Prijatna, radosna, gostoprimljiva, do\u010dekala je nana Halima ekipu Anadolu Agency (AA) i po\u010dela salve \u0161ale, smijeha i anegdota. Bez bosanske kafe ne mo\u017ee po\u010deti pri\u010da, tako je to uvijek kod nje, ka\u017ee.<\/p>\n
Evocirala je sje\u0107anja na djetinjstvo i mladost. Ro\u0111ena je Kujund\u017ei\u0107. Odrasla je sa sedam sestara i dvojicom bra\u0107e. Imala je i sestru blizanku Malku. Svi su umrli.<\/p>\n
\u201ePo\u0161to je majka rano umrla, otac se brzo o\u017eenio. Imala sam ma\u0107ehu koja mi je bila kao majku, ona je mene toliko voljela\u201c, pri\u010da o svojoj ljubavi prema ma\u0107ehi koju zove majkom. Spremila ju je i za udaju, i uvijek je bila tu za nju.<\/p>\n
– Sve na dugme –<\/strong><\/p>\n \u017divot prije, ka\u017ee, nije bio lak.<\/p>\n \u201eSa deset godina sam po\u010dela kopati \u017eito. Nekada sam i odje\u0107u prala na rijeci, a dvaput sam kroz led propala. Danas ka\u017eu da je te\u0161ko, a sve je na dugme. Nije ni blizu kao ranije\u201c, ka\u017ee Halima Skopljak u razgovoru za AA.<\/p>\n Udala se sa 25 godina. Juso, mu\u017e sestre \u0106efe, upoznao ju je s mu\u017eem Salkom. Salko ju je dugo \u017eelio upoznati. Uzeli su se 1944., a 2003. godine je Salko umro, 59 godina su proveli u zajedni\u010dkom \u017eivotu. Po\u0161tovao ju je i volio.<\/p>\n \u201eNije me nikada udario. Uvijek je govorio kako ne mo\u017ee ni\u010dije hrane jesti, osim moje. Ko god mu je \u0161ta spremio, nije mogao jesti. A nije nikada ni zagalamio na mene\u201c, sa sjetom pri\u010da nana Halima, ali i savjetuje sve \u017eene:<\/p>\n \u201eBudala je \u017eena koja god pusti da je mu\u017e udara. Ja to ne bih dala nikada.\u201c<\/p>\n Na Halimi kraljevsko plavi kat. Dobila ga je od mu\u017ea Salke koji ga je donio s had\u017ea 1990. godine.<\/p>\n \u201eUvijek sam katove nosile, nisam nikada suknju obukla. A ni hla\u010de\u201c, isti\u010de nana.<\/p>\n – Ljubav za unuke i praunuke –<\/strong><\/p>\n Rodila je trojicu sinova i ima tri snahe, Salku, rahmetli Hajru i Ismeta, te Mirsadu, \u0160emsu i Alemu.<\/p>\n \u201eDjeca su uvijek tu \u0161ta god mi treba. Odakle god mogu, oni su meni donosili. Moja djeca su plaho dobra, evo i sad, samo nose\u201c, ka\u017ee nana Halima, dodaju\u0107i kako je snahe paze, pospreme joj ku\u0107u, naprave ru\u010dak ili ve\u010deru. A za doru\u010dak najvi\u0161e voli kukuruzu, sir i kajmak, bez toga joj dan ne smije pro\u0107i.<\/p>\n Ima i osam unu\u010dadi. Edina, Enes, Nedima, Sanel, Enesa, Selver, Halima i Ninela. Unuci, iako danas imaju svoje porodice, vole do\u0107i nani Halimi. Ta je ljubav prisutna jo\u0161 odmalena.<\/p>\n \u201eNe sje\u0107am se da je ikada zagalamila na nas. Mi smo svi i\u0161li njoj kad bismo bili mokri zimi, prije negoli odemo ku\u0107i. Kod nje se osu\u0161imo da nas roditelji ne bi ru\u017eili\u201c, sa sjetom pri\u010da unuka Enesa Ja\u0161arevi\u0107, Salkina k\u0107erka.<\/p>\n Nana je tu i za svaki savjet, a posebno onaj zdravstveni.<\/p>\n \u201eNana Halima je kao hodaju\u0107a enciklopedija. Koga god ne\u0161to boli, nana ima lijek za to, i to sve prirodne lijekove. Tako da za svaki zdravstveni problem pitamo nanu\u201c, ka\u017ee unuka Ninela Suljetovi\u0107, Ismetova k\u0107erka, dodaju\u0107i kako su se \u010desto pred njenom ku\u0107om igrali kao djeca. Nana bi im iznijela da jedu, komad poga\u010de namazan doma\u0107im kajmakom, i nastavljali bi sa igrom.<\/p>\n – Odli\u010dan vid –<\/strong><\/p>\n Djeca su joj najdra\u017ea. I tu\u0111a i njena. Nije dala da se djeca ru\u017ee ili tuku. I to sve pamte i njena praunu\u010dad kojih ima \u010detrnaestero: Lejla, Tarik, Ajna, Mahir, Lamija, Berina, Rijad, Nejla, Alema, Amina, Dalila, Hamza, Asja i \u0160emsudin.<\/p>\n \u201eNani idem svaki Ramazanski i Kurban-bajram, poslije bajram-namaza. Iz d\u017eamije odem odmah sa babom i djedom. Najvi\u0161e volim kad nana napravi burek, tortu i baklavu\u201c, pri\u010da praunuk Hamza Suljetovi\u0107, dok praunuka Alema Skopljak navodi da joj je najzanimljivije kako nana ima dobar vid jer ponekad pro\u0111e neka \u017eivotinja, nana je vidi, a oni ne.<\/p>\n \u201eSvaku no\u0107, kada nastupi ak\u0161am, ka\u017ee nam: ‘Sklonite se u ku\u0107u, u\u010dio je ezan, mo\u017eete pasti'\u201c, uz osmijeh pri\u010da praunuka Alema.<\/p>\n Bajramski pokloni su djeci najdra\u017ei. Uvijek se na\u0111e za svakog pone\u0161to.<\/p>\n \u201eKada joj djed \u0160emso kupi ne\u0161to da jede, ja joj odnesem, a nana mi ka\u017ee: ‘Hvala, nisi trebala'\u201c, ka\u017ee praunuka Dalila Skopljak, dodaju\u0107i kako joj je najdra\u017ee s nanom zaigrati kolo.<\/p>\n Uvijek je imala para sa strane, pa i u Njema\u010dkoj, u kojoj je bila u izbjegli\u0161tu po\u010detkom rata, u\u010dila je Kur'an i tako zara\u0111ivala koji dinar, pa i dijelila onima kojima treba.<\/p>\n – Doktorima ide kad ih po\u017eeli –<\/strong><\/p>\n Lijekove ne voli. I kada joj doktor propi\u0161e ne\u0161to da pije, vje\u0161to to izbjegne, kroz smijeh pri\u010dala je Halima.<\/p>\n \u201eOdveli su me u Matuzi\u0107e doktoru Sejdinovi\u0107u. Pita on mene \u0161to sam do\u0161la, rekoh mu: ‘Po\u017eeljela sam te, doktore’. On se smije, a ja sam se uvijek voljela \u0161aliti s njim. Ka\u017ee on meni: ‘Tebi nije ni\u0161ta. Od jutros sam ih petnaest pregledao, zdravija si od sviju’. I zato meni lijekova ne treba, ja ih ne\u0107u. I nemojte mi ih donositi. Meni ni\u0161ta ne \u0161kodi, hvala Bogu, i sad ako \u010dujem harmoniku, ja \u0107u poigrati\u201c.<\/p>\n Zaigrati kolo joj je ne\u0161to najdra\u017ee, pa i danas u 101. godini \u017eivota. \u010cesto zaigra kada proslavlja ro\u0111endane unu\u010dadi ili praunu\u010dadi.<\/p>\n \u201eImali smo mi harmoniku, znali smo i svirati i igrati. Jednom nas se \u0161est uhvatilo u kolo u d\u017eamiji u Jevad\u017eijama. Vidimo nema hafiza efendije, odemo mi u sobu, \u0161iroka je za kolo. Zasviramo i zaigramo kolo, kad hafiz na vrata. Na nogama su mi bile debele \u010darape i nije mi bilo bitno \u0161to \u0107e nas istu\u0107i\u201c, kroz smijeh pri\u010da nana.<\/p>\n Smijeh, veselje, radost. Iako neki nisu mogli do\u0107i zbog obaveza, ipak ve\u0107ina potomaka na okupu. Sre\u0107a se vidi na njihovim licima, a posebno na njenom. Djeca su joj smisao \u017eivota, zaklju\u010dila je, dodaju\u0107i da voli i kom\u0161iluk. Obi\u0111e sve redom prije ramazana, za Bajram, ali i bez povoda. Kom\u0161iluk je, ka\u017ee, pored djece najva\u017eniji. I treba ga njegovati.<\/p>\n Uz smijeh je zavr\u0161ila razgovor. Ispratila je ekipu Anadolu Agency na vratima, ka\u017ee da se gost ne ispra\u0107a sjede\u0107i. Do\u010dekala na vratima, i tako i ispratila. Sa osmijehom u 101. godini \u017eivota. I bez ijedne tablete.<\/p>\n