Tokom 18. vijeka ovdje su se nalazili feudalni posjedi, a mase ljudi dolazile su ovdje kako bi radili na nepreglednim planta\u017eama i posjedima. Industrijalizacija tokom 20. vijek dovela je do masovnog iseljavanja stanovni\u0161tva u industrijska sredi\u0161ta i u okolne dr\u017eave.
Danas je pri\u010da druga\u010dija. Kada je 2008. krenula ekonomska kriza, gradona\u010delnik je iskoristio priliku i zaradio nadimak \u201c\u0161panski Robin Hud\u201d.
Kako? Jednostavno. Organizovao je proteste protiv velikih trgova\u010dkih centara tokom kojih su u\u010desnici punili kolica namirnicama kao \u0161to su ulje, ri\u017ea i pasulj kako bi ih odnijeli ulokalnu banku hrane, a sve to dok su zaposleni u marketima samo bespomo\u0107no stajali i gledali. Kada su ga pitali za\u0161to je to u\u010dinio, gradona\u010delnik je izjavio da ovo nije bila kra\u0111a ve\u0107 akt neposlu\u0161nosti. <\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/tvsensor.com\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/050c4248e3d1482094e7609992936195-1024x768.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n
Prema njegovim rije\u010dima, hrana treba da bude pravo svih ljudi, a ne samo privilegija bogatih i ne\u0161to \u0161to slu\u017ei \u0161pekulantima za zaradu.
Samo u ovoj regiji \u0160panije postoji ukupno 690000 praznih imanja i ku\u0107a koje su banke za vrijeme krize zaplijenile. Ali, u Marinaledu situacija je ne\u0161to druga\u010dija.
Ovdje, ako \u017eelite graditi ku\u0107u, u\u010dini\u0107ete to besplatno. Materijal i radnike omogu\u0107ava gradska uprava, a graditi mo\u017eete ku\u0107e do 192 metara kvadratnih povr\u0161ine.
Sve \u0161to kao vlasnik morate da radite, jeste da do kraja \u017eivota pla\u0107ate 15 eura mjese\u010dno te potpisati ugovor u kojem navodite da ste saglasni da se ku\u0107a ne mo\u017ee prodati zbog privatne zarade.
Kada se u Andaluziji nezaposlenost kretala oko 30 posto, a kod mladih osoba oko 50, u Marinaledi, koja ima populaciju od oko 2700 stanovnika, nije bilo nezaposlenih. Kako?
Rje\u0161enje je prona\u0111eno u poljoprivrednoj zadruzi u kojoj svi radnici zara\u0111uju istu platu od 1200 eura mjese\u010dno. Nema razlike izme\u0111u upravitelja i bera\u010da maslina. Svi dobijaju isto.<\/p>\n\n\n\n
Prema njegovim rije\u010dima, hrana treba da bude pravo svih ljudi, a ne samo privilegija bogatih i ne\u0161to \u0161to slu\u017ei \u0161pekulantima za zaradu.
Samo u ovoj regiji \u0160panije postoji ukupno 690000 praznih imanja i ku\u0107a koje su banke za vrijeme krize zaplijenile. Ali, u Marinaledu situacija je ne\u0161to druga\u010dija.
Ovdje, ako \u017eelite graditi ku\u0107u, u\u010dini\u0107ete to besplatno. Materijal i radnike omogu\u0107ava gradska uprava, a graditi mo\u017eete ku\u0107e do 192 metara kvadratnih povr\u0161ine.
Sve \u0161to kao vlasnik morate da radite, jeste da do kraja \u017eivota pla\u0107ate 15 eura mjese\u010dno te potpisati ugovor u kojem navodite da ste saglasni da se ku\u0107a ne mo\u017ee prodati zbog privatne zarade.
Kada se u Andaluziji nezaposlenost kretala oko 30 posto, a kod mladih osoba oko 50, u Marinaledi, koja ima populaciju od oko 2700 stanovnika, nije bilo nezaposlenih. Kako?
Rje\u0161enje je prona\u0111eno u poljoprivrednoj zadruzi u kojoj svi radnici zara\u0111uju istu platu od 1200 eura mjese\u010dno. Nema razlike izme\u0111u upravitelja i bera\u010da maslina. Svi dobijaju isto.<\/p>\n\n\n\n