Pi\u0161e: PhD(c). D\u017eenis \u0160a\u0107irovi\u0107, Predsjednik Skup\u0161tine Matice Bo\u0161njaka Sand\u017eaka<\/p>\n
Dejtonski mirovni sporazum se nu\u017eno treba preina\u010diti u Bosanski gra\u0111anski sporazum, odnosno u \u201eDejton 2\u201c, u kome bi va\u017eilo pravilo \u201e1 \u010dovjek – 1 glas\u201c, te bi se, na taj na\u010din, od nacionalnih torova koncipirala racionalna dr\u017eava, a od konstitutivne aparthejdne politi\u010dko-nacionalne konglomeracije, gra\u0111anski supstrat. \u201eDejton\u201c je napravio aparthejd u srcu Evrope \u0161to jenedopustivo, kako sa stanovi\u0161ta po\u0161tovanja civilizacijskih tekovina \u010ditavog 20. stolje\u0107a, tako i dosada\u0161njeg stavljanja dr\u017eavnog potpisa na svaki od dokumenata sa obavezama provedbe i inkorporacije u vlastiti ustavni i zakonodavni sistem, kao i svuda u svijetu. Bosna, ovakva kakva je trenutno, najve\u0107i je presedan u pravnoj povijesti svijeta, jer je Dejtonski mirovni sporazum prekr\u0161ilac svih deklaracija, konvencija, paktova, povelja i zakonskih rje\u0161enja suvremenog svijeta. Svaki gra\u0111anin Bosne ima pravo da se kandidira za najvi\u0161e dr\u017eavne funkcije i da bude biran u svim formama organizacije zakonodavne i izvr\u0161ne vlasti<\/em><\/strong>, a da ve\u0107ina na gra\u0111anskom, a ne etni\u010dkom ili kakvom drugom principu, odlu\u010duje dalje o tome. Svuda u svijetu vlada gra\u0111anska ve\u0107ina, a ne nacionalna partikulacija.<\/p>\n Ni va\u017ee\u0107i Dejtonski mirovni sporazum ne diskreditira pravo na Republiku Bosnu i Hercegovinu, iako je Ustavom (Aneks 4) dalje definira kao \u201eBosnu i Hercegovinu\u201c, samim tim \u0161to je tako i navodi u aneksima svog dokumenta, a pobebno u Aneksu 1, kojem prijem\u010duje da je Republika Bosna i Hercegovina ptihvatila \u201edodatne sporazume o ljudskim pravima koji \u0107e se primjenjivati\u201c, a me\u0111u kojima su i\u00a0 Me\u0111unarodni ugovor o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima iz 1966. godine i Opcionalni protokoli iz 1966. i 1989. godine. Ne treba zaboraviti jednu bitnu \u010dinjenicu, a to je da je kao Republika Bosna i Hercegovina 22.05.1992. godine, primljena u \u010dlanstvo UN, \u0161to je, kako ka\u017ee latinska maksima \u201eprior tempore, potir iure<\/em>\u201c, i \u201eprvo u vremenu\u201c i \u201eja\u010de u pravu\u201c.<\/p>\n Ako \u0107emo produbiti proceduru pravnog statusa jedne dr\u017eave, lahko bi do\u0161li i do rje\u0161enja da Republika Bosna i Hercegovina, egzistira trajno u me\u0111unarodnom pravu, iako je isklju\u010dena iz Aneksa 4 (Ustava BIH), posebno iz razloga jednog povijesnog i dramati\u010dnog kompromisa, a ne racionalnosti, \u010dak i u pogledu same me\u0111unarodne zajednice u tom kontekstu. Bosna je, svakako, republika, a primijenjeni eksperiment nad njom, nije i niti mo\u017ee od nje stvoriti bilo kakav vid unitarnosti na \u0161ta se u svom politikanstvu pozivaju antiprogresivne snage u bosanskom politi\u010dkom \u017eivotu, a suprotno tom stavu, ona ne egzistira niti ima ambicije biti monarhija.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de diskriminatorskog kursa gra\u0111ana Bosne i Hercegovine, u prilogu Aneksa 3 o izborima, u paragrafu 7.3. se navodi da se moraju\u00a0 \u201e\u2026garantirati univerzalna i jednaka glasa\u010dka prava za sve punoljetne gra\u0111ane\u201c, \u0161to podrazumijeva nedvosmislenu obavezu da svi moraju birati, a nacionalne zajednice izvankonstitutivnog elementa po tom principu, ne mogu biti raznopravni glasa\u010di, ukoliko ravnopravno nemaju mogu\u0107nost kandidiranja i izbora svojih politi\u010dkih predstavnika. Ako se isklju\u010divo etni\u010dki element uzme u obzir, onda sama odredba paragrafa mora biti podlo\u017ena decidnoj izmjeni sa prefiksom \u201eda samo punoljetni \u010dlan nacionalne zajednice ima izbor, ali ne i pravo ili mogu\u0107nost da izlazi na glasanje\u201c, \u0161to bi opravdano bio potpuni paradoks i parapravna odredba u suvremenoj demokratiji. Dalje, u pargrafu 7.5. pomenutog Aneksa 3, navodi se: \u201e\u2026po\u0161tivati pravo gra\u0111ana da se kandidiraju za politi\u010dku ili javnu funkciju, individualno ili kao predstavnici politi\u010dkih stranaka ili organizacija bez diskriminacije\u201c, \u0161to je fantomski tekst na slovo aneksa koji dolazi nakon inkorporiranosti svjetskih i evropskih dokumenata o ljudskim pravima, koji podrazumijevaju potpunu sprovedbu \u010dlanova i slova odre\u0111enosti da se dr\u017eava potpisnica pridr\u017eava i svojim zakonskim ovlastima omogu\u0107i \u010disti gra\u0111anski princip u svom politi\u010dkom sistemu. Tako\u0111e, u \u010clanu 2, ta\u010dki 4. Aneksa 4, navodi se \u201eNEDISKRIMINACIJA\u201c: \u201eU\u017eivanje prava i sloboda predvi\u0111enih u ovom \u010dlanu ili u me\u0111unarodnim sporazumima navedenim u aneksu na ovaj ustav \u0107e biti osiguran. Sva lica u Bosni i Hercegovini \u0107e biti slobodna od diskriminacije po bilo kojem osnovu kao \u0161to su pol, rasa, boja, jezik, vjera, politi\u010dko i drugo mi\u0161ljenje, nacionalno i dru\u0161tveno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, vlasni\u0161tvo, ro\u0111enje ili drugi status<\/u>\u201c,<\/em> a u \u010clanu 7 ovog Aneksa se navodi da \u0107e \u201eBosna i Hercegovina ostati ili postati potpisnica me\u0111unarodnih sporazuma navedenih u Aneksu 1 ovog Ustava\u201c. Ono \u0161to je sporna \u010dinjenica jeste izbor \u010dlanova Doma naroda, koji se sastoji od 15 \u010dlanova (po 5 iz redova svakog od tri \u201ckonsitutivna\u201d naroda), \u0161to predstavlja paradoks suvremenoj parlamentarnoj demokratiji. Dakle, za organ zakonodavne vlasti, koji uz Predstavni\u010dki dom objedinjuju\u0107e donosi odluke, a ne postoji mogu\u0107nost kandidiranja bilo kod od predstavnika drugih nacionalnih zajednica, \u0161to predstavlja svjetski pravni presedan, a \u0161to je potvr\u0111eno \u010clanom 4 Aneksa 4 (Ustava), \u010dlanovima 1. i 2.<\/p>\n \u010clan 5 o tro\u010dlanom Predsjedni\u0161tvu je drugi princip diskriminalicje, po kojem je, uz Dom naroda, presuda Evropskog suda za ljudska prava u postupku slu\u010daja \u201eSejdi\u0107-Finci\u201c, ustanovila jasnu namjeru, ali i presudom dovela u pitanje da li, ako se u jednoj zemlji ne uspostavi jasan i nedvosmislen ustavni poredak, nasuprot o\u010diglednom aparthejdnom odnosu i ignoriranju volje demokratske ve\u0107ine o tome koga \u0107e izabrati, a sa druge strane omogu\u0107e svakom \u010dovjeku, pa bio manjinskog ili ve\u0107inskog nacionalnog korpusa sa dokumentima dr\u017eave \u010diji je gra\u0111anin, da istupa i kandidira se za visoke dr\u017eavne funkcije, uop\u0107e ima smisla govoriti o ljudskim pravima i pravima na gra\u0111ansku republiku, uop\u0107e, ne samo u ovom slu\u010daju, ve\u0107 u svim mogu\u0107im i ma gdje i kada. Samo ova presuda nala\u017ee da se izmijene \u010dlanovi Aneksa 4 (Ustava BIH) ili da se postavi pitanje dono\u0161enja novog dokumenta, koji \u0107e postati okosnica demokratizacije dr\u017eavnog ure\u0111enja.<\/p>\n Kada se govori o demokratizaciji bosanskog pravnog sistema, nailazi se na \u017eestok otpor onima kojima on kao takav ne odgovara, a ne odgovara onim politi\u010dkim snagama i strujama antiprogresivnog dijela dr\u017eave koji svoje partikularne interese kriju iza interesa konstitutivnosti, koja i kao takva predstavlja disbalans izme\u0111u realnog stanja i poslijeratnih demografskih prilika.\u00a0 Ovde se mudro treba ograditi i re\u0107i \u201ejednom dijelu gra\u0111ana\u201c, bez impliciranja nacionalne pripadnosti, koju na ovom putu uvo\u0111enja gra\u0111anske dr\u017eave, ne treba pominjati kao princip i osnovu problema, ve\u0107 je potpuno ignorirati. Oni koji su protiv ovakvih nastojanja, ne samo da su protiv pravno ore\u0111ene dr\u017eave, ve\u0107 i pravo ure\u0111enog svijeta. Tzv. \u201eDejton 2\u201c ili promjena izbornih odredbi Dejtonskog mirovnog sporazuma, konretno punih provedbi slova Aneksa 1 i prema tome, direktno Aneksa 4 (Ustava BIH), \u010diji je postupak sasvim legalan i legitiman, ne zna\u010di i mijenjanje entitetskih struktura i pozicija uz Distrikt Br\u010dko i ne otvara direktno pitanje jedinstvenog vo\u0111enja unutarnje i spoljne politike dr\u017eave kao kona\u010dnog smisla koji odre\u0111uje ve\u0107ina, ve\u0107 mogu\u0107nost da se svakom gra\u0111aninu Republike Bosne i Hercegovine, dozvoli pravo da se bira i bude biran za najvi\u0161e dr\u017eavne funkcije. Uostalom, gra\u0111anska republika nijednom narodu ne garantira da li \u0107e imati politi\u010dkom ve\u0107inom svog predstavnika na najvi\u0161em novou, ve\u0107 da li \u0107e ga imati po gra\u0111anskom principu, gdje politi\u010dke grupacije ili grupe gra\u0111ana, samostalno kandidiraju i biraju predstavnike za ostvarivanje i pobolj\u0161anje kvaliteta svojih gra\u0111anska prava, pa tek onda nacionalnih i kakvih drugih, koja ne smiju biti isklju\u010divo vezana za visoke dr\u017eavni\u010dke pozicije, koje polarizuju i razdvajaju prioritet gra\u0111anskog u odnosu na bilo koji drugi pricip.<\/p>\n Za ideju vra\u0107anja republi\u010dkog ure\u0111enja po gra\u0111anskom principu, ne samo na nivou ove dvije pomenute institucije najvi\u0161eg nivoa zakonodavne i izvr\u0161ne vlasti, stoji ve\u0107ina gra\u0111ana Bosne i Hercegovine, dok su nedvosmisleno za i nedvosmisleno protiv, podijeljeni politi\u010dki faktori, \u0161to nikako ne spada u polje politi\u010dkih razmirica ili vi\u0111enja budu\u0107nosti jedne dr\u017eave, ve\u0107 progresivnog i antiprogresivnog udjela u nastojanju vo\u0111enja dr\u017eave. Ako se jedna politi\u010dka partija u dr\u017eavi zala\u017ee da uspostavu gra\u0111anske i jednakopravne dr\u017eave, bez obzira dolazio taj prijedlog, ili, uop\u0107e, samo politi\u010dka platforma o borbi za takva prava, u okviru politi\u010dkih mogu\u0107nosti, opet vezanih isklju\u010divo za sam izborni sistem ili me\u0111unarodnu podr\u0161ku na tom putu, a druga neprirodno recipro\u010dnosti, umjesto da se zala\u017ee za isto, kao kontramjeru civilizacijskim tekovinama, predla\u017ee separatizam, secesionizam, iredentizam, ili kakav god drugi ekstremni princip destruktivnog politi\u010dkog u\u010de\u0161\u0107a ili neu\u010destvovanja\/neafirmiranja dr\u017eave na gra\u0111anskom principu, onda je jasan i nedvosmislen princip oba politi\u010dka stanovi\u0161ta, u kojem jedan predstavlja progresivnu demokratsku opciju, a drugi trajni remetila\u010dki faktor i sabotersku osnovu antiprogresivnog djelovanja. Uop\u0107e, bilo kakva mjerenja ili poistovje\u0107ivanja povla\u010denja pitanja o daljim politi\u010dkim procesima su apsurdna, jer su jedna \u00a0mjerljiva i usporediva isklju\u010divo sa demokratskim principima, a ova druga, destruktivna, sa antidemokratskim principa, na \u010demu se svaka rije\u010d dalje polemike i opravdano zavr\u0161ava.<\/p>\n Pokrenuti unutarnje pitanje o posljedicama nesprovedbe i mogu\u0107ih problema na putu evroatlantskih integracija i me\u0111unarodno pitanje o pomo\u0107i provedbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Me\u0111unarodnog pakta o politi\u010dkim i gra\u0111anskim pravima, Konvencije za za\u0161titu ljudskih prava i sloboda, Evropske konvencije o ljudskim pravima, ali i me\u0111unarodne pravne i sudske prakse sa posebnim osvrtom na po\u0161tivanje i prihvatanje odredbi \u201ePresude Sejdi\u0107-Finci\u201c i sa stanovi\u0161ta obzira konteksta nastanka Dejtonskog mirovnog sporazuma, \u010diju je \u010dinjenicu pri presudi uzeo u obzir Evropski sud za ljudska prava, ali tako\u0111er i to da je BiH 2002. godine postala \u010dlanica Vije\u0107a Evrope, pa samim tim je u korelacijskom odnosu da po\u0161tuje me\u0111unarodni pravni poredak.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: PhD(c). D\u017eenis \u0160a\u0107irovi\u0107, Predsjednik Skup\u0161tine Matice Bo\u0161njaka Sand\u017eaka Dejtonski mirovni sporazum se nu\u017eno treba preina\u010diti u Bosanski gra\u0111anski sporazum, odnosno u \u201eDejton 2\u201c, u kome bi va\u017eilo pravilo \u201e1 \u010dovjek – 1 glas\u201c, te bi se, na taj na\u010din, od nacionalnih torova koncipirala racionalna dr\u017eava, a od konstitutivne aparthejdne politi\u010dko-nacionalne konglomeracije, gra\u0111anski supstrat. \u201eDejton\u201c […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":13187,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[76],"tags":[],"class_list":{"0":"post-13186","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-kolumne"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/13186","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=13186"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/13186\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13189,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/13186\/revisions\/13189"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/13187"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=13186"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=13186"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=13186"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
\n
\n
\n