– Slojevitost bosanskog jezika u domenu pisane kulturne polivalentnosti predstavlja poseban kuriozitet, jer u historiji ovog jezika imamo vi\u0161e pisama na kojima je pisan. Pisani spomenici bosanskog jezika potvr\u0111uju upotrebu glagoljice, bosan\u010dice, arebice, \u0107irilice i latinice. Glagoljica je srednjovjekovno pismo. naslije\u0111eno iz staroslavenske tradicije i u toku prepisivanja svetih kanonskih tekstova koristila se na prostoru Bosne, kako to potvr\u0111uju, naprimjer,\u00a0tekstovi Gr\u0161kovi\u0107eva i Mihanovi\u0107eva apostola, ali i neki drugi\u00a0 tekstovi, poput popisa bosanskih didova iz Crkve bosanske datih na glagoljici u Radosavaljevu zborniku iz 15. stolje\u0107a, gdje ova takozvana\u00a0poluobla glagoljica na neki na\u010din svjedo\u010di i svoju kripto-vrijednost u kontekstu srednjovjekovnih dru\u0161tvenih i kulturnih prilika.<\/p>\n – Bosan\u010dica je tipi\u010dno bosansko \u0107irili\u010dno pismo, \u010dije se specifi\u010dne paleografske i grafijske odlike u za\u010decima mogu na\u0107i u najstarijem bosanskom i ju\u017enoslavenskom \u0161tokavskom narodnom spomeniku \u2013 Povelji Kulina bana, a \u010diji \u0107e vrhunac kasnije biti u 17. stolje\u0107u, u osmanskoj Bosni \u2013 u okvirima takozvane\u00a0kraji\u0161ni\u010dke pismenosti, gdje se primje\u0107uje ne samo o\u010duvanost svijesti o upotrebi ovoga pisma u smislu pra\u0107enja njegova kontinuiteta od srednjovjekovlja pa sve do 20. stolje\u0107a, nego \u0107e istovremeno biti i potvrda svijesti o vlastitosti jezi\u010dkog kulturnog identiteta.<\/p>\n Zanimljivo je da \u0107e se svijest o ovome bosanskom pismu \u010duvati kod nas i u periodu Kraljevine Jugoslavije i socijalisti\u010dke Jugoslavije, o \u010demu iz tog perioda svjedo\u010de sa\u010duvani dokumenti na ovome pismu. \u0160to se ti\u010de identiteta bosanskog jezika, on je polivalentan, a upotreba bosan\u010dice svjedo\u010di poseban profil kulturnog i historijskog kontinuiteta ne samo Bosne i bosanskog jezika, nego i svih onih koji se slu\u017ee i koji govore ovim jezikom.<\/p>\n – Arebi\u010dko pismo kojim je bilje\u017een bosanski jezik predstavlja poseban kulturni raritet Bosne i bosanskog jezika, \u010dime se ne mo\u017ee pohvaliti ni jedan drugi ju\u017enoslavenski, niti slavenski jezik uop\u0107e, a i u okvirima evropskih kulturnih kretanja, on je za bosanski jezik tipi\u010dan i neponovljiv. Rije\u010d je o ogromnom korpusu, koji obuhvata poetska, prozna, leksikografska, nau\u010dna i periodi\u010dna djela, koja se kod nas podvode pod pojam takozvane\u00a0alhamijado literature. Bosanska arebi\u010dka pisana tradicija, koju pratimo od 16. stolje\u0107a\u00a0i koja, ba\u0161 kao i bosan\u010dica, do danas traje u svijesti i praksi, sama je po sebi dovoljan element koji svjedo\u010di posebnu bosansku kulturno-jezi\u010dku i historijsku \u010dinjenicu.<\/p>\n Na\u017ealost, na\u0161i obrazovni sistemi vrlo malo pa\u017enje posve\u0107uju ovome fenomenu, a ne\u0107u pretjerati ako ka\u017eem da se i danas u nekim percepcijama javnog, pa \u010dak i nau\u010dnog mi\u0161ljenja ovo pismo i sve stvarala\u0161tvo na njemu dr\u017ei po strani, smatraju\u0107i ga stranim, tu\u0111im, barbarskim naslije\u0111em neke druge kulture, upravo onako kako to i terminolo\u0161ki ozna\u010dava pojam alhamijada. Tu je nu\u017eno potrebno mijenjati svijest.<\/p>\n – \u0106irilica je staro slavensko pismo. Njome se na bosanskom jeziku pi\u0161e od Srednjeg vijeka, kako u starobosanskom jeziku, tako i u bosanskoj redakciji staroslavenskog jezika. Me\u0111utim, ovo je pismo prolazilo kroz razli\u010dite faze razvoja, koje su zavisile od niza faktora. \u0106irilica u ovome obliku, kako je danas poznajemo i kako je standardizirana, jo\u0161 je \u0161ezdesetih godina 19. stolje\u0107a\u00a0bila u zvani\u010dnoj upotrebi u Bosni, ta\u010dnije 1866. godine, kada se, nakon otvaranja Vilajetske \u0161tamparije u Sarajevu, po\u010dinje \u0161tampati \u010dasopis\u00a0Bosna<\/em>. Upravo zbog toga\u00a0mnogi istra\u017eiva\u010di uzimaju 1866. kao po\u010detnu godinu standardizacije bosanskog jezika i \u0107irili\u010dnog pisma, po\u0161to slu\u017ebena vlast, nakon tanzimatskih reformi i slu\u017ebeno zauzetog stava o upotrebi narodnog jezika, uvodi zvani\u010dnu upotrebu bosanskog jezika u Bosanskom vilajetu.<\/p>\n – Jezik je temeljni medij svakog oblika spoznaje, a pismo je najva\u017eniji civilizacijski izum, koji je omogu\u0107io zapisivanje svih oblika \u010dovjekova djelovanja u mi\u0161ljenju i jeziku. To zna\u010di da su na\u0161a brojna znanja preno\u0161ena prvenstveno jezikom i sekundardnom jezi\u010dkom realizacijom kakvo je pismo. Latinica je samo jedno od na\u0161ih pisama, istina danas veoma va\u017eno i op\u0107ecivilizacijski neizostavno, a danas je u eri masovnih komunikacija najzna\u010dajnije pismo. Ovo je pismo na bosanskom jeziku bilo u upotrebi i prije dolaska Austro-Ugarske monarhije, djelimi\u010dno u okvirima rukopisne kraji\u0161ni\u010dke pismenosti, a i \u0161tampano, u prvoj polovini 19. stolje\u0107a. Kada je standardizirana u drugoj polovini 19. stolje\u0107a, do danas je uglavnom ostala neizmijenjena, izuzimaju\u0107i neka sporadi\u010dna odstupanja u pisanju nekih grafema.<\/p>\n – Pobude kojima se vode negatori bosanskog jezika zasnivaju se na nevjerovatnoj potrebi politi\u010dke patologije i ideolo\u0161kih anomalija koje su usmjerene prema negiranju i nipoda\u0161tavanju drugog, autohtonog i autenti\u010dnog kulturnog naslije\u0111a, kakvo je upravo bosansko. Na\u017ealost, svjedoci smo kontinuiranog negiranja bosanskog jezika i dr\u017eave. Glavni zadatak na\u0161e dru\u0161tvene zajednice jeste da na dostojanstven na\u010din odgovori takvim porivima, gledaju\u0107i “svoja posla”, i vode\u0107i pri tome ra\u010duna da se taj problem istovremeno ne gura posve ustranu. Negatorima bosanskog jezika bilo bi bolje da odustanu od \u0107orava posla, jer nisu nadle\u017eni za njegovo o\u010duvanje, niti za njegovo ru\u0161enje, mada, naizgled paradoksalno, bosanskoj jezi\u010dkoj zajednici otvaraju o\u010di u vezi s va\u017eno\u0161\u0107u o\u010duvanja i jasnijeg dru\u0161tvenog pozicioniranja njihova jezika.<\/p>\n – Instititut za jezik Univerziteta u Sarajevu u aprilu 2019. godine prezentirao je javnosti letke s napisanim imenom Sarajeva na pet bosanskih pisama. To je zapo\u010deto u saradnji s Gradom Sarajevom, a u toku godine Instititut je dobio ne\u0161to sredstava od Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo za projekt usmjeren na popularizaciju ovoga kulturnog potencijala Bosne i Hercegovine ka \u0161kolama u Kantonu Sarajevo, \u0161to je i u\u010dinjeno 26. septembra, na Evropski dan jezika.<\/p>\n Pored toga, prije izvjesnog vremena projekt je prenesen u Travnik, u saradnji s Gradskom bibliotekom. To su vrlo konkretni zadaci, a u narednom periodu o\u010dekujemo populariziranje ovog projekta i u drugim sredinama i u razli\u010ditim na\u010dinima aktivnosti. Ono \u0161to se kao op\u0107i bosanskohercegova\u010dki produkt mo\u017ee dobiti jeste da se navedena pisma u budu\u0107nosti predstave i kao turisti\u010dki potencijal ove zemlje.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/i.ytimg.com\/vi\/suJSDscfwKc\/maxresdefault.jpg\")
\n
\n
\n
\n
\n
\n