![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/9a19c028979244de8b401b86a35d634f434beaf8\/0_239_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=1010&quality=85&auto=format&fit=max&s=522a660b5b02d5f7f95774ad74d4e74c\" "\\"\\"")
<\/p>\nOd Benguele, grada na zapadnoj obali Angole, automobilom treba \u010detiri sata vo\u017enje do sela Cabio, prvo po autocesti sa zakrpljenim rupama, a potom neozna\u010denim pje\u0161\u010danim stazama koje vas vode duboko u grmlje. To je zaba\u010deno i siroma\u0161no mjesto. Njegova 82 stanovnika \u017eive u si\u0107u\u0161nim ku\u0107ama izgra\u0111enim od cigle od blata i ispucalog \u017eeljeza. Crkva na otvorenom je ustvari ne\u0161to malo vi\u0161e od poredanih \u0161tapova. A \u0161kola je ustvari jedna tabla zaka\u010dena za stablo.<\/p>\n
<\/p>\n
No, za prido\u0161licu, Cabio ima iznena\u0111enje u rukavu. Iako je jedva dostupno cestom, selo je stajali\u0161te na \u017eeljeznici Benguela, koja saobra\u0107a od luke Lobito na zapadu sve do Demokratske Republike Kongo na istoku. \u017deljezni\u010dku prugu, koje nije bilo tokom brutalnog gra\u0111anskog rata u Angoli, Kinezi su rekonstruisali izme\u0111u 2006. i 2014., a s prugom je popravljena i Cabiova stanica. U boji flamingo ru\u017ei\u010dasta i portugalskom stilu, ne bi mogla izgledati nepodudarnije ni \u00a0da su se trudili da to bude tako.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/a881dd06fdc58eb4d4426dbe658c566ed36a023c\/0_166_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=1010&quality=85&auto=format&fit=max&s=124d7bd65af68d3ac82293711e3bbd64\" "\\"\\"")
<\/p>\n
Zahvaljuju\u0107i blizini ove \u017eeljeznice, Cabio je bio strate\u0161ki va\u017eno mjesto tokom rata, i iako ovdje ovdje nema vojnika, njegovi stanovnici i danas \u017eive s naslje\u0111em tih dana. Pored sela, na brdu na kojem bi stoka trebala pasti, a djeca se igrati, postavljeno je minsko polje koje je slu\u017eilo za za\u0161titu biv\u0161eg polo\u017eaja vojske (tu je ta\u010dku dr\u017ealo oru\u017eano krilo Narodnog pokreta za oslobo\u0111enje Angole, stranka koja sada upravlja zemljom). Minsko polje je veli\u010dine sedam nogometnih igrali\u0161ta.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/5dc562bb3db2bcc4c00776c20e092fc48ec07bfd\/0_448_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=1010&quality=85&auto=format&fit=max&s=2bba6069401e5a9b7604dcfebe719610\")
<\/p>\n
Tokom naj\u017ee\u0161\u0107ih borbi, Cabio je evakuiran. Kad su se ljudi vratili, niko im nije rekao \u0161ta se dogodilo sa njihovom zemljom. \u201eAli na\u0161e su \u017eivotinje neprestano umirale\u201c, ka\u017ee Jose Palanga, seoski na\u010delnik. \u201eTako smo znali.\u201c U Angoli krava mo\u017ee vrijediti i do 600 dolara; izgubiti jednu predstavlja razliku izme\u0111u obitelji koja jede i one koja je gladna. \u201eMinsko polje nam je uni\u0161tavalo \u017eivot\u201c, ka\u017ee on. \u201eDozivali smo pomo\u0107. Molili smo za pomo\u0107.\u201c Ali niko nije do\u0161ao.<\/p>\n
Godine su prolazile, a seljani su mogli biti samo zahvalni \u0161to jo\u0161 nijedan \u010dovjek nije naletio na minu (protupje\u0161a\u010dke mine takve vrste pokopane ovdje lako eksplodiraju; potrebno je samo da se dijete poigra \u0161tapom).<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/faa2794d6e8bbdab127737eaa6900f86c22a80ae\/0_300_5616_3370\/master\/5616.jpg?width=1010&quality=85&auto=format&fit=max&s=7eff945b401a5ddc5d27de2544c17848\")
<\/p>\n
Ali pro\u0161log januara, u selu je Halo Trust, britanska dobrotvorna organizacija protiv mina, osnovala malu armiju sa 18 angolanskih \u010dista\u010da mina. Nakon \u0161to su iz tog podru\u010dja uklonili 197 mina i 50 predmeta neeksplodiranih ubojnih sredstava, nadaju se da \u0107e posao dovr\u0161iti sljede\u0107eg mjeseca \u2013 kada bi zemlji\u0161te trebalo biti vra\u0107eno seljanima.<\/p>\n “Ne mo\u017eete zamisliti koliko \u0107emo biti sretni”, ka\u017ee Palanga. \u201eBi\u0107emo u mogu\u0107nosti da izgradimo selo. Mo\u017eda \u0107e ovdje do\u0107i jo\u0161 porodica. Mo\u017eda \u0107e selo postati ve\u0107e. ”<\/p>\n Deminerke, koji \u017eive na licu mjesta i po 24 dana, dio su ‘100 \u017eena’, projekta koji ima za cilj osna\u017eivanje onih koji su uklju\u010deni, kao i uklanjanje mina. Do sada je zaposleno njih 78. Ve\u0107ina njih su deminerke, ali neke rade i u drugim kapacitetima: na primjer, kao kuharice. Svakoj petoj ovo je prvi posao. Mnoge od njih su samohrane majke, tri \u010detvrtine imaju tri ili vi\u0161e \u010dlanova porodice. Posao donosi pristojnu pla\u0107u, a neke \u0107e vam sa zadovoljstvom re\u0107i kako im je to pomoglo da kupe zemlju, pa \u010dak i da sagrade ku\u0107u.<\/p>\n Ali dobici nisu samo finansijski. \u010ci\u0161\u0107enje mina je i izuzetno opasno i od ogromne koristi za Angolu, jednu od zemalja s najvi\u0161e mina na svijetu. Posao sa sobom donosi odre\u0111eno po\u0161tovanje.<\/p>\n \u201eKad sam \u010dula da ne regrutuju samo mu\u0161karce, osjetila sam da je moja du\u017enost pokazati da i \u017eene to mogu u\u010diniti tako \u0161to \u0107u biti jedna od njih\u201c, ka\u017ee Marija Niva, koja je sa svojih 19 godina jedna od najmla\u0111ih \u017eena u Cabiou (Niva je jedna od onih koja je srela vojvodu od Sussexa kada je pro\u0161le sedmice posjetio \u201epreobra\u017eeni\u201c Huambo, nadaju\u0107i se da \u0107e poja\u010dati kampanju protiv nagaznih mina koju je tamo zapo\u010dela njegova majka, princeza Diana).<\/p>\n Zar je nije bilo strah? \u201ePrvi put kad sam vidjela eksploziju, bilo me je strah. Ali navikne\u0161 se na stvari”, ka\u017ee osmjehuju\u0107i se. \u201eVelika promjena dolazi u Angolu. Napokon \u0107e biti sigurno, a to \u0107e biti nevjerovatno. ”<\/p>\n Njen optimizam je zarazan. Ali pred njima je ogroman zadatak. Gra\u0111anski rat u Angoli po\u010deo je 1975. Do kraja 2002. godine vi\u0161e od 500.000 Angolanaca je bilo mrtvo, milioni su raseljeni, a selo, gradovi i putevi bili su prekriveni minama.<\/p>\n Koliko mina ima u Angoli? Nemogu\u0107e je re\u0107i. Razli\u010dite frakcije nisu ostavljale mape. Halo, koji ovdje ima 381 radnika, koji rade u 28 operativnih timova, do sada je o\u010distio 100.000 mina (75 razli\u010ditih vrsta ure\u0111aja, proizvedenih u 22 razli\u010dite zemlje). Samo u Cuito Cuanavale – mjestu u kojem se izme\u0111u avgusta 1987. i marta 1988., vodila najve\u0107a bitka u Africi od drugog svjetskog rata \u2013 o\u010di\u0161\u0107eno je 35.000 mina. \u0160irom Angole ostaje 1.100 poznatih minskih polja na kojima mo\u017ee biti i do 500.000 ure\u0111aja.<\/p>\n Mo\u017ee li zemlja koja je potpisnica Ottawskog sporazuma iz 1997. godine, konvencije o zabrani mina, ispuniti svoje opredjeljenje za uklanjanje mina do 2025. godine? Samo ako posao, \u010dija procijenjena cijena iznosi 214 miliona funti, u potpunosti finansiraju me\u0111unarodni donatori poput ameri\u010dke i britanske vlade. Potrebno je vi\u0161e novca. Alex Vines, voditelj programa Afrike u Chatham Houseu, izjavio je da prema trenutnoj stopi finansiranja Angola ne\u0107e biti bez mina do 2046. godine.<\/p>\n \u017dene u kampu Cabio ustaju u pet, navla\u010de \u010dizme i uniforme i staju u red ispred \u0161atora za registraciju, lica su im i dalje jutarnje sanjiva dok odgovaraju na prozivku (ja sam s njima provela no\u0107 u kampu, novinarka The Guardiana Rachel Cooke op.a.). Pet minuta kasnije, oni i njihova za\u0161titna oprema nalaze se u zadnjem dijelu kamiona, a nekoliko trenutaka nakon toga nalaze se kod \u017eeljezni\u010dke pruge. Iako veoma dobro istrenirane – svaka je poha\u0111ala vi\u0161emjese\u010dni te\u010daj deminiranja – svaka smjena zapo\u010dinje demonstracijom dijela procesa: podsjetnik na stalno prisutne opasnosti posla koji ih \u010deka. Pored \u017eeljezni\u010dke pruge nalaze se i kola hitne pomo\u0107i.<\/p>\n Nakon toga, sunce je ve\u0107 potpuno iza\u0161lo, ra\u0161irile su se, svaka zauzimaju\u0107i mjesto na rubu zemlje koje je ve\u0107 o\u010di\u0161\u0107eno. \u010cuje se zvi\u017edaljka: znak koji zna\u010di da bi trebale biti spremne po\u010deti. Kada se \u010duje drugi put, one padaju na koljena, premje\u0161taju\u0107i svoje metalne detektore preko malog pravokutnika zemlje koji su prvo pa\u017eljivo ozna\u010dili crvenom vrpcom. Ako detektor ne proizvodi nikakav zvuk, prebacuju se prema naprijed i ponavljaju proces. Pored njih je kanta alata: makaze za \u010detke; oslikani \u0161tapi\u0107i za obilje\u017eavanje podru\u010dja koja su o\u010di\u0161\u0107ena. U nekim mjestima Halo koristi te\u0161ke ma\u0161ine za uklanjanje mina. Ali Cabiova izolacija i pozicija ovdje to \u010dine nemogu\u0107im. Posao se mora obaviti ru\u010dno, centimetar po centimetar. Intenzivan je posao, i one to rade u polusatnim segmentima, 10-minutna pauza izme\u0111u svakog.<\/p>\n \u201eVolim puhati u zvi\u017edaljku\u201c, ka\u017ee Suzana Soares, uz osmijeh. Soares, koja ima 28 godina, zapo\u010dela je kao kuharica, potom je premje\u0161tena u deminere i sada je zapovjednica odjeljenja. “Moja je odgovornost da osiguram da su svi sigurni, da svi koriste svoje pauze za odmor. To je veliki posao, a izabrana sam od svih ovih djevojaka. ”<\/p>\n Dok je ona na poslu, sestra brine o njenoj maloj k\u0107eri. Nedostaje joj, a to joj te\u0161ko pada. “To nije komad torte”, ka\u017ee ona. Ali sve to vrijedi. Vi\u0161e nije ovisna o roditeljima, \u00a0svom djetetu mo\u017ee dati sve \u0161to treba. Kao i svakoga tu i njenu porodicu zahvatio je rat. Sada ima priliku da izvr\u0161i promjene u svojoj zemlji: \u201eDivno je vidjeti podru\u010dje koje smo o\u010distili.\u201c<\/p>\n U zraku se osjeti doza feminizma. Esperan\u00e7a Ngando, koja ima 24 godine, ka\u017ee mi da je bila primorana prijaviti se za posao u Halou kad joj je regrut rekao da \u0107e njen posao spasiti \u017eivote ljudi (ona je jo\u0161 jedna od onih koje su srele princa Harryja u Huambu – mada kad razgovaram s njom sedmicu prije njegove posjete, ona nema pojma ko je on). \u201eTe rije\u010di su me pogodile\u201c, ka\u017ee ona. Kad je shvatila da \u0107e sedmicama morati da \u017eivi u \u0161atoru u grmlju, plakala je: ima mu\u017ea i trogodi\u0161njeg sina. Ipak joj se svi\u0111a sada\u0161nji \u017eivot. Tu je prona\u0161la solidarnost. \u201eSretni smo zajedno. Mi smo porodica.”<\/p>\n Ponekad \u017eene ne pronalaze ni\u0161ta. Ali ujutro moje posjete, mina je otkrivena – to ih \u010dini vrlo sretnim – i prije nego \u0161to sam oti\u0161la, ona je detonirana pod kontroliranom eksplozijom. Promatraju\u0107i takvu eksploziju, pitate se kako bi svako ko neo\u010dekivano do\u0111e u kontakt s takvim ure\u0111ajem mogao pre\u017eivjeti. Neki pre\u017eive iako sa zastra\u0161uju\u0107im ozljedama. Popisom 2014. zabilje\u017eeno je 88.000 \u017eivu\u0107ih \u017ertava eksplozivnih ostataka rata (stvarni broj je vjerovatno ve\u0107i). Nadalje, nesre\u0107e se i dalje doga\u0111aju \u010dak i na podru\u010djima koja su i slu\u017ebeno o\u010di\u0161\u0107ena.<\/p>\n U Huambu, sljede\u0107em stajali\u0161tu na mom putovanju, ostalo je samo jedno neo\u010di\u0161\u0107eno minsko polje, a kao rezultat toga, grad je naglo porastao od Dianinog posjeta 1997. Minsko polje H013, kojim je pro\u0161la pod punom za\u0161titom, potpuno je o\u010di\u0161\u0107en od 2005. , a sada je, kako je saznao njen sin, kad je pro\u0161le sedmice kora\u010dao njenim stopama, prometna ulica, prepuna ljudi i saobra\u0107aja (1997. jo\u0161 je bila poluseoska). Ipak, prije mjesec dana, troje djece iz iste porodice nastradalo je od eksplozivnih sredstava u gradu.<\/p>\n Desetogodi\u0161nji Manuel Rodriguez \u017eivi u San Antoniju, barriou koji je nekada bio blizu nekoliko vojnih baza Huamba. Prije tri godine, on i \u010detvorica njegovih ro\u0111aka igrali su se sa na djedovoj zemlji kada je jedan od njih pokupio ne\u0161to. U eksploziji koja je uslijedila, poginuo je dje\u010dak, Frederico dok su Manuel i jo\u0161 jedan ro\u0111ak Jeremiah izgubili dio nogu. Spasili su ih vojnici, a u bolnici su proveli tri sedmice.<\/p>\n Kako je bilo kad se vratio ku\u0107i? \u201eU po\u010detku je bilo te\u0161ko\u201c, ka\u017ee, zure\u0107i u majicu Liverpoola (on je fan fudbala). \u201eMorao sam nau\u010diti koristiti \u0161take. Cijelo vrijeme sam padao. “Ako bude imao sre\u0107e, u budu\u0107nosti \u0107e mu u ortopedskom centru Huambo, bolnici koja je pro\u0161le sedmice preimenovana u sje\u0107anje na Dianu, biti ura\u0111ena proesteti\u010dka noga. Ali u Angoli ni\u0161ta nije zagarantovano.<\/p>\n Drugi, decenijama \u017eive sa svojim ozljedama. U blizini je dom Luciane Baroso, majke osmero djece. Baroso je izgubila vid 1994. godine, kada je imala devet godina, u nesre\u0107i u kojoj je poginula njena sestra Valentina. Dvije su djevoj\u010dice bile na obli\u017enjim poljima kako bi uzele krompira za ru\u010dak. Njena sestra udarila je u minu motikom i ona je eksplodirala. Luciana se nekako uspjela odvu\u0107i do ceste; u bolnicu ju je na svom biciklu odveo jedan dje\u010dak.<\/p>\n \u201eNadala sam se da \u0107u se ponovo mo\u0107i vidjeti\u201c, ka\u017ee ona. “Kad su me otpustili iz bolnice, niko mi nije rekao da ne\u0107u.” Kako se sna\u0161la? Kakav je uticaj nesre\u0107a imala na njen \u017eivot? \u201eTrauma je jo\u0161 uvijek sa mnom\u201c, ka\u017ee ona. \u201eNe mogu raditi obi\u010dne stvari.\u201c Suze se kotrljaju niz njeno lice. “Osje\u0107am se vrlo lo\u0161e.” Na vratima njezina majka Marija tiho pla\u010de.<\/p>\n Bilo bi lako osjetiti se beznadno, znaju\u0107i razmjere djela koja su pred njima. Ali svi se sla\u017eu da je Dianin posjet ovde bio prekretnica. To je pove\u0107alo finansiranje i dovelo do izrade nacrta sporazuma iz Ottawe, koji \u0107e kasnije potpisati 133 zemlje. Svi koji su uklju\u010deni u razminiranje u Angoli nadaju se da \u0107e Harryjeva posjeta podsjetiti javne i privatne donatore na to da ono za \u0161to se njegova majka borila jo\u0161 nije u potpunosti ostvareno.<\/p>\n U me\u0111uvremenu, vlada Angole je nedavno s fondacijom Halo potpisala sporazum vrijedan 60 milijuna dolara koji \u0107e joj omogu\u0107iti da o\u010disti 135 minskih polja u nacionalnim parkovima Mavinga i Luengue-Luiana, zemlji\u0161tu koje uklju\u010duje rijeke koje hrane deltu Okavango, jednu od posljednjih afri\u010dkih divljina i domu za hiljade ugro\u017eenih vrsta.<\/p>\n Povrh svega, nalazi se \u010dinjenica da je 30 zemalja o\u010di\u0161\u0107eno od mina od 1997. godine. Mozambik, jo\u0161 jedna biv\u0161a portugalska kolonija, progla\u0161ena je slobodnom od mina 2015. \u201eTo je trajalo 22 godine\u201c, ka\u017ee Ralph Legg, Haloov programski menad\u017eer u Angoli. \u201e\u010cak i kada se posao \u010dini preobimnim, nema izgovora. To se mo\u017ee u\u010diniti i to se mora u\u010diniti.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od Benguele, grada na zapadnoj obali Angole, automobilom treba \u010detiri sata vo\u017enje do sela Cabio, prvo po autocesti sa zakrpljenim rupama, a potom neozna\u010denim pje\u0161\u010danim stazama koje vas vode duboko u grmlje. To je zaba\u010deno i siroma\u0161no mjesto. Njegova 82 stanovnika \u017eive u si\u0107u\u0161nim ku\u0107ama izgra\u0111enim od cigle od blata i ispucalog \u017eeljeza. Crkva na […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":13633,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[41],"tags":[],"class_list":{"0":"post-13631","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-svijet"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/13631","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=13631"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/13631\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13636,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/13631\/revisions\/13636"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/13633"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=13631"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=13631"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=13631"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/20a53f6143ecbd6db5a5658d0a1b9e91cbba81da\/461_18_2579_1548\/master\/2579.jpg?width=620&quality=85&auto=format&fit=max&s=b9dc00629915a730a267f1817bce4486\")
![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/27700703a6cf54b07a824f865af12f057305f631\/0_347_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=1010&quality=85&auto=format&fit=max&s=1fda65d8da2f0eaeb85c6ae4f8fd2b41\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/ce0d0141e48ebf947062fb5175d3ea0cfd213429\/0_417_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=880&quality=85&auto=format&fit=max&s=f8f8d7451ab35a4c8fcaf2cd4bbb4e8f\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/04e1c59c6ad7e1457ddc43b1c9498589636b763b\/0_392_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=1010&quality=85&auto=format&fit=max&s=9960bdbf709e3036bdfe0f791b0ad436\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/0bb4cba86495c5d5ff355e85d541635837f45c5a\/0_435_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=1010&quality=85&auto=format&fit=max&s=a772bb998c93654d61d6e8bf73f9e8f3\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/21d19344a840e03feb8ba97cfcbbfba2ce13394f\/0_306_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=1010&quality=85&auto=format&fit=max&s=22827fcbd6065e4ecd042e47799ac1c6\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/c1a46025da16b80295caef64ea083b6e3b1cf7e4\/0_448_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=880&quality=85&auto=format&fit=max&s=a03487083f781d7fd51f2c52349186a4\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/i.guim.co.uk\/img\/media\/9ec17d35a08d2a79934fda04325ce4a32bc08736\/0_438_6720_4032\/master\/6720.jpg?width=1010&quality=85&auto=format&fit=max&s=08c3a32d2962be14652ead2a4360fc03\")
<\/p>\n