{"id":15369,"date":"2019-11-20T13:32:30","date_gmt":"2019-11-20T12:32:30","guid":{"rendered":"https:\/\/senzor.ba\/?p=15369"},"modified":"2024-01-15T21:44:06","modified_gmt":"2024-01-15T20:44:06","slug":"eric-cantona-velike-demokratije-su-u-sustini-diktature","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tvsensor.com\/clanak\/eric-cantona-velike-demokratije-su-u-sustini-diktature\/","title":{"rendered":"Eric Cantona: Velike demokratije su, u su\u0161tini, diktature"},"content":{"rendered":"

Nekada\u0161nji napada\u010d Manchester Uniteda govorio je za The Guardian o \u201eekonomskom terorizmu\u201c, koferu koji je njegovu porodicu stavio u fokus, te poku\u0161ajima da razumije samog sebe.<\/p>\n

Za \u010dovjeka koji je u martu 1995. govorio o galebovima nakon \u0161to je udario navija\u010da i parafrazirao kralja Leara kada je gotovo 25 godina kasnije dobio nagradu predsjednika UEFA-e, ima ne\u0161to u jednostavnosti onoga \u0161to sada ka\u017ee Eric Cantona. Zami\u0161lja kako stoji s majkom i tetkom, gledaju\u0107i u djedove o\u010di i prisje\u0107a se trenutka dubokim, sporim glasom. \u201eTo je bilo ne\u0161to…\u201c po\u010dinje pri\u010du, te pravi pauzu kako bi prona\u0161ao prave rije\u010di. Naposlijetku se odlu\u010duje za rije\u010d \u201eemotivno\u201c i onda staje. \u201eTo je pri\u010da o mojoj porodici, moja\u201c, ka\u017ee.<\/p>\n

I to kakva pri\u010da. 2007. godine u Mexico Cityju je prona\u0111en kofer koji je tu bio skriven skoro 70 godina. Unutra je prona\u0111eno 126 starih filmskih rola sa 4.500 negativa; tu je bio i dio o Cantoni. Ve\u0107ina slika, koje su prokrijum\u010darene iz Francuske kada cu stigli Nacisti, napravio je novinar fotograf Robert Capa tijekom posljednjeg mjeseca \u0160panskog gra\u0111anskog rata. Capa je bio i u Argeles-sur-Merau gdje je 100.000 ljudi koji su napustili \u0160paniju bilo smje\u0161teno u izbjegli\u010dke kampove. Me\u0111u njima su bili i 28-godi\u0161nji Pedro Raurich i njegova 18-godi\u0161nja djevojka Paquita Farnos.<\/p>\n

Pedro je bio Cantonin djed i kada su prona\u0111ene fotografije izlo\u017eene u New Yorku on je oti\u0161ao da ga potra\u017ei. \u201eTo je bila Capina izlo\u017eba o gra\u0111anskom ratu, te sam do\u0161ao i vidio mnogo fotografija\u201c, rekao je naginju\u0107i se naprijed, guste brade i dubokog pogleda. \u010casa crnog vina se nalazi na malom stolu \u2013 stigao je nose\u0107i je u ruci \u2013 a na glavi je imao ravnu kapu. \u201eTu su bili negativi od kojih su neki bili ve\u0107i \u2013 od dva, tri metra. Neki su bili jako mali, morali ste gledati lupom. I rekao sam mojom supruzi Rachidi: \u201ePoku\u0161at \u0107u i siguran sam da \u0107u uspjeti prona\u0107i fotografije mojih djeda i bake.\u201c<\/p>\n

\u201eI vidio sam jednu.\u201c<\/p>\n

Na fotografiji je prikazan Cantonin djed kako prelazi Pirineje. \u201eOsjetio sam..\u201c, po\u010deo je. \u201eDjed i baka nisu puno pri\u010dali o ovome, nisu \u017eeljeli pa ni mi nismo postavljali pitanja. Kada sam vidio fotografiju pomislio sam na svoju majku, pa sam joj i donio knjigu sa izlo\u017ebe. Fotografija je u knjizi bila mala. Potom je izlo\u017eba postavljena u Arlesu (na jugu Francuske) i tu sam odveo majku i njenu sestru. Djed je dio mlad na fotografiji i ja ga nisam takvog poznavao. \u201eJe li to on\u201c? Moja majka nije prije vidjela ovu njegovu fotografiju. \u017delio sam da njih dvije vide da li je to on i da vide njega. O ovome nije pri\u010dao ni mojoj majci. Rekle su: \u201eDa, on je\u201c. I bile su veoma emotivne.<\/p>\n

Na stolu je primjerak Orwellovog \u201ePo\u010dasta Kataloniji\u201c, koji je Cantona tek dobio. Nije ga jo\u0161 pro\u010ditao, niti ga je pri\u010da njegovog djeda potaknula da \u010dita knjige o gra\u0111anskom ratu. Sugeri\u0161e da je ovo ne\u0161to dublje od toga. Dio njega, ko god i \u0161ta god on bio: fudbaler, glumac, umjetnik, filantrop, u\u010desnik kampanje? \u201eLjudsko bi\u0107e\u201c, rekao je. Kakvo? \u201eAh… ne znam, ono sa svim vrstama paradoksa i kontradiktornosti.\u201c<\/p>\n

Ka\u017ee da se neki od njih mogu i objasniti. Opisuje, za primjer, kako postoji boja koju vidi svaki put kad je bolestan, podsvjesno ga podsje\u0107aju\u0107i na neku bolest koju je imao kad je bio mla\u0111i. \u201eNekada je tu energija. Nekada je potrebno obja\u0161njenje, nekada ne.\u201c Uslijedila je pauza, zatim osmijeh. \u201cBolje je kad morate objasniti. Poku\u0161avate da razumijete i zbog toga je \u017eivot jedna velika avantura: \u010dak su i poku\u0161aji da razumijemo sami sebe velika avantura.\u201c<\/p>\n

\"\"
Foto: Tom Jenkins\/The Guardian<\/figcaption><\/figure>\n

Iako je to te\u0161ko objasniti, on vjeruje da je djedovo iskustvo koje je sa\u010duvano na Capinoj fotografiji, sa\u010duvano i u njemu. To je fotografija koju \u017eeli kupiti, ponijeti ku\u0107i. \u201eTo je u na\u0161oj DNA, mog brata i mene\u201c, ka\u017ee. \u201eJednom sam snimao film gdje sam jahao konja. Pas je napao konja i rekli su mi da su prije 200 godina ti psi napadali konje koji su se koristili za rad na poljima. Ne znaju za\u0161to, niti trebaju znati, sve je to tu. U nama.\u201c<\/p>\n

\u201eMoji djed i baka nisu puno pri\u010dali ali za dijete je nekada ti\u0161ina va\u017enija, na dobar ili lo\u0161 na\u010din. Kada ne ka\u017eu ni\u0161ta, vi zami\u0161ljate, kreirate vlastitu pri\u010du. Uvijek smo osje\u0107ali veliku bliskost s njima. Oni su nam porodica sa maj\u010dine strane: o\u010devi su sa Sardinije.\u201c Kada se penzionisao, Cantona je oti\u0161ao u Barcelonu. \u201eRo\u0111en sam 1966., a njima nije dozvoljen povratak 25 godina. \u017delio sam oti\u0107i na njihovo mjesto. Sada imam zemlju na Sardiniji i isti osje\u0107aj.<\/p>\n

Osje\u0107amo na\u0161e porijeklo, mislim, i \u0161to vi\u0161e \u017eele da nas odvoje od njega mi vi\u0161e \u017eelimo da mu se vratimo. U Francuskoj ponekad \u017eele da zaboravimo na\u0161e korijene i mislim da je to gre\u0161ka. To \u0161to si blizak svojim korjenima ili pri\u010da\u0161 drugi jezik, ne zna\u010di da ne voli\u0161 zemlju u kojoj \u017eivi\u0161 ili da ne\u0107es nau\u010diti francuski.\u201c Cantona pokazuje na svoju supurugu koja sjedi nekoliko metara dalje sa njegovim bratom Jean-Mariem i sinom Raphaelom. \u201eMoja supruga, ona je porijeklom Al\u017eirka, perfektno pri\u010da francuski i arapski. I to je dobro. Molim je da na\u0161oj djeci pri\u010da na arapskom. To je promjena.<\/p>\n

Moje bake i djedovi su iz \u0160panije i sa Sardinije. A mi? Mi samo imamo sre\u0107e. Ja sam Francuz iz dvije generacije. Ali ne \u017eelim da ljudi misle da poti\u010du iz samo jedne zemlje. Ja sam ljudsko bi\u0107e, po\u0161tujem svakoga. Sretni smo \u0161to imamo razli\u010dite kulture, pri\u010damo s ljudima, putujemo, po\u0161tujemo tu\u0111e kulture\u201c, ka\u017ee Cantona. Boji se da je problem u tome \u0161to se od tog razmi\u0161ljanja prili\u010dno odstupilo, a tome su doprinijeli porast nacionalizma i protuimigracijski program.<\/p>\n

\u201eVelike demokratije idu tamo gdje postoje stogodi\u0161nje tradicije i kulture i \u017eele ih natjerati da \u017eive po njihovim pravilima\u201c, ka\u017ee. \u201eImaju vlastite vizije. Za mene je to jedna vrsta terorizma. Ekonomski terorizam. Velike demokratije su, u su\u0161tini, diktature jer \u017eele da nametnu svoje vizije. To je samo moje vi\u0111enje, ali mislim da smo sretni \u0161to imamo razli\u010dite kulture, stotine njih.\u201c<\/p>\n

\u201eTo je ekonomski problem, zar ne?\u201c, ka\u017ee. \u201e\u010cini se da ne koristimo historiju kako bismo bolje razumjeli sada\u0161njost. 1929. godine je bila kriza kada su Italija i Njema\u010dka \u017eeljele rat. \u010cini se da se te stvari ponavljaju.\u201c Je li te strah da bi moglo do\u0107i do novog rata? \u201ePogledajte \u0161ta se de\u0161ava u svijetu i koliko je ekstremna desnica porasla. Nadam se da ne\u0107e, ali u nekim zemljama je ve\u0107 stanje kao da je rat. Pri\u010da se ponavlja ali nas nije briga: izgleda kao da nama to treba. Stavite broja\u010d na nulu, krenite ispo\u010detka. Milioni ljudi su ubijeni ali to nikoga ne zanima. Ekonomski \u0107emo biti na nuli i po\u010deti ispo\u010detka.\u201c<\/p>\n

Kako to zaustaviti? \u201eRecite ne\u0161to, pokrenite se.\u201c Cantona misli da tu i fudbal mo\u017ee pomo\u0107i. \u201eAli\u201c, zastaje, \u201eimate igra\u010de koji podr\u017eavaju ekstremnu desnicu u Brazilu. Sve vi\u0161e i vi\u0161e imate navija\u010de koji fudbal koriste kako bi \u0161irili rasizam. I mi to dopu\u0161tamo.\u201c<\/p>\n

\"\"
Foto:\u00a0Pedro Gomes\/Getty Images\/The Guardian<\/figcaption><\/figure>\n

Kada poku\u0161ava definisati samog sebe Cantona ka\u017ee: \u201eDobro sam odgojen: po\u0161tujem sebe, po\u0161tujem ljude, \u010dak i one koji mi se ne svi\u0111aju. Poku\u0161avam biti slobodan. Ali ne potpuno. Kad bih govorio sve \u0161to mislim…\u201c, nasmijao se i nastavio: \u201eAli mislim da sam dovoljno slobodan.\u201c Ipak, stvorio je imid\u017e mu\u0161karca koji uvijek ka\u017ee ono \u0161to misli, \u010dak i ako to ponekad treba \u201ede\u0161ifrirati\u201c. Sama zamisao da on ne\u0161to pre\u0161uti je \u010dudna. \u201eNekada ka\u017eem ono \u0161to mislim\u201c, govori sa osmijehom. \u201eMislim da ka\u017eem mnogo vi\u0161e nego ve\u0107ina ljudi.\u201c<\/p>\n

\"\"
Foto: Valerio Pennicino\/Uefa via Getty Images<\/figcaption><\/figure>\n

Posebno fudbaleri. \u201eNe znam za\u0161to. Od njih tra\u017eimo da dobro igraju ali je va\u017eno i da, iako ne pri\u010daju, prate ono \u0161to se de\u0161ava u dru\u0161tvu oko njih. Fudbal je na\u0161a strast od malih nogu, na\u0161 san, nekima mo\u017eda i jedini. Ali mnogi fudbaleri nisu znati\u017eeljni. Ne mislim da je to manjak inteligencije. Ko smo mi da ka\u017eemo da smo inteligentniji od drugih? \u0160ta je uop\u0161te inteligencija? Da biste igrali na najvi\u0161em nivou morate imati tu vrstu inteligencije koja se ne razlikuje od inteligencije filozofa.<\/p>\n

\u201eVi\u0161e ljudi bi trebalo koristiti fudbal za zajedni\u010dke ciljeve\u201c, nastavlja Cantona. Postao je mentor za pokret i za nekoliko minuta iza\u0107i \u0107e na pozornicu u Lisabonu pred 10.000 ljudi. Tamo \u0107e ispri\u010dati pri\u010du kroz koju prolazi sada. \u201eBio sam u Kartageni u Kolumbiji i obi\u0161ao sam jako, jako siroma\u0161na podru\u010dja iz kojih su ljudi raseljeni zbog pobunjeni\u010dkih grupa. 50.000 ljudi\u201c, ka\u017ee. \u201eTamo nema ku\u0107a ali su napravili fudbalski teren jer vole fudbal. Da bi igrali moraju i\u0107i u \u0161kolu i raditi. Mo\u017eda niko od njih ne\u0107e postati profesionalac ali \u0107e imati diplomu \u2013 i to \u0107e im pomo\u0107i u ostatku \u017eivota.<\/p>\n

Svi vole fudbal i upravo zbog toga mo\u017eete napraviti razne stvari. Vi\u0161e sada\u0161njih i biv\u0161ih fudbalera bi trebali iskoristiti svoj polo\u017eaj. Bitno je ohrabriti ih da pogledaju malo oko sebe. Ako ne \u017eele da pri\u010daju, ako \u017eele da se koncentri\u0161u na igru, nije problem. Ali barem budi svjestan \u0161ta se de\u0161ava. I naposlijetku, mo\u017eda ne\u0161to i napravimo jer smo svjesni. Ali vlada potpuna nezainteresovanost i to je sramota jer fudbaleri dolaze iz ovakvih podru\u010dja, ali mnogi od njih to zaborave. Moramo ih natjerati da razumiju. Ali, opet, ko smo mi da ka\u017eemo da smo mi u pravu,a oni nisu? Ja mislim da sam u pravu, ali… ne znam.\u201c<\/p>\n

tvsensor.com\/The Guardian<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nekada\u0161nji napada\u010d Manchester Uniteda govorio je za The Guardian o \u201eekonomskom terorizmu\u201c, koferu koji je njegovu porodicu stavio u fokus, te poku\u0161ajima da razumije samog sebe. Za \u010dovjeka koji je u martu 1995. govorio o galebovima nakon \u0161to je udario navija\u010da i parafrazirao kralja Leara kada je gotovo 25 godina kasnije dobio nagradu predsjednika UEFA-e, […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":15373,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[67],"tags":[],"class_list":{"0":"post-15369","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-blog"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/15369","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=15369"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/15369\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15380,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/15369\/revisions\/15380"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/15373"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=15369"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=15369"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=15369"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}