{"id":1685,"date":"2019-03-11T10:34:02","date_gmt":"2019-03-11T10:34:02","guid":{"rendered":"https:\/\/senzor.ba\/?p=1685"},"modified":"2024-01-15T21:49:35","modified_gmt":"2024-01-15T20:49:35","slug":"himzo-polovina-1986-2017-bosni-nije-niko-ostavio-toliko-duse-na-tako-malo-trake","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tvsensor.com\/clanak\/himzo-polovina-1986-2017-bosni-nije-niko-ostavio-toliko-duse-na-tako-malo-trake\/","title":{"rendered":"Himzo Polovina: Bosni nije niko ostavio toliko du\u0161e na tako malo trake"},"content":{"rendered":"\n

Malo ko od pjeva\u010da je uspijevao u svojem glasu tako nje\u017eno i zanosno iskazati su\u0161tinu sevdaha u \u010de\u017enji da se ljubi i volikao \u0161to je umio Himzo Polovina. Da sevdah iznutra cijelim bi\u0107em osje\u0107a i nama ga vjerno prenese. U na\u0161u svijest nenametljivo udjene. Da ljubav kroz dobru pjesmu duboko zajedno proosje\u0107amo. \u201cSevdah je za mene sve ono \u0161to \u010dovjeka \u010dini (ne)sretnim i tu\u017enim i bolnim i bespomo\u0107nim. I sve ono \u0161to ga ve\u017ee za sredinu i dru\u0161tvo u kome se kre\u0107e i bez svoje volje. Ja sevdah do\u017eivljavam sartrovski, a nekada je to bespomo\u0107nost kao kod \u010cehova \u2026 to je za mene sevdah”, govorio je jedan od na\u0161ih najve\u0107ih pjeva\u010da sevdalinki Himzo Polovina.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Bitna muzi\u010dka svojstva sevdalinke i pjevanja Dr. Himze Polovine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da je sevdalinka du\u0161a Bosne, mnogi \u0107e prihvatiti kao bitnu markaciju \nmentaliteta Bosanaca, Bo\u0161njaka posebice. Da je Himzo Polovina svojim \npjevanjem upravo du\u0161a sevdalinke, tako\u0111er \u0107e mnogi prihvatiti kao \nnespornu \u010dinjenicu. Posebno \u0107e ovu \u010dinjenicu prihvatiti muzi\u010dari, \npoznavatelji i meraklije dobre pjesme. Ove teze i \u010dinjenice je me\u0111utim \npuno lak\u0161e izre\u0107i, s njima se slo\u017eiti, nego ih seriozno opisati, \ndokazati. Pretpostavka je naime ovome opisu spajanje niza zasebnih i \nzajedni\u010dkih energetskih vibracija, onih du\u0161evnih stanja koja su u isti \nmah ista, srodna, ali i zasebna. Onih vibracija u na\u0161oj svijesti i du\u0161i \nkoje producira pjevanje Himze Polovine. Smisao je ove studije je da \nopi\u0161e muzi\u010dko-estetske sadr\u017eaje umije\u0107a i umjetnosti pjevanja Himze \nPolovine. Da \u0161to detaljnije opi\u0161e melodijsko-glasovne osobenosti i \nvrijednosti po kojima je pjevanje sevdalinki Himze Polovine unikat. I da\n istovremeno, kroz opis pjevanja Himze Polovine, opi\u0161e estetsko-muzi\u010dke \nosobenosti i vrijednosti sevdalinke. Nemogu\u0107e je naime zasebno odvojiti \novaj jedinstveni estetsko-muzi\u010dki sadr\u017eaj. Posebice uslijed \u010dinjenice da\n je na\u010din i kvalitet pjevanja Himze Polovine po mnogim svojim \nkarakteristikama uzor pjevanje sevdalinke. Time autori ovoga projekta \nostvaruju dvostruku svrhu: hommage vrhunskom interpertatoru, i \nistovremeno nude uzor ili idealni model pjevanja za nara\u0161taje koji \u017eele \nu\u010diti pjevati sevdalinku prema jednom od njenih vrhunskih ba\u0161tinika.<\/p>\n\n\n\n

Kao i u mnogih ba\u0161tinika tradicionalne pjesme bosanske, dar pjevanja u\n Himze Polovine je porodi\u010dno naslije\u0111en: svi u porodici Polovina bili su\n muzikalni i lijepo pjevali, posebice otac Himze Polovine. Sevdalinku je\n i Polovina kao i mnogi njeni prethodni ba\u0161tinici ponio dakle iz svoje \nku\u0107e, da bi je potom svijetom pronosio. U analizi pjevanja Himze \nPolovine bitno je za \u0161iru javnost, posebice za muzi\u010dare i pjeva\u010de, \nmarkirati da je ovo pjevanje vrhunska tradicionalno-folklorna umjetnost \nkoja ba\u0161tini svoj uzor u sevdalinci. Pjevanje i muzi\u010dku pratnju u \npjesmama Himze Polovine treba vrijednosno i po \u017eanru razdvojiti od tzv. \n\u201cnarodnog \u0161lagera\u201d ili od tzv. \u201cnarodne pjesme\u201d koju slu\u0161amo ili gledamo\n posredstvom medija ili koncerata u posljednjih pedesetak godina. Taj \n\u201cnarodni \u0161lager\u201d, tzv. \u201cnarodna pjesma\u201d po osnovnoj melodijskoj \nstrukturi, po sirovom i primitivnom na\u010dinu pjevanja, ne pripada \ntradicionalno-folklornoj muzici, niti narodnoj muzici kao umjetnosti \ntona i kao umjetnosti pjesni\u010dke rije\u010di. Ti noviji \u017eanrovi tzv. \n\u201cturbo-folka\u201d zapravo su sirovi i primitivni melodijsko-muzi\u010dki i \npjevno-muzi\u010dki ki\u010d. To \u0161to se ve\u0107 decenijama narodu producira u sirovoj \nmuzi\u010dkoj formi i primitivnom pjeva\u010dkom izvo\u0111enju, i nudi se kao \u201cnarodna\n pjesma\u201d, nije ni melodijski niti pjevanjem narodno-tradicionalna muzika\n ve\u0107 zapravo muzi\u010dki lo\u0161 (!) bastard, karikatura narodno-tradicionalne \nmuzi\u010dke umjetnosti. Vrlo rijetko pjeva\u010dka i muzi\u010dka umjetnost.<\/p>\n\n\n\n

Neuporediva sa tradicionalnom narodnom muzi\u010dkom umjetno\u0161\u0107u koju \nnalazimo u izvo\u0111enju Himze Polovine. Sevdalinka se u melodiji i u na\u010dinu\n pjevanja kontinuirano mijenjala. U ovoj djelomi\u010dnoj transformaciji je \nsevdalinka tako\u0111er kontinuirano zadr\u017eavala vlastitu, osnovnu kajdu. \nSevdalinka se i danas melijski transformira. Sevdalinku \u0107e i naredni \nnara\u0161taji mijenjati, ali po njenim melijskim i pjeva\u010dko-izvedbenim \n\u201c\u0161avovima\u201d, po njenim tonskim rubovima. U svakoj pjevnoj i muzi\u010dko \ninstrumentalnoj transformaciji ostajala je i ostajat \u0107e njena melodijska\n i pjevna su\u0161tina po kojoj je sevdalinka bila, do danas ostala u \nmuzi\u010dkim \u017eanrovima prepoznatljiva. Po na\u010dinu sviranja i po na\u010dinu \npjevanja. Umije\u0107e transformacije sevdalinke danas i ubudu\u0107e od strane \nmuzi\u010dara i pjeva\u010da sevdalinki jest u stvaranju izvjesnoga novuma, uz \nobavezno o\u010duvanje i njegovanje melodijske i pjeva\u010dko-umjetni\u010dke su\u0161tine \nsevdalinke. Da se kroz transformaciju ne poremeti njena unutarnja \nmelodijska, i instrumentalna i pjevna struktura. Da sevdalinka bude i \nostane \u2013 svoja. Upravo po svojoj melodijsko-muzi\u010dkoj pratnji i po \npjevnoj osobenosti, bila su prepoznatljive sevdalinke Himze Polovine.<\/p>\n\n\n\n

Muzi\u010dko-teorijski je definirana struktura tonaliteta sevdalinke, njen\n tempo, ritam, tonske ljestvice. Instrumentalno-muzi\u010dko izvo\u0111enje, \nposebno glasovno-pjeva\u010dko, nije me\u0111utim detaljno teorijski niti \nnotalizacijski opisano. Od ove generalne ocjene izdvaja se magistarski \nrad Azre Pa\u0161i\u0107 o pjevanju gradske pjesme u izvo\u0111enju Emine Ze\u010daj. Ova \n\u010dinjenica navela je autore ovoga projekta da pored estetsko-muzi\u010dkoga i \nknji\u017eevno-poeti\u010dkoga opisa sevdalinke, sa\u010dine i muzi\u010dko-notalnu \nunitaciju pjevanja sevdalinki Himze Polovine. Ovaj bitan muzikolo\u0161ki \nprilog sa unitacijom sa\u010dinila je muzikologinja Tamara Beljak Kara\u010da. \nBitno je unaprijed markirati da se u izvo\u0111enju sevdalinki Himze Polovine\n u najvi\u0161oj mjeri ostvaruju gotove sve melodijske i izvedbeno-pjevne \nkarakteristike sevdalinke. Ovu tezu dokazujemo u na\u0161im analizama. Pri \ntome dokazujemo da presudnu ulogu ima glas pjeva\u010da u izvo\u0111enju \nsevdalinke. Glas izvo\u0111a\u010da jest najbitniji \u010dinitelj, oblikovatelj \nsevdalinke. Sa bitnom karakteristikom da svako ponovno pjevanje \nsevdalinke pretpostavlja totalno duhovno i du\u0161evno utonu\u0107e glasa pjeva\u010da\n u svijet pjesme. Njegovo poistovje\u0107enje sa svijetom pjesme. Sa \nposljedicom da je svako novo pjevanje sevdalinke u nizu nijansi \ndruga\u010dije od prethodnog. Za razumijevanje na\u010dina pjevanja Himze \nPolovine, korisno je poslu\u017eiti se njegovim rije\u010dima. On naime tvrdi da \nje umom i i osje\u0107anjima morao sazoriti da bi svoj duhovni i du\u0161evni \npotencijal, svu njegovu cjelinu, mogao udjenuti u pro\u017eivljavanju \nsevdaha, u pjevnom posredovanju sevdalinke. Da pri novom adaptiranju, u \nmuzi\u010dkoj obradi sevdalinke, uz pjeva\u010da moraju sudjelovati muzi\u010dki \nstru\u010dnjaci.<\/p>\n\n\n\n

\u201cMnogi ka\u017eu da su na\u0161e sevdalinke duge i te\u0161ko ih je adaptirati za \nradio program. Mislim da sada\u0161njim pjesmama koje podra\u017eavaju sevdalinke \nnedostaje intelektaulne zasnovanosti, rade se preko no\u0107i, bez \nkonsultiranja sa kvalifikovanijim i iskusnijim kolegama. Mo\u017eda i ove \ndana\u0161nje lijepe sevdalinke koje su nam ostale su samo najljep\u0161e od \nmnogih koje su kroz na\u0161u historiju nastajale. Pjesma je u pro\u0161lost bila \nnit koja je spajala ljude, nosila poruke kojima je narodni genij davao \nedukativan ton, bila je sredstvo komuniciranja. Danas se sevdalinka mo\u017ee\n vratiti preko TV i radio programa, drugog puta nema. Bez svog novog \nstatusa na televiziji i na radiju ne samo da nema napretka, nego nema \ngarancije za njen opstanak.\u201d Iz razgovora Dr. Himze Polovine u listu \n\u201cPreporod\u201d, br. 20, Sarajevo 1971.<\/p>\n\n\n\n

Polovina je pored talenta, decenijama u\u010dio pjevanje kod poznatih \nmuzi\u010dkih pedagoga, najprije u Sarajevu kod kompozitora i muzi\u010dara \nZvonimira Nev\u017eale, Marija Arkusa, Joze Penave, Ismeta Alajbegovi\u0107a \u2013 \n\u0160erbe, potom u Beogradu kod prof. Ninkovi\u0107. Pritom je kontinuirano \nbrusio svoje pjevanje do jasno\u0107e i delikatnosti dijamanta i kristala. Do\n savr\u0161ene bistrine, jedrine i bar\u0161unaste mehko\u0107e. Do magi\u010dno privla\u010dne \nsugestivnosti i ganutljivosti. Do onog umije\u0107a pjevanja po kojemu je \nsvaka njegova pjesma imala svoj jedinstven, neponovljiv du\u0161evni talas, \nzanos i treptaj. Onu zvukovno-melodijsku gamu po kojoj je Himzo Polovina\n ostao u sevdalinci jedinstven: njen najsugestivniji i najsuptilniji \nizvo\u0111a\u010d. Upravo su suptilnost i sugestivnost vrhunske kvalitete njegova \npjevanja kojima se Polovina isti\u010de. Iz ovih kvaliteta zra\u010di magija \nnjegova glasa koji nas tako lahko osvaja, plijeni, raznje\u017euje. U \nbar\u0161unastoj mehko\u0107i njegova pjevanja treperi i \u0161umi mu du\u0161a poput jasike\n na vjetru. Malo ko od pjeva\u010da je uspijevao u svojem glasu tako nje\u017eno i\n zanosno iskazati su\u0161tinu sevdaha u \u010de\u017enji da se ljubi i voli. Kao \u0161to \nje umio Himzo Polovina. Da sevdah iznutra cijelim bi\u0107em osje\u0107a i nama ga\n vjerno prenese. U na\u0161u svijest nenametljivo udjene. Da ljubav kroz \ndobru pjesmu duboko zajedno osje\u0107amo. \u201cSevdah je za mene sve ono \u0161to \n\u010dovjeka \u010dini (ne)sretnim i tu\u017enim i bolnim i bespomo\u0107nim. I sve ono \u0161to \nga ve\u017ee za sredinu i dru\u0161tvo u kome se kre\u0107e i bez svoje volje. Ja \nsevdah do\u017eivljavam sartrovski, a nekada je to bespomo\u0107nost kao kod \n\u010cehova \u2026 to je za mene sevdah. Kod dana\u0161njeg \u010dovjeka sve je manje i \nmanje sevdalijskih emocija. U trci sa vremenom nema mogu\u0107nosti da se \nprepusti dubljim osje\u0107anjima, a pogotovu da ih ispoljava.\u201d (Iz \nintervjua: listu \u201cPreporod, 20, Sarajevo 1971)<\/p>\n\n\n\n

U opisu pjevanja sevdalinki Himze Polovine umjesno je povu\u0107i kratku \nparalelu sa pjevanjem decenijama popularnog Safeta Isovi\u0107a (1936-2007). \nBez pretenzije preferiranja ve\u0107 razlikovanja. Pjevanje Safeta Isovi\u0107a je\n u usporedbi sa pjevanjem Polovine po rasponu glasovnih mogu\u0107nosti, \nposebice po snazi i ja\u010dini, iznad pjevanja Polovine. Operski raspon \nglasa Safeta Isovi\u0107a u izvo\u0111enju sevdalinki ostao je do danas \nnedosegnut. Ja\u010dina i raspon pjevanja jesu najbitniji kvaliteti pjevanja i\n podloga popularnosti Safeta Isovi\u0107a. Novokomponirane sevdalinke operske\n tonske visine, ja\u010dine glasa i kolorature nije mogao niti je umio \nizvesti nijedan pjeva\u010d sevdalinki kao Safet Isovi\u0107. Prisjetimo se nekih \nod njegovih maestralnih izvo\u0111enja u sevdalinkama Kad sretne\u0161 Hanku, Stoj\n mjese\u010de, Na Bemba\u0161i na Babi\u0107a, ba\u0161\u010di, Dok je tvoga \u0111ula \u2026 Sve su ove \nsevdalinke svojim tonskim bogatstvom i melizmom uporedive operskim \narijama. I svaka je od njih pro\u017eeta karakteristi\u010dnim osje\u0107anjem \nmelanholosa i vilovitim melijskim zanosom. I onim \u0161to je za sevdalinku \nnajbitnije \u2013 tonalitetskim bogatstvom. Stoga su mnoge pjesme u izvo\u0111enju\n Safeta Isovi\u0107a melodijski i pjeva\u010dki uzor za sevdalinku. To je jedna i \nbitna strana pjevanja sevdalinke u izvo\u0111enju Safeta Isovi\u0107a. Ako je \nme\u0111utim ona autenti\u010dna ili klasi\u010dna sevdalinka \u2013 pjesma bo\u0161nja\u010dkog \nplemi\u0107ko-varo\u0161koga muzi\u010dkoga porijekla i ukusa, pjesma koja je pjevana u\n sve\u010darskim zgodama \u201ctako sna\u017eno za jednim stolom, da se do susjednoga \nstola jedva mogla \u010duti\u201d (formulacija Abdulaha Sidrana), onda je takvu \nnjenu diskretnu melodijsku i pjevnu komornost sam Safet Isovi\u0107 u ve\u0107ini \nsvojih pjesama doveo u pitanje. Ili je znatno odstupio od takve \nsevdalinke kroz silinu svog preglasnog pjevanja.<\/p>\n\n\n\n

U svijetu pjeva\u010da sevdalinki Himzo Polovina bio je i ostao upravo toj\n autohtonoj, nje\u017eno-intimnoj sevdalinci najbli\u017ei svojim na\u010dinom \npjevanja. Od mu\u0161kih pjeva\u010da najbli\u017ei toj tzv. djevoja\u010dkoj ili haremskoj \nprvotnoj sevdalinci stvaranoj iza mu\u0161ebaka i visokih avlija, u ba\u0161\u010dama i\n u krilu djevoja\u010dkom. Himzo Polovina i sevdalinke sa najvi\u0161om notama \nnije izvodio snagom ve\u0107 mehko\u0161\u0107u glasa, ili sotto voce glasom. Poput \nZehre Deovi\u0107 ili Emine Ze\u010daj pjevao je sevdalinke i u najvi\u0161im tonovima \nsa osje\u0107anjem lahko\u0107e u glasu i u pjevanju. Bez traga osje\u0107anja napora u\n glasu. Takvo osje\u0107anje u slu\u0161anju sevdalinke mogu pjevno izraziti \ndoista istinski umjetnici pjevanja sevdalinke.Poslu\u0161ajte napr. njegove, \ndanas klasi\u010dne sevdalinke koje Polovina izvodi (sli\u010dno Emini Ze\u010daj ili \nZehri Deovi\u0107) bez traga napora u glasu: \u017dute dunje, Eminu, Poljem se \nvija Hajdar delija, Ali-pa\u0161a na Hercegovini, Dvore gradi Komadina Mujo, \nSarajevo, divno mjesto, U lijepom starom gradu Vi\u0161egradu\u2026 Safet Isovi\u0107 i\n Himzo Polovina su antipodi u pjevanju sevdalinke: Polovina nije imao \nambitus \u2013 ni \u0161irinu niti visinu glasa Safeta Isovi\u0107a. Safet Isovi\u0107 opet \nnije dostigao suptilnost, rafinman, gracilnost i toplinu pjevanja Himze \nPolovine. Svaki je ustrajao na svojem glasu \u2013 Bo\u017eijem poklonu, kojeg su \nna svoj na\u010din usavr\u0161avali i time obogatili bosanski muzi\u010dki folklor. U \ntom folkloru je sevdalinka ostala prepoznatljiva kroz ambitus i jakost \nglasa Safeta Isovi\u0107a. I kroz bar\u0161unastu mehko\u0107u pjevanja Himze Polovine.\n Zajedno uzev\u0161i, poput rubina i smaragda njih oba isijavaju \nkarakteristi\u010dnu kajdu zanosnog i sjetno-ganutljiva bosanskoga \nmelanholosa<\/p>\n\n\n\n

\u201cNije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu jo\u0161 ne\u0161to. \nTreba prodrijeti u unutra\u0161nje tkivo pjesme. Pjesma ima slojeve kao \nmajdan. A svaka, pa i najlo\u0161ija pjesma, ima svoju utrobu kao \u0161to je \nimamo vi i ja. Do utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti \nprodrijeti. Kad se pozabavite tom \u201cgeologijom\u201d ili takvom \u201canatomijom\u201d, \npa kad vi u\u0111ete u pjesmu, a pjesma u\u0111e u vas, pa kad takvu pjesmu \nispustite prema drugima, onda \u0107e i drugi shvatiti da to nije tek pjesma \nradi pjesme, nego i vi\u0161e od toga.\u201d (U razgovoru Himze Polovine sa \nurednikom novina \u201cPreporod\u201d, 20, Sarajevo 1971).<\/p>\n\n\n\n

Treba se zaustaviti i zamisliti nad saznajnom i osje\u0107ajnom dubinom \ncitiranih rije\u010di. Da bi se u njima otkrila tajna u kojoj se \u201ckrije\u201d \nsu\u0161tina dobre pjesme. Izrada melodije, pjesni\u010dkoga teksta i njihova \ninterpretacija kroz pjevanje usporedivi su mu\u010dnom i sporom \nodstranjivanju \u0161ljake sa ruda\u010de, da bi se prosijao, izbrusio dijamant. \nPrednji citat odaje umjetnika kojemu nije bio talenat dostatan ve\u0107 je \ncijeloga \u017eivota svoj duhovno-du\u0161evni svijet profinjivao da bi dospio do \nvrhunskog tuma\u010da najintimnijega i najvrednijega sadr\u017eaja ljudskoga \n\u017eivljenja \u2013 do poznavatelja sevdaha i ljubavi. Jedan bitan \u010dinitelj i \npratitelj u procesu samorafiniranja, duhovno-du\u0161evnog profinjavanja \nHimze Polovine bilo je znanje te tradicije. Drugi, jednako bitan i \n\u010dinitelj i pratitelj toga vi\u0161edecenijskoga procesa bilo je osje\u0107anje \nodgovornosti i pijeteta prema muzi\u010dkim vrijednostima tradicije. Sa \nosje\u0107anjem ne samo pjesme eo ipso<\/em> ve\u0107 sa znanjem sinkreti\u010dke tradicionalne muzi\u010dke umjetnosti vi\u0161e nara\u0161taja bosanskoga \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n

\u201cOd mene se \u010desto tra\u017eilo da mijenjam izvorni tekst muslimanske \nnarodne pjesme, posebno ako se radilo o tipi\u010dno muslimanskim nazivima. \nNaravno ja na to nikad nisam pristao, jer to mijenjati u na\u0161oj pjesmi za\n mene je nedopustivo, apsurdno. Imam osje\u0107aj da muslimanske feudalne \ntitule iz pro\u0161lih vremena mnogima izgledaju vi\u0161e strane od drugih koje \ntako\u0111er pripadaju ovom podru\u010dju. Izgleda nekome i smetaju. Interesantno,\n nikom \u017eivom ne smeta \u0161to se spominje Strahinji\u0107 ban, carica Milica, \nvojvoda Prijezda, barun Trenk, ban Jela\u010di\u0107 itd. Ali ako se radi o \nmuslimanskoj tituli, tu se ljudi najednom nakostrije\u0161e. Preko radija \nnema aga i begova u pjesmi, a nikome ne smeta \u0161to se izvodi Aleluja ili \nAve Marija \u2026 Interesantno, zar ne?\u201d (Intervju Himze Polovine novini \n\u201cPreporod, br. 20, Sarajevo 1971).<\/p>\n\n\n\n

Jedinstvenim svojim nastupom, cijelim svojim bi\u0107em Himzo Polovina je u\n sebi sabrao znanje i osje\u0107anje bosansko-muslimanske tradicije i \nkulture. Sa posljedicom da je pjesmom mogao sabrati nje\u017eno-ranjivu, \nmelanholi\u010dno-zanosnu du\u0161u bosanskoga \u010dovjeka. Uvjerljivo svojim \npjevanjem tuma\u010diti. Onog Boo\u0161njaka koji je oboga\u0107en fluidom materijalnog\n i duhovno-du\u0161evnoga naslje\u0111a islama. Orijentalno-muslimanskim muzi\u010dkim \nmelanholosom i kajdom. Kao u malo kojega pjeva\u010da sevdalinki, u Himze \nPolovine su gotovo sve pjesme evokacija blistave \nislamsko-osmansko-bosanske pro\u0161losti, a\u0161ik-pend\u017eera, visokih avlija, \n\u0161adrvana, bezistana, hamama, \u0107uprija, kujund\u017eiluka \u2026. Taj jedinstveni \nsvijet upio je Himzo Polovina u rodnome Mostaru. I cijeloga \u017eivota njime\n je beharao. Tom svojom ljubavi nas je ljepotio, radostio.<\/p>\n\n\n\n

\u201cI danas se komponiraju pjesme u duhu muslimanskih, ali mene \nprvenstveno zanimaju stare, izvorne. Razlog ovome je, izme\u0111u ostalog, \nmoje u\u010denje pjevanja kod prof. Ninkovi\u0107 u Beogradu. Ona mi je \nsavjetovala da tu pjesmu njegujem, da mi ona le\u017ei. I govorila mi je \n\u010desto: Himzo, ni\u0161ta nemoj pjevati, samo to. I slavu Vam niko potamniti \nne\u0107e. Od tada ja po\u010dinjem jo\u0161 studioznije da izu\u010davam i pjevam \nmuslimansku narodnu pjesmu. Za svoj program pored posebne melodike \ntra\u017eio sam i poseban sadr\u017eaj. Me\u0111utim, \u0161ezdesetih godina po\u010dinju se \nmasovno pjevati komponirane \u201cnarodne\u201d pjesme. Kompozicije su nicale \npreko no\u0107i. Ja odjednom, po\u0161to nisam imao svog kompozitora, nisam \npripadao nijednoj diskografskoj ku\u0107i, ostao sam da pjevam izvornu pjesmu\n i uspjeh nije izostao. I dan danas ja to pjevam i uo\u010davam da ta pjesma \npostaje sve vi\u0161e cijenjena. Jasno, ostao sam po strani tih kretanja u \nkojima se nalazi ve\u0107ina pjeva\u010da. Meni ovako pjevanje \u010dini zadovoljstvo a\n finansijsku korist od tog pjevanja vidim kao drugorazrednu. Moj odnos \nprema pjesmi je \u010disto jedna ljubav, jedan na\u010din \u017eivota.\u201d (Iz razgovora \nsa urednikom lista \u201cPreporod\u201d, 20, Sarajevo 1971).<\/p>\n\n\n\n

\u201cBosni nije niko ostavio takav mekam. I toliko du\u0161e na tako malo \ntrake\u201d, rije\u010di Omera Pobri\u0107a, kompozitora i muzi\u010dara, prijatelja, i \n\u017eivotnoga i muzi\u010dkoga suputnika Himze Polovine. Ovu eminentnu sraslost \nsa civilizacijskim i duhovno-du\u0161evnim kodom drevne islamske Bosne \ntuma\u010dio je Polovina prirodno i uvjerljivo svojim muslimanskim \nrafinmanom. Iz njegovih pjesama \u0161irio se fluid i dostojanstveno \nsamouvjerenje u vrijednosti muslimanske kulture. Zra\u010dila je \nboo\u0161nja\u010dko-muslimanska samoosvije\u0161tenost kroz muzi\u010dku kulturu \nsevdalinke. Koliko je ta svijest sebe svjesna, mogu\u0107e je i\u0161\u010ditati iz \nprvih stihova koje bi Himzo Polovina zaustio zapjevati: Pogledaj me, \nAnadolko, dunjaluka ti, Otvor\u2019 vrata od hamama, Jutros pro\u0111oh kroz \n\u010dar\u0161iju, Ima l jada ko kad ak\u0161am pada \u2026 Ovi napjevi i pjesmotvori \nisijavaju duhovnu plemen\u0161tinu sevdaha, dostojanstvo islamsko-bosanske \npro\u0161losti. Visoku kulturu turskoga zemana u Bosni. Kada pjeva tu \nkulturu, on njome \u017eivi, pa nam se u tim trenucima \u010dini kao da se Himzo \nPolovina poput Pjera Lotija \u201cnapio slatkog otrova Istoka\u201d. Pa se ne \numije u stvarni svijet vratiti.<\/p>\n\n\n\n

U pjevanju Himze Polovine, u nje\u017enosti njegova bar\u0161un glasa \npro\u017eivljavamo kristalnu pjevno-muzi\u010dku umjetninu. Magija je njegova \nizvo\u0111enja u kontinuiranom melodijsko-pjevnom skladu sa temeljnim ili \nosnovnim motivom, smislom pjesme. Taj smisao ili osnovni motiv Himzo \nPolovina umije prona\u0107i, u njega se udubiti, nama prenijeti, u nas \nnenametljivo udjenuti. Polovina je svojim pjevanjem pokazao kako se \nkreativno treba, umije i mo\u017ee ostvariti odnos izme\u0111u tradicionalnog \nbosanskoga folklora i njegove savremene interpretacije. On je u sebi \nimao jasnu umjetni\u010dku predstavu o ovom poslu kreativnog posredovanja. \nImao je izgra\u0111eno kreativno osje\u0107anje prema sevdalinci. Znao je \u0161ta u \nsevdalinci treba njegovati i kako interpretirati. U svakoj je svojoj \nsevdalinci ostvarivao osnovni tonalitet u melodiji sevdalinke. Melizme i\n ukrase dodavao je i ugra\u0111ivao u njenu osnovnu kajdu sa mjerom, \nneusiljeno i prirodno. Iz svake je pjesme koju bi obra\u0111ivao odnosno \nispjevao, uspijevao je prenijeti nam njenu karakteristiku, osobenost, \npoantu. Njenu smisaonu i emocionalnu su\u0161tinu. I otpjevati je kao \norgansku cjelinu, sliveno, jedinstveno, u jednom dahu. Unose\u0107i pritom \nsvoj na\u010din muzi\u010dkoga mi\u0161ljenja, pe\u010dat svoje individualnosti. Pritom nas \nje njegovo pjevanje impresioniralo rafiniranom jednostavno\u0161\u0107u. Sve \nnjegove pjesme, posebice sevdalinke, isti\u010du se osobnom melodijsko \npamu\u010dastom mehko\u0107om glasa i muzike. Nje\u017eno\u0161\u0107u u kojoj (vjerojatno!) \nprevladava molska kvinta. Kroz mehko\u0107u glasa u molskoj kvinti \nostvarivana je melodijsko-pjevna harmonijska polifonija koja je \nostavljala dojam jedinstva tonaliteta, u muzi\u010dkoj fakturi \u010distoga kao \nsuza.<\/p>\n\n\n\n

Pjevanje Himze Polovine je melodijski izda\u0161nije od brojnih pjeva\u010da. \nTomu je bitan razlog da se u gotovo svakoj njegovoj pjesmi prepli\u0107u, \nspajaju najmanje dvije, katkada (npr. u pjesmi Voljelo se dvoje mladih, u\n Emini ili Hasanaginu sevdahu) i po tri osnovne melodije. Kao zapjev, \nnapjev i pripjev. Himzo je Polovina pro\u0161irio kajde sevdalinki. U ovo \npro\u0161irenje pripada i variranje tempa. Tempo je Polovina u svojim \nizvedbama uskla\u0111ivao i mijenjao shodno smislu i osnovnom motivu pjesme. U\n svojem pjevanju Polovina se prepu\u0161ta i stvarala\u010dkom instinktu. Iz \ninstinkta izvla\u010dio je Himzo Polovina onaj vitalni sok u kajdi i unosio \nga u svoj, potpuno li\u010dni, izraz pjevanja. Da time potvr\u0111uje da je kroz \nsevdalinku oformljen zaseban \u017eanr balkanskoga muzi\u010dkoga folklora, ne \ntreba zasebno dokazivati. Kakva je \u010dudesna snaga u sevdalinci, mo\u017eda \nponajbolje svjedo\u010di pjevanje Himze Polovine. Iz njegove svake nove \nizvedbe zra\u010di uvijek druga\u010dija muzi\u010dka linija. Sa obiljem muzi\u010dkih \nvarijacija u svakom novom pjevanju. To je bitan razlog da sevdalinku \nvalja njegovati. Kroz nju umije\u0107e pjevanja do kulta razvijati. Jer \npjevanje uzdi\u017ee, kultivira ljudsko bi\u0107e. Pribli\u017euje ga Bo\u017eanskom.<\/p>\n\n\n\n

Pjevanje Himze Polovine je generalno mogu\u0107e ozna\u010diti \u201c rubatom\u201d koji \nje karakteristi\u010dan po relativnoj slobodi ukra\u0161avanja osnovne melodije u \npjesmi. Rubatom, osobenim na\u010dinom pjevanja koje je osje\u0107anjima pro\u017eeto. \nPritom je glasu ostavljena sloboda ukra\u0161avanja sredi\u0161nje, nosive ili \nglavne melodije. Glasom rubatom koji svojom bojom, tembrom, \nsugestivnosti ostaje prepoznatljiv, jedinstven. Nezaboravan glas Himze \nPolovine. Upravo su u njegovom glasu sabrana vrhunska muzi\u010dka i du\u0161evna \nsvojstva sevdalinke. Zapravo sevdaha, kao su\u0161tine pjesme sevdalinke. \nOpisati sevdah zna\u010di opisati slo\u017eena i rafinirana, uzvi\u0161ena i najljep\u0161a \nljudska stanja ljubavi. Movens i smisao na\u0161ega \u017eivljenja. Najdelikatniji\n sastojak na\u0161e osobne, intimne kulture. Pjevanje Himze Polovine do\u010darava\n nam upravo ta najintimnija stanja \u010dovjeka u sevdahu. Stoga je vrlo \nzahtjevno opisati, muzi\u010dko-estetski, melodijski i glasovno osmisliti \npjevanje Himze Polovine kao muzi\u010dara umjetnika. Ta analiza pretpostavlja\n duhovno-du\u0161evno pro\u017eivljavanje kompleksnog njegovog pjeva\u010dkoga \nrepertoara. Svake njegove pjesme ponaosob.<\/p>\n\n\n\n

Kroz svoje du\u0161evno poistovje\u0107enje sa melodijom, glasom pjeva\u010da i \npjesni\u010dkim tekstom. Leptirasta lahko\u0107a, gracilnost i suptilnost pjevanja\n Himze Polovine u sevdalinkama koje je on pjevao pretpostavljaju od \nslu\u0161atelja i od gledatelja duhovnu srodnost, srodan du\u0161evni rafinman. \nIziskuju na\u0161e totalno utonu\u0107e u melodiju i u glas pjeva\u010da. U zajedni\u010dku \ndu\u0161evnu gamu u koju nas pjeva\u010d spontano i sugestivno, toplim i svilenim \nglasom uranja u svijet svojega i na\u0161ega sevdaha. U svijest muzi\u010dku u \nkojoj se, iz melodije u melodiju, u neprekidnom krugu spajaju radost sa \nganu\u0107em, a tuga sa \u010de\u017enjom i zanosom. Melodijska svijest u kojoj je u \n\u010de\u017enju i tuga i radost urasla, a njih oboje spojili se u zanos i ganu\u0107e.\n U tom je spoju suza radosnica prelivena suzom \u017ealosnicom. Malo koji je \npjeva\u010d kao Himzo Polovina bio u stanju u \u010dovjeku sjediniti ta tako \nme\u0111usobno isklju\u010diva, raciju suprotna osje\u0107anja. Mo\u017eda je upravo zbog \ntoga njegovo pjevanje bilo mehlem du\u0161i. Himzo je Polovina iscjeljivao \nozljede koje je \u010dovjeku \u017eivot nanosio. Dospijevao je svojim svilenim \nglasom do na\u0161ega duhovnoga i du\u0161evno-intimnoga temelja.<\/p>\n\n\n\n

Ulomak iz rada prof. dr. Ra\u0161ida Duri\u0107a pod naslovom \u201cSevdalinka i Himzo Polovina\u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n

O AUTORU:<\/p>\n\n\n\n

Ra\u0161id Duri\u0107, profesor za bosanski, hrvatski, srpski jezik i \nju\u017enoslavenske knji\u017eevnosti na Univerzitetu Bochum, Institut f\u00fcr \nSlawistik\/Lotman Institut, ro\u0111en je 1948. u Cazinu. Studirao je \nhrvatskosrpski jezik, jugoslavenske knji\u017eevnosti i bibliotekarstvo na \nPedago\u0161koj akademiji Sveu\u010dili\u0161ta u Rijeci, a potom na Filozofskom \nfakultetu u Zadru, i u Splitu; doktor filologije sa Filozofskog \nfakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu; dobitnik knji\u017eevne nagrade UNESCO-a \nkroz realizaciju znanstvenog projekta posredstvom UNESCO-a u Parizu: \n\u201eStatus muslimansko-bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti u ju\u017enoslavenskoj, europskoj i\n svjetskoj knji\u017eevnosti\u201d.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Malo ko od pjeva\u010da je uspijevao u svojem glasu tako nje\u017eno i zanosno iskazati su\u0161tinu sevdaha u \u010de\u017enji da se ljubi i volikao \u0161to je umio Himzo Polovina. Da sevdah iznutra cijelim bi\u0107em osje\u0107a i nama ga vjerno prenese. U na\u0161u svijest nenametljivo udjene. Da ljubav kroz dobru pjesmu duboko zajedno proosje\u0107amo. \u201cSevdah je za […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":1686,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[48,46],"tags":[],"class_list":{"0":"post-1685","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-fontane-muzicke-bastine","8":"category-kultura"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/1685","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=1685"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/1685\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1691,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/1685\/revisions\/1691"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/1686"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=1685"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=1685"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=1685"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}