Pro\u0161lo je skoro 30 godina od Va\u0161eg nastupa na Olimpijskim igrama u Barceloni. \u010cega se danas sjetite?<\/strong><\/p>\n– Bila su to jezivo te\u0161ka i tragi\u010dna vremena za sve nas koji smo se na\u0161li na prostoru Bosne i Hercegovine, a koji smo bili osu\u0111eni na istrebljenje. Kada sada na sve to gledam iz ove perspektive, udaljena 10.000 kilometara od rodnog grada, \u010dini mi se kao da sve to nama se desilo u nekom drugom \u017eivotu. Duboko urezana sje\u0107anja na te momente nametnute agresije, kao i na sve drage ljude koji su nestali iz na\u0161ih \u017eivota tokom tog perioda i koji nam nedostaju podsjete me da je to itekako bila na\u0161a surova stvarnost.<\/p>\n
Kao sportisti, nastup u Barceloni pru\u017eio mi je da\u0161ak nade i omogu\u0107io da barem na trenutke dok sam se pripremala za Olimpijske igre i tr\u010dala kroz puste ulice Sarajeva i razne barikade zaboravim na surovu stvarnost koja se de\u0161avala oko nas. To je na neki na\u010din bio moj prkos, kao i borba protiv d\u017eelata na brdima koji nisu prezali da ubiju nevine i nenaoru\u017eane gra\u0111ane Sarajeva, uklju\u010duju\u0107i i djecu.<\/p>\n
Shvatila sam da taj nastup u Barceloni predstavlja ne samo sportski zna\u010daj, nego i politi\u010dki. Prvi put Bosna i Hercegovina se pojavila na internacionalnoj manifestaciji kao samostalna dr\u017eava i pod svojom zastavom. Zna\u010daj je bio i u tome \u0161to su na\u0161u reprezentaciju \u010dinili deset sportista iz sve tri etni\u010dke grupe. Svi smo bili ponosni na to, pogotovo kada smo u\u0161li na stadion u Barcelonu prilikom sve\u010dane ceremonije otvaranja Olimpijskih igara. Cijeli stadion bio je na nogama sa zvani\u010dnom najavom Bosne i Hercegovine. Na\u017ealost, u tom trenutku Sarajevo je bilo u mraku i pod \u017eestokim napadom granatiranja, tako da nas sugra\u0111ani i na\u0161i najbli\u017ei nisu mogli gledati na malim ekranima.<\/p>\n
Kao tinejd\u017eerka, bili ste zarobljeni u koncentracionom logor u Rajlovcu. Koliko i na koji na\u010din takvo iskustvo uti\u010de na djevoj\u010dicu?<\/strong><\/p>\n– \u0160est sedmica prije Olimpijade na\u0161la sam se zarobljena u logoru u Rajlovcu nakon \u0161to su dobro naoru\u017eani \u010detnici napali moj kraj – Bojnik, Ahatovi\u0107e i Dobro\u0161evi\u0107e koji se nalaze nadomak Sarajeva. Ve\u0107ina mu\u0161kog, muslimanskog stanovni\u0161tva je ubijena, uklju\u010duju\u0107i sedam momaka iz moje ulice. Me\u0111u njima je bio i moj 26-godi\u0161nji brat Mensud, koji je prona\u0111en u masovnoj grobnici nakon skoro \u010detiri godine.<\/p>\n
U logoru sam provela 13 dana sa cijelom svojom porodicom i kom\u0161ijama. Nisam sigurna koliko nas je ta\u010dno bilo, ali 13. juna 1992. razmijenili su \u017eene i djecu, uklju\u010duju\u0107i i mene, za snajperiste koji su uhva\u0107eni u gradu. Tada mi je bilo 22 godine i bila sam apsolvent \u017durnalistike na Fakultetu politi\u010dkih nauka u Sarajevu.<\/p>\n
Tek kada sam do\u0161la u grad, zbog te razmjene, saznala sam da su me tra\u017eili zvani\u010dnici iz Atletskog saveza i Olimpijskog komiteta, kako bi mi javili da sam na listi olimpijskih kandidata za Barcelonu. Oni nisu znali da sam bila u zarobljeni\u0161tvu.<\/p>\n
Kada ste dobili poziv za nastup na Olimpijskim igrama 1992. godine, u Sarajevu je ve\u0107 bio rat. Kako ste reagovali na tu vijest?<\/strong><\/p>\n– Za neko radovanje i euforiju nije bilo ni vrijeme, ni mjesto jer sam se morala oporaviti fizi\u010dki od traume, kao i nadoknaditi tri sedmice netreniranja. Ti doga\u0111aji u mom kraju rastavili su me od moga dotada\u0161njeg trenera, tako da sam bila prepu\u0161tena da sama treniram, bez stru\u010dne podr\u0161ke i nadzora. Podr\u0161ka mojih sugra\u0111ana u tim te\u0161kim trenucima uvijek je bila dobro do\u0161la i nikada nije nedostajala. Oni su me bodrili na svaki na\u010din kada bi me vidjeli kako tr\u010dim kroz ulice grada.<\/p>\n
Kako su izgledale Va\u0161e pripreme u gradu koji je svakodnevno bio granatiran?<\/strong><\/p>\n– Moje tr\u010danje kroz ulice Sarajeva dok su pucali snajperi i padale granate nije zvu\u010dalo kao neki podvig kada sam to posmatrala iz tada\u0161nje ugla. Nastavila sam da radim ono \u0161to volim, ali samo pod novim i rizi\u010dnijim uslovima koji se nisu razlikovali od uslova mojih sugra\u0111ana.<\/p>\n
Svi mi koji smo se zatekli u tom gradu, rizikovali smo svoje \u017eivote kako bi opstali, uklju\u010duju\u0107i ljude koji su redovno i\u0161li na posao ili poha\u0111ali fakultet i \u0161kolu, djecu koja su se igrala ispred zgrada, ljude koji su \u010dekali u redu za vodu i hljeb. Bili smo prinu\u0111eni da prihvatimo na\u0161u novu svakodnevnicu.<\/p>\n
Kada se to gleda iz ugla ljudi koji nisu pre\u017eivjeli rat, bili u zarobljeni\u0161tvu, mu\u010deni, ljudi koji ne znaju \u0161ta je \u017eivjeti bez hrane, struje, vode i grijanja, mjesecima i godinama, onda pripreme za Olimpijadu u takvim uslovima izgledaju zapanjuju\u0107e i zastra\u0161uju\u0107e. Par puta sam uletjela u ki\u0161u granata na Ko\u0161evskom brdu. \u0160to sam se vi\u0161e trudila da se udaljim, ubrzanim tr\u010danjem od njih, \u010dinilo mi se kao da me prate i odjekuju iza mojih stopa.<\/p>\n
Moje treniranje kroz grad pod opsadom primijetili su i strani novinari. Moja slika u Associated Pressu, kako tr\u010dim pored izgorjele Zetre obi\u0161la je svijet. Objavljena je u mnogim me\u0111unarodnim listovima, kao \u0161to su New York Times, Washington Post, LA times i Guardian. Njihovu zainteresovanost sam iskoristila tokom Olimpijade kako bih skrenula pa\u017enju na agresiju u na\u0161oj zemlji. Kroz svoju li\u010dnu tragediju opisivala sam doga\u0111aje koji su se u tom trenutku de\u0161avali \u0161irom Bosne i Hercegovine. U o\u010dima me\u0111unarodnih medija bila sam jedan od najvi\u0161e intervjuisanih i zapa\u017eenih sportista Olimpijskih igara u Barceloni, iako nisam imala \u0161ansu da pro\u0111em kvalifikacije u mojoj trci na 3.000 metara.<\/p>\n
Amerikanci su Vas izabrali da nosite olimpijski plamen kroz ulice petog najve\u0107eg grada u Americi pred Olimpijske igre u Atlanti. Koliko Vam je to zna\u010dilo?<\/strong><\/p>\n– \u010cetiri godine nakon Olimpijade u Barceloni i prije Olimpijade u Atlanti, imala sam priliku da nosim olimpijski plamen kroz Feniks, glavni grad Arizone i peti najve\u0107i grad u Americi. Bila mi je izuzetna \u010dast da sam izabrana izme\u0111u stotine drugih potencijalnih nosilaca. Nominovana sam od strane ameri\u010dkih sugra\u0111ana koji su \u010ditali o meni, koji su znali o mojim humanitarnim zalaganjima za Bosnu i Hercegovinu.<\/p>\n
Tokom rata, moj suprug i ja, bili smo sponzori za \u010detiri porodice, uklju\u010duju\u0107i dvije kojima je bilo neophodno lije\u010denje i operacije. Dolazak u Ameriku za ljude sa ratnih prostora biv\u0161e Juge bio je jako komplikovan bez sponzora. Bez sponzora mnogima dolazak nije bio omogu\u0107en u to vrijeme. Ameri\u010dki sponzor mi je omogu\u0107io i moj dolazak u martu 1993. godine, kada nisu postojali programi za na\u0161e izbjeglice. Sa nepunih 23 godine na\u0161la sam se sama u novom svijetu i kulturi, bez poznavanja jezika i 50 dolara u d\u017eepu. Obzirom \u0161ta sam ostavila iza sebe, to i nije izgledalo tako stra\u0161no.<\/p>\n
\n
<\/div>\n<\/div>\n
Deset godina od nastupa na Olimpijadi, organizatori Olimpijskih igara u Salt Lake City 2002. godine su Vas izabrali kao jednu od 10 olimpijskih li\u010dnosti kojih se ljudi najvi\u0161e sje\u0107aju. Da li je to bio teret za Vas?<\/strong><\/p>\n– Pred Olimpijske igre u Salt Lake City na jednom sve\u010danom prijemu moje ime se na\u0161lo me\u0111u 10 olimpijskih velikana koji su ostavili svoj trag i sje\u0107anje na prethodnim olimpijadama, kao \u0161to su ameri\u010dki atleti\u010dar D\u017eesi Ovens i rumunska gimnasti\u010darka Na\u0111a Komane\u010di. Bila mi je izuzetna \u010das dobiti takvo priznanje i na\u0107i se u krugu tih sportskih velikana. To je ujedno bila i jo\u0161 jedna prilika da se ime Bosne i Hercegovine, kao mlade dr\u017eave, promovi\u0161e i dalje afirmi\u0161e.<\/p>\n
MojaBiH<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Atleti\u010darka Mirsada Buri\u0107 se 1992. godine, dok su na Sarajevo padale granate i po gra\u0111anima pucali srpski snajperisti sa okolnih brda, spremala za Olimpijske igre u Barceloni, tr\u010de\u0107i ulicama glavnog grada BiH. Heroina bh. sporta iz vremena agresije na BiH danas \u017eivi u Santa Barbari, na pacifi\u010dkoj obali Kalifornije. Zbog njenog prkosnog treniranja pod granatama […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":15192,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[237],"tags":[],"class_list":{"0":"post-15188","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-atletika"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/15188","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=15188"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/15188\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15194,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/15188\/revisions\/15194"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/15192"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=15188"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=15188"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=15188"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}