an, a nervozan \u010dinovnik, sjede\u0107i u udobnom uredu u tada\u0161njoj Skup\u0161tini Grada Sarajeva (sada zgrada Kantona), nije kroz prozor mogao dobro vidjeti mosti\u0107 preko Ko\u0161evskog potoka, \u0161to stoji blizu mjesta gdje taj potok izlazi iz tunela. Nije mogao dobro vidjeti ko tuda prolazi. Njegovom pogledu, smetala je upravo jedna smokva divljaka, koja je, ko zna kako, bila i\u017e\u0111ikala iz suhozida\u2026<\/p>\n\n\n\n Naredi ljutiti beamter svom podre\u0111enom, da smokvu \u201eukloni\u201c. Ovaj odmah naredbu i ljutnju, malko poja\u010danu, prenese na svog podre\u0111enog\u2026 Sila pejza\u017e mijenja, u to nema sumnje. Kako sila nije lirska kategorija, promjene su uglavnom, grube i nakaradne.<\/p>\n\n\n\n Krenu, dakle, izvr\u0161ilac \u0161efovog naloga sa odgovaraju\u0107im alatkama, pa udri po nepo\u0107udnoj vo\u0107ki. Prolaznici malo finijeg ukusa, bezbeli su se zgra\u017eali.<\/p>\n\n\n\n No, pejza\u017e se umije i opirati. Pro\u0111e malo, a smokva pusti mladice, one se jo\u0161 bujnije razrasto\u0161e i opet zakloni\u0161e mosti\u0107.<\/p>\n\n\n\n Za\u0161to se ovoga sje\u0107am\u2026 Po\u010detkom opsade Sarajeva, predlo\u017ei mi rafinirani pjesnik i izvrstan \u010dovjek, pokojni Dubravko Brigi\u0107, da snimimo nekoliko \u201esarajevskih medaljona\u201c, da sumornom televizijskom ratnom programu dodamo ne\u0161to pitomije. Mala televizijska ekipa ugurala se u razdrndani IVECO, te krenula u vratolomnu vo\u017enju gradom. Mene bi usput posadili na kakvo zanimljivo mjesto da \u0161togod drobim (\u2026pred Samekovu kafanu<\/em>, pred Pivaru<\/em>, kraj Latinske \u0107uprije<\/em>\u2026 Sve same opasne ta\u010dke). Tako na red do\u0111e i Ko\u0161evski potok i kraj njega smokva. Ja sam tada na pasja preskakala naru\u017eio debilnog \u010dinovnika, koji se usudio da nasrne na tu ju\u017enu blagodat, \u0161to se, eto, posre\u0107ila Sarajevu\u2026<\/p>\n\n\n\n Siled\u017eija i pogan\u010dera svih vrsta i kalibara, sada ima nesrazmjerno vi\u0161e nego prije rata, ali smokva uz Ko\u0161evski potok, kraj neuporedive Alipa\u0161ine d\u017eamije, dura i dan-danas, na radost svakoga, ko ima imalo soli u glavi. Ona je, vjerujem, zaslu\u017ena \u0161to je uz zdanje Higijenskog zavoda iznikla njena mla\u0111a sestra.<\/p>\n\n\n\n No, na drugoj strani svake pri\u010de, pa tako i ove sa mediteranskim \u201e\u0161tihom\u201c, obavezno stanuju neveseli primjeri.<\/p>\n\n\n\n Davno, davno, napisao sam i objavio jednu lirsku minijaturu, koju sada uz nekoliko dopisanih stihova, podastirem pred sve vas, mada je ona, po svojoj prirodi i tonu, ponajprije bila pozdrav Mi\u0161i Mari\u0107u u egzilu\u2026 (pjesnik je u egzilu po prirodi svoje vokacije, a sada je i gra\u0111anin Mi\u0161o Mari\u0107 na svome Pontu Euksinskom<\/em>).<\/p>\n\n\n\n Evo, dakle, tih stihova:<\/p>\n\n\n\n Prije,<\/strong> I ovih se dana, ve\u0107 u decembru<\/strong> *Hojrat (tur. hoyrat od ngr. horiates), prostak, neotesanac, grubijan…<\/p>\n\n\n\n Izvor: nomad.ba\/Valerijan \u017dujo<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Temeljni savjet balkanskoj djeci, u ve\u0107ini tradicionalnih, posebice ruralnih porodica, ve\u0107 stolje\u0107ima glasi: Ne daj na se! Na prvu loptu, reklo bi se da je to poziv na odva\u017enost, na otpor tla\u010denju i poni\u017eavanju, na \u010duvanje dostojanstva. Ali, upu\u0107enijima u \u201ebalkansku logiku\u201c, ovo geslo, ova elipti\u010dna poruka sa prizvukom zakletve, odjekuje kao ratni pokli\u010d. Ona […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":20294,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[76],"tags":[],"class_list":{"0":"post-20293","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-kolumne"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/20293","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=20293"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/20293\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20296,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/20293\/revisions\/20296"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/20294"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=20293"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=20293"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=20293"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"\/](\"https:\/\/nomad.ba\/app\/uploads\/2020\/12\/mostar-iz-zraka.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"\/](\"https:\/\/nomad.ba\/app\/uploads\/2020\/12\/zujo_potok_smokva_web.png\")
<\/figure>\n\n\n\n
u februaru,<\/strong>
u onoj magli i ledu,<\/strong>
kad pomislim da je sunce u kvaru,<\/strong>
po nekom naro\u010ditom redu,<\/strong>
procvatu bajami u Mostaru.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
opet nadam bademovom beharu,<\/strong>
ali<\/strong>
Mostar je u kvaru,<\/strong>
Mostar je u kvaru.<\/strong><\/p>\n\n\n\n