Ve\u0107ina nas u Bosni je \u010dula ili nekad upotrijebila slengovsku imenicu \u201e\u0161alteru\u0161a\u201c za radnicu na \u0161alteru.<\/p>\n
Termin je, kao \u0161to i zvu\u010di, pejorativan i njime se nastoji opisati zaposlenica \u2013 jer naj\u010de\u0161\u0107e je \u017eenskog roda, koja je osorna prema nama dok pla\u0107amo ra\u010dune ili podnosimo zahtjeve. Uz \u0161alteru\u0161u se \u010desto asocira i igranje pasijansa, ispijanje kafe i ogovaranje u toku radnog vremena.<\/p>\n
Zna\u010denje joj je dakle uvredljivo i stereotipno, ali je ba\u0161 kao i ve\u0107ina stereotipa zasnovano i na ne\u010demu istinitom pa nije u potpunosti za odbaciti. Jer veliki broj nas zaista je imao negativno iskustvo s radnicom na \u0161alteru u nekoj instituciji.<\/p>\n
Mo\u017eda nam nije \u017eeljela pru\u017eiti informaciju, ili nas je vratila jer nam je nedostajao onaj famozni \u201ejedan papir\u201c, a mo\u017eda je jednostavno bila neljubazna.<\/p>\n
Ali sigurno se nikad nismo zapitali zbog \u010dega su takve. Ljudima generalno nedostaje sposobnost\u00a0u\u017eivljavanja u tu\u0111u perspektivu, ili ula\u017eenja u \u201dtu\u0111e cipele\u201d, pa je uvijek lak\u0161e nekog osuditi nego poku\u0161ati razumjeti.<\/p>\n
Sje\u0107am se da sam jednom prilikom i u nekom psiholo\u0161kom ud\u017ebeniku nai\u0161la na podatak da neki ljudi odabiru zanimanja koja odgovaraju njihovoj \u201esadisti\u010dkoj\u201c prirodi i za primjer je bio naveden ba\u0161 posao na \u0161alteru.<\/p>\n
Me\u0111utim, ne sla\u017eem se s ovim i smatram da su za njihovo pona\u0161anje ipak krivlji drugi razlozi od tobo\u017enjih \u201esadisti\u010dkih\u201c crta li\u010dnosti. Prije svega valja ista\u0107i da nisu sve radnice na \u0161alterima neljubazne, ali one koje jesu to su vi\u0161e zbog radne atmosfere i posla koji obavljaju.<\/p>\n
Ne treba imati posebnu sposobnost empatije da se osjeti kako je iz dana u dan raditi jedan te isti dosadni posao i odgovarati na stalno ista pitanja klijenata, koji i sami znaju biti neljubazni. Mogu\u0107e je da su \u201e\u0161alteru\u0161e\u201c izvan poslovnog okru\u017eenja divne i ljubazne osobe, ali se na poslu, zbog toksi\u010dne radne sredine i negativnog kolektivnog sentimenta, potpuno druga\u010dije pona\u0161aju.<\/p>\n
Dovoljno im je samo da sjednu za \u0161alter i odmah zapadnu u mehani\u010dki neljubazni obrazac funkcionisanja koji traje godinama.<\/p>\n
A na \u0161alteru obavljaju zadatke koji su sastavni dio birokratskog aparata uspostavljenog u instituciji u kojoj rade. Birokratija (od fr. vladavina ureda) na\u0161iroko je kritikovana jo\u0161 otkako je uvedena u ustanove jer su ljudi veoma brzo skontali nehumanost takve podjele rada.<\/p>\n
Nije d\u017eaba pakao u stripu Dylan Dog, genijalnog Tiziana Sclavija, predstavljen ba\u0161 kao d\u017einovski birokratski aparat \u010dija se svemo\u0107 o\u010dituje u mogu\u0107nosti da nam ne izdaju papir bez kojeg ne mo\u017eemo ni\u0161ta ili da postanemo \u017ertva procesa koji traje godinama i koji nam mo\u017ee trajno zape\u010datiti sudbinu.<\/p>\n
Osje\u0107aj bespomo\u0107nosti koji pri tome mo\u017eemo osjetiti, nerazumijevanje svega \u0161to se de\u0161ava te nemo\u0107 da se i\u0161ta uradi povodom toga, najbolje je izrazio jo\u0161 Kafka u \u201eProcesu\u201c.<\/p>\n
U me\u0111uvremenu nam se desila tehnolo\u0161ka revolucija, ali je birokratski aparat ostao isti samo je pre\u0161ao u digitalni oblik, kojem je namjena bila da pojednostavi i ubrza stvari, ali nam svakodnevno iskustvo govori da to ba\u0161 i nije tako, i da se sada mogu se desiti stvari kakve su \u201egre\u0161ke u sistemu\u201c ili gubljenje podataka.<\/p>\n
Da stvar bude gora, na\u0161 postdejtonski dr\u017eavni aparat posebna je vrsta birokratskog pakla. Jer dovoljno je samo pogledati sve mogu\u0107e nivoe vlasti i javne uprave koji postoje u BiH: od nivoa dr\u017eave, preko entiteta do kantona i op\u0107ina, unutar kojih imamo ministarstva, agencije, zavode…, u kojima rade ministri, doministri, voza\u010di, portiri, \u010dinovnici koji svakodnevno obra\u0111uju stotine i hiljade zahtjeva…<\/p>\n
Sve te silne zaposlenike sa svojim malim ovlastima, kota\u010di\u0107e u ogromnom mehanizmu koji stra\u0161no puno ko\u0161ta i pro\u017edire sve vi\u0161e i vi\u0161e, a kojem je nemogu\u0107e vidjeti kraj…, da osjetimo pravi u\u017eas!<\/p>\n
A te kantonalne birokratske a\u017edahice su autonomne i njihovo funkcionisanje se \u010desto razlikuje od kantona do kantona. To gra\u0111ani osjete na vlastitoj ko\u017ei, i metafori\u010dki, ali i bukvalno \u2013 npr. kada im zatreba uputnica za lije\u010denje u drugom kantonu jer ne mo\u017ee se samo tako oti\u0107i.<\/p>\n
Neki kantoni kakav je primjerice Srednjobosanski, u opticaju imaju i tzv. zdravstvene markice koje se moraju kupiti do marta kalendarske godine, u suprotnom nemate pravo na besplatne laboratorijske nalaze, le\u017eanje u bolnici i dr. \u201dsitnice\u201d bez obzira \u0161to redovno pla\u0107ate zdravstveno osiguranje.<\/p>\n
I nema te sile koja bi mogla i\u0107i protiv toga pravila, i pored op\u0107ih mjesta o korumpiranosti i nepotizmu u javnim ustanovama.<\/p>\n
Ipak valja ista\u0107i da je birokratija, i pored na\u0161e lokalne ina\u010dice, ipak jedno kolektivno (nu\u017eno) zlo. Kod nas su ljudi ina\u010de skloni balkanskim fatalizmima koji podrazumijevaju da su ovdje ljudi posebni u odnosu na druga mjesta, da svako malo ratuju zbog \u201dneke gre\u0161ke\u201d u genima i sli\u010dnih idiotarija. Taj mit je star nekoliko stolje\u0107a i potje\u010de od zapadnoevropskih pisaca koji su Balkan gledali kao Drugo.<\/p>\n
Ali je problem nastao kada su ovda\u0161nji ljudi i sami prihvatili taj mit kao istinit i sebe po\u010deli gledati kao takve, a njega i danas veoma \u010desto provode odre\u0111eni doma\u0107i intelektualci, pisci i filmad\u017eije.<\/p>\n
Ali da ne odem previ\u0161e u ovom smjeru \u2013 tema zaslu\u017euje poseban tekst, \u017eelim samo ista\u0107i da se u na\u0161em govoru udoma\u0107ena fraza \u201dnigdje kao kod nas\u201d, \u010desto odnosi i na na\u0161 birokratski aparat.<\/p>\n
Tako \u0107emo \u010desto \u010duti da nigdje nije komplikovanije npr. zapo\u010deti neki posao ili obaviti neki drugi birokratski zadatak, \u0161to je apsolutno neistinito. Imala sam iskustvo birokratskog \u017eivota u tri evropske zemlje, a jo\u0161 sam se vi\u0161e naslu\u0161ala birokratskih horora od prijatelja i poznanika iz drugih zemalja, da odgovorno tvrdim da je birokratija svugdje paklena, a \u010desto je u drugim zemljama i gore nego kod nas.<\/p>\n
U Francuskoj mi je bilo pogotovo zeznuto i nije d\u017eaba da ba\u0161 iz Francuske potje\u010de termin. Sje\u0107am se svog o\u010daja po dolasku u Francusku na postdiplomski studij, kada mi je jezik jo\u0161 bio na po\u010detnom nivou, ali sam morala raditi stvari kakve su otvaranje ra\u010duna u banci, potpisivanje ugovora za stan, va\u0111enje zdravstvenog osiguranja itd.<\/p>\n
Uvijek mi je nedostajao neki \u201dpapir\u201d, a niko, pa \u010dak ni bankomat, nije govorio nijedan drugi jezik osim francuskog. Strazbur\u0161ki revizori su me jednom prilikom, kada sam zakasnila dan s pla\u0107anjem kartice javnog prevoza (nisam sa sobom imala potvrdu o studiranju), maltretirali vi\u0161e nego ikad sarajevski.<\/p>\n
Sje\u0107am se zamornih procedura za dobijanje dozvola boravka u Italiji i Gr\u010dkoj, otu\u017enih i memljivih imigrantskih ureda te redova o\u010dajnih i neispavanih ljudi koji nikako nisu uspijevali da se sporazumiju sa neljubaznim \u0161altera\u0161ima jer ovi nisu imali strpljenja da im objasne \u0161ta trebaju predo\u010diti.<\/p>\n
Jedan poznanik iz SAD mi je pri\u010dao da je morao \u010dekati godinu dana na novi paso\u0161, nakon \u0161to je stari izgubio, a ro\u0111aci u Norve\u0161koj po pravilu \u010dekaju sedmicama, a nekad i du\u017ee, da ih pregleda ljekar specijalist. Primjera je bezbroj tako da onu da je \u201ekod nas najgore\u201c, barem u birokratskom smislu, s pravom mo\u017eemo baciti niz rijeku.<\/p>\n
Ali ono po \u010demu se mo\u017eda ipak (jo\u0161) razlikujemo su \u0161alteru\u0161e s po\u010detka teksta. Iako su ljudi svugdje isti, i ne postoji ne\u0161to kao \u0161to je \u201ebalkanski gen\u201c, \u010dinjenica je da u drugim, naro\u010dito razvijenim zemljana, ne\u0107emo tako \u010desto nai\u0107i na neljubazno osoblje. Sigurno \u0107e nam prirediti birokratski pakao, ali \u0107e makar to uraditi s osmijehom.<\/p>\n
Me\u0111utim, u mnogim od njih, a u SAD pogotovo, odavno postoji tzv. pravilo osmjehivanja. Ako se klijenti (\u010ditaj kupci), po\u017eale managerima da su oni koji su ih uslu\u017eivali bili neljubazni (ili depresivni), oni sasvim lako mogu dobiti otkaz, a klijenti imaju mogu\u0107nost i da ocjenjuju zaposlenike.<\/p>\n
Taj sistem i kod nas sve vi\u0161e za\u017eivljava u privatnom sektoru, iako mu se u javnom jo\u0161 opiru i \u201e\u0161alteru\u0161e\u201c \u0107e vjerovatno do\u010dekati penziju prije nego \u0161to se po\u010dne primjenjivati na njih. Ali iako bi nama, s druge strane \u0161altera, bilo ugodnije da se osmjehuju, uzmimo samo trenutak da se zapitamo da li bi to zaista bilo bolje? Iako znamo da su prisiljene da nam se osmjehuju, bez obzira na to kako se unutra osje\u0107aju?<\/p>\n
Vjerovatno bi imali bolje korisni\u010dko iskustvo, ali je pravo pitanje \u0161ta svi time generalno gubimo i koliko se udaljavamo od sebe i autenti\u010dnosti sopstvenih do\u017eivljaja?<\/p>\n
Izvor: Al Jazeera<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ve\u0107ina nas u Bosni je \u010dula ili nekad upotrijebila slengovsku imenicu \u201e\u0161alteru\u0161a\u201c za radnicu na \u0161alteru. Termin je, kao \u0161to i zvu\u010di, pejorativan i njime se nastoji opisati zaposlenica \u2013 jer naj\u010de\u0161\u0107e je \u017eenskog roda, koja je osorna prema nama dok pla\u0107amo ra\u010dune ili podnosimo zahtjeve. Uz \u0161alteru\u0161u se \u010desto asocira i igranje pasijansa, ispijanje […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":13437,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[70],"tags":[],"class_list":{"0":"post-13436","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-razmisljam-naglas"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/13436","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=13436"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/13436\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13438,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/13436\/revisions\/13438"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/13437"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=13436"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=13436"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=13436"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}