{"id":10776,"date":"2019-06-18T07:47:58","date_gmt":"2019-06-18T07:47:58","guid":{"rendered":"https:\/\/senzor.ba\/?p=10776"},"modified":"2024-01-15T21:46:58","modified_gmt":"2024-01-15T20:46:58","slug":"vesoviceva-price-iz-tomasice-vas-treba-sjec-motikama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tvsensor.com\/clanak\/vesoviceva-price-iz-tomasice-vas-treba-sjec-motikama\/","title":{"rendered":"Ve\u0161ovi\u0107eva pri\u010de iz Toma\u0161ice: Vas treba sje\u0107 motikama"},"content":{"rendered":"

U Omarsku bi do\u0161li \u0111aci pa tra\u017ee svoje negda\u0161nje profesore: ti si mi dao jedinicu zato \u0161to sam Srbin, vele, pa tuku ili ga i ubiju. \u0110e su god na\u0161li bolesnog u ku\u0107i, izgorili su ga zajedno s ku\u0107om. Stoku sa \u0161talama palili. Tjerali ljude da jedni drugima sijeku u\u0161i. Dok su njih sprovodili u logor, psuju im: da vam boga, \u0161ta vas je muslimana. Jedan nosio dijete za vratom. Skinuli mu dijete, a njega pred djetetom zaklali. Gledala je na televiziji Srbe kako bje\u017ee iz Hrvatske i sje\u0107ala se kako su njih muslimane sprovodili u logor, a srpski seljaci bi se okupili oko kolone, psuju ih, pljuju, biju ih palijama, vele im: \u201cVas treba sje\u0107 motikama\u201c. Ubijale su ih i Srpkinje. Sestra \u017digi\u0107eva i \u017eena Petra Mitrovi\u0107a, i ona ubijala, a vavik bili kod nas, i no\u0107ivali i jeli i pili kod nas. Nema ljudske glave u koju \u0107e toliko zlo stati. I kako sebe mo\u017ee brojati u \u017eive poslije zla tolikoga?<\/strong><\/p>\n

Pi\u0161e: Marko Ve\u0161ovi\u0107-\u00a0e novine<\/a><\/strong><\/p>\n

\u010citam u e-novinama tekst \u201eU nedjelju ukop \u017ertava prona\u0111enih Toma\u0161ici\u201c, masovnoj grobnici gdje\u00a0otkopan temelj Republike Srpske, kako je rekao vi\u0161e ne znam ko, valjda Faruk \u0160ehi\u0107. Znao sam jo\u0161 1992. godine da je Prijedor, mislim na grad i na op\u0161tinu, najve\u0107e strati\u0161te Bo\u0161njaka, najve\u0107e prije Srebrenice, jer je jedan moj prijatelj imao rodbinu u Prijedoru i o toj klanici mnogo \u0161ta sam zapisao, ali nisam mogao na\u0107i ni\u0161ta osim izaratni zapis \u201e\u017denska pamet\u201d koji ovdje i dajem.<\/p>\n

Nakon \u0161etnje, dugo sam sjedio kod Mirze, gdje zatekoh \u0160koru, Mirzinog ro\u0111aka po majci koji je protjeran iz Prijedora, a sa njim \u2013 pri\u010di nikad kraja. Dobar je koliko je te\u017eak: u njegovu prisustvu ponekad se osje\u0107am gotovo zao, jer sam po crnogorski osvetljiv, a \u0160kore ni muvi zla ne misli.<\/p>\n

Iz Prijedora prvi su izbjegli Srbi starosjedioci, njih deset hiljada, ka\u017ee \u0160kore, i ne obja\u0161njava i za\u0161to. Ima\u0161 pamet pa sam zaklju\u010duj. Pobjegli od naoru\u017eanih divljaka, mislim se.<\/p>\n

\u201cDo\u0161li nam \u010detnici: \u2018Ovaj top da izvu\u010dete na vrh onog brda\u2019. Kad pogleda\u0161 gdje ga treba izvu\u0107i, zanebesa ti se. Vuklo ga nas trideset. Ne znam kako smo ga popeli gdje ga konjska ergela ne bi izvukla. Pasji strah, \u0161ta \u0107e\u0161! Za nagradu nam dali po veknu hljeba. Kad je onaj \u010detnik vidio gdje smo za izvukli, uhvatio se za glavu: \u2018Nismo mislili ozbiljno. Nego da probate\u2019.<\/p>\n

Kad su nas istjerali iz Prijedora, morao si prije toga popla\u0107ati sve mogu\u0107e potvrde. Da si platio telefon. Ako ga nema\u0161, platio si potvrdu da ga nema\u0161. Pa potvrdu da si platio grijanje. Ako ga nema\u0161, platio si potvrdu da ga nema\u0161. I tako redom. Po\u0161to popla\u0107a\u0161 sve obaveze, autobuska karta do Hrvatske ko\u0161tala je 500 maraka. A mogao si uzeti samo torbu i ponijeti 50 maraka.\u201d<\/p>\n

U ratu, jednoj Srpkinji s Ko\u0161evskog brda Mirzina snaha Mensura izradi da preko Crvenog krsta izi\u0111e na Pale i u njenom stanu ostala Mensurina mati i sa\u010duvala joj sve. Kad se otvorio put, stara Mensurina ode u Gora\u017ede, a Srpkinja se vrati sa Pala.<\/p>\n

\u201cGdje mi je plasti\u010dna kanta?\u201d \u2013 pita Mensuru. Tamte-vamte, ispostavi se da joj je Mensurina mater ukrala plasti\u010dnu kantu.<\/p>\n

\u201cA ova \u0161erpa? \u0160to ste je izgorjeli?\u201d \u2013 pita Mensuru. \u201cTo je od plina. Kuhalo se na plinu, \u017eeno bo\u017eja.\u201c<\/p>\n

Tu se desio i \u0160kore. \u201cJeste li vi napla\u0107ivali kiriju za ovaj stan?\u201d, pita Srpkinju. \u201cNisam\u201d. \u201cTu ste pogrije\u0161ili. Ja sam, boga mi, kad su me i\u0161\u0107erali iz Prijedora, od onog Srbina \u0161to je u\u0161ao u moj stan naplatio kiriju za godinu dana unaprijed!\u201d E, vidi\u0161, to ti je bilo pametno\u201d.\u201cI ti si mogla biti pametna\u201d. \u201cJesam. Ali se nisam sjetila.\u201c \u201cPa ja! \u017denska pamet.\u201d<\/p>\n

<\/p>\n

Zapis je dobar, ali nisam mogao e-novinama ponuditi samo ovo povodom sahrane 283 Bo\u0161njaka i Hrvata Ante Doli\u0107a. Zatim sam ipak uspio na\u0107i tekst od kojeg mi se smra\u010dilo, jer sam posve zaboravio njegovu sadr\u017einu.<\/p>\n

Zagreb. Mjesec septembar, godina 1995. \u0160ahbaza me odvela u izbjegli\u010dku baraku, napolju jaka ki\u0161a, jutro je, studeno je. Na krevetu, preko puta mene, sjedi \u017eena koju ne\u0107u opisivati, a ne vjerujem ni da bi mi uspjelo \u2013 toliko je obi\u010dna, prosto jedna od desetina ili stotina hiljada muslimanskih nesre\u0107nica, ali sve njeno, i kako sjedi i kako ruke dr\u017ei i kako pri\u010da i kako gleda, sve mi je odnekud znano, a ne uspijevam da se sjetim otkud. Jedva shvatih: ta \u017eena podsje\u0107a na moju majku. Ne li\u010di joj ni\u010dim posebno, ali sve skupa kad se sabere, dobije\u0161 Darinku iz 1949. godine, Darinku iz njene vlastite pri\u010de o ibeovskom vremenu.<\/p>\n

Jednom su je udba\u0161i odveli na stijenu iznad limskog vira Sinjavca i obe\u0107ali da \u0107e je odatle baciti ako ne ka\u017ee gdje su pare. Sad vi\u0161e nije va\u017eno kakve pare, jedino treba re\u0107i da je Darinka odvratila: \u201cBa\u010dite me. Para kod mene nema nikakih\u201d. Bila sam se osudila, napomenula bi kad god je prepri\u010davala ovo zbitije. \u201eBila sam se osudila, i nijesam ni na vas mislila\u201c.<\/p>\n

U njenom jeziku, osuditi se zna\u010dilo je postati prema svemu toliko ravnodu\u0161an da ti je svejedno ho\u0107e\u0161 li biti ba\u010den sa stijene, \u010dak ne pomi\u0161lja\u0161 ni da \u0107e ti \u0161estoro djece ostati siro\u010dad ako udba\u0161i ispune obe\u0107anje. Osuditi se zna\u010dilo je da je du\u0161a utrnula i vi\u0161e ne mo\u017ee da reaguje na prijetnje iz stvarnosti, toliko joj bjehu dozlogrdila udba\u0161ka zlostavljanja. I ova \u017eena \u0161to sjedi preko puta mene i pri\u010da svoju nesre\u0107u, i ona se osudila. Slu\u0161am ljudsko bi\u0107e koje je likvidirano davno. Likvidirano u vlastitim o\u010dima.<\/p>\n

Njih dvoje, mu\u017e njen i ona, tra\u017eili da pre\u0111u u Njema\u010dku. Navrh dva mjeseca, dolazi obavijest: molbi im je udovoljeno, ali za Ameriku. Obja\u0161njeno im je: ne mogu u Njema\u010dku gdje je sve prepuno. A \u0161ta \u0107e njih dvoje u Americi? Prestari su za Amerike. Ona nema ni zdravlja, ne mo\u017ee raditi ni\u0161ta, sa ovakvim srcem, sve i kad bi joj ko dao posao. Za mla\u0111i je svijet Amerika i za zdraviji. Bolje da se ovdje odmah ubije. Da se ubiju oboje.<\/p>\n

\"\"
Logor smrti: Omarska<\/figcaption><\/figure>\n

Mu\u017e je sjedio kraj nje i sve vrijeme se bavio gledanjem. Zakuje o\u010di u patos i kao da ku\u0161a, s bolnim naporom, pro\u010ditati nerazgovijetno ispisane rije\u010di. Pa upre pogled u mene, ili u \u0160ahbazu, kao da nas odnekud zna, a ne mo\u017ee da se sjeti odakle, pa\u00a0 prenese\u00a0 pogled na lice svoje \u017eene i kao da\u00a0 se pita: koliko bi jo\u0161 moglo trajati? Koliko \u0107e jo\u0161 gledati to lice na svijetu? Nisam rje\u010ditije o\u010di odavno sreo. \u010covjek sveden na gledanje. Kao da \u0161uti jer mu sva snaga ode na gledanje. Nije kadar ni za \u0161ta drugo<\/p>\n

U Njema\u010dkoj su tri njena brata i sestra. Zvali je da do\u0111e k njima, ali je ostala ovdje, jer je dugo \u010dekala glas o mla\u0111em sinu. Kom\u0161ije su im rekli da su ga Srbi, jo\u0161 \u017eivog, odvezli sa mrtvima u traktoru. Mogla je i ona za vremena pre\u0107i u Njema\u010dku i davno po\u010deti da dobija pomo\u0107, ali bi sina morala proglasiti mrtvim, a to nije mogla: isto kao da bi ga ubila svojom rukom. Tako bi joj bilo. Iako nije bilo mnogo nade da \u0107e ga vi\u0161e ikad vidjeti \u017eiva.<\/p>\n

Danas, kad joj je jasno da je i on ubijen, nekako i voli \u0161to je ovdje, \u0161to je u zemlji gdje le\u017ee njena djeca. Svejedno \u0161to su mrtvi. Da je oti\u0161la u Njema\u010dku, bilo bi joj kao da je digla ruke od svoje djece. A ona ra\u010duna ovako: kad u\u010di svojoj djeci, da \u0107e od toga njima biti bolje, da \u0107e im zemlja biti lak\u0161a. \u0160ta \u0107e, to jedino joj je ostalo: kad ne bi vjerovala ni toliko, ne bi se vi\u0161e imala za \u0161ta uhvatiti. A da je u Njema\u010dkoj, i tamo da u\u010di svojoj djeci, otud im to ne bi pomoglo, jer, kad si u Njema\u010dkoj, onda ni\u0161ta od svega ovog ovdje, ovog na\u0161kog, vi\u0161e ne va\u017ei, ni molitve. Tako se njoj \u010dini. A tako, vjeruj, i jest.<\/p>\n

Njoj vi\u0161e ni\u0161ta ne treba. Ni\u0161ta. Ni\u0161ta. Ni\u0161ta. Niti joj je i\u010dega \u017eao. Sinovi njeni, dvojicu imala, napravili dvije ku\u0107e, a pred ku\u0107om, u dvori\u0161tu, svaki po auto. Lijepo se \u017eivjelo. Sad joj nije \u017eao ni tih ku\u0107a, ni tih auta, ni one ljepote, niti i\u010deg. Nije joj \u017eao ni nje. Ni njenog mu\u017ea joj nije \u017eao. Samo joj je njene djece \u017eao, ne mo\u017ee\u0161 vi\u0161e opet dijete roditi, a kad zna\u0161 da su hiljade i hiljade ljudi iz Bosne pro\u0161li kao njih dvoje, nek joj niko ne ka\u017ee, brate slatki, da je svima tako bilo pisano. Nije to iz bo\u017ejeg teftera. Nije.<\/p>\n

Nekima \u0107e se \u017eivot popraviti poslije rata, kad se oslobodimo. Neki \u0107e opet do\u0107i do zelene grane. Ona ne\u0107e. Njoj se popraviti\u00a0 ne mo\u017ee vi\u0161e ni\u0161ta. Vi\u0161e se ni\u010dim ne mo\u017ee oveseliti. Ni\u010dim. Ni\u010dim. Ni\u010dim. Kad su uhapsili Duleta Tadi\u0107a, ni to je nije mnogo obradovalo, a on je najvi\u0161e mu\u010dio njenog starijeg sina u logoru.<\/p>\n

Jednom je pitaju: \u0161ta bi uradila Duletu da joj ga daju u \u0161ake? Vala ni\u0161ta, veli ona. Otac Duletov ima \u010detvoricu. Da ima samo Duleta, mo\u017eda bi ga ubila, nek mu otac vidi kako je kad ostane\u0161 bez poroda. Nek njegov otac vidi kako je kad ostane\u0161 zavazda praznoga srca i praznih o\u010diju. Ali Duletovu ocu bi ostala jo\u0161 trojica i zato mu ne bi uradila ni\u0161ta. Neka mu drugi sude.<\/p>\n

Pa i to \u0161to sude zlo\u010dincima, ni to nju nije mnogo briga. Neka ih ka\u017enjavaju koliko ho\u0107e. Njoj je svejedno. Jer ono ju\u010deranje se vi\u0161e ne mo\u017ee popraviti. Ni\u010dim, ni\u010dim, ni\u010dim. Koga su ubili, ubili. Zar \u0107e joj vratiti njenoga sina, ako Duleta ubiju?<\/p>\n

\"\"
Mesto stravi\u010dnih zlo\u010dina: Prijedor<\/figcaption><\/figure>\n

Po\u010deo je da joj se gubi lik mla\u0111eg sina. Pamet joj popu\u0161ta, zar? Ima dana kad ne mo\u017ee da se sjeti kako je izgledao. Zna onako, otprilike, mogla bi ga drugim opisati, ali nema joj ga pred o\u010dima. Strah je hvata od toga. Pa ga zami\u0161lja kakav je bio djetetom i sje\u0107a se kako je rekao da je voli \u201codavde do gore, \u0111e tice lete\u201d. I vra\u0107a joj se djetinji lik, ali odrasli sin izgubi se po nekoliko dana. Onda kao da joj se mali\u010dak vrati. Postane joj kao jasniji. \u010cuje ga i kako ka\u017ee, to je posljednje \u0161to je rekao na rastanku: \u201dVi, mama, krenite, a s nama \u0161ta budne\u201c. I opet nai\u0111u dani kad joj je prazno pred o\u010dima. Mo\u017eda je to od tableta?<\/p>\n

Jer ona odavno \u017eivi o tabletama. I ima strah, zato malo hoda, jer kad prelazi ulicu, odjednom sva zadrhti kao da \u0107e je ne\u0161to udariti. A njen mu\u017e svukud hoda, zna sve po Zagrebu sam pro\u0107i. A ona kad se sjeti \u0161ta joj se desilo i kojeg se sve zla, u ovome ratu, nagledala, ni sama ne zna kako insan mo\u017ee i dalje \u017eivjeti poslije toga? Ali ovo i nije \u017eivot. Tako ona sama sebi ka\u017ee. Nije ona \u017eiva, nego je samo na broju.<\/p>\n

Dva sina joj bila dva oka u glavi. Jedan \u0161ezdeset prvo godi\u0161te, a drugi napunio dvadeset osam godina dva dana prije onoga kad je posljednji put vi\u0111en \u017eiv na traktoru. A plus gdje su toliki sinovi i k\u0107eri ostale njene rodbine? Da pomene samo dva sina od sestre njene: njih su \u010detnici strpali u onaj autobus kojim su odvedeni na Vla\u0161i\u0107 i otad se ni\u0161ta za njih nije doznalo nikad. Njena sestra na\u0161la mu\u017ea zaklanog pred d\u017eamijom, poklopljen \u0161krinjom, valjda je iz d\u017eamije iznijeli.<\/p>\n

Sa dvije cure i sinom od dvanaest godina ostala u Prijedoru do nedavno. Mali posvuno\u0107 ska\u010de iza sna i pla\u010de. Ubje\u0111ivala ga je da nisu ubili njegovog tatu, a on: nemoj mi govorit, ja mu kai\u0161 poznam. Zlo, brate. Zlo veliko. Onaj \u017digi\u0107 imao paliju s velikim ekserom na vrhu, pa udri ljude gdje koga stigne.<\/p>\n

U Omarsku bi do\u0161li \u0111aci pa tra\u017ee svoje negda\u0161nje profesore: ti si mi dao jedinicu zato \u0161to sam Srbin, vele, pa tuku ili ga i ubiju. \u0110e su god na\u0161li bolesnog u ku\u0107i, izgorili su ga zajedno s ku\u0107om. Stoku sa \u0161talama palili. Tjerali ljude da jedni drugima sijeku u\u0161i. Dok su njih sprovodili u logor, psuju im: da vam boga, \u0161ta vas je muslimana. Jedan nosio dijete za vratom. Skinuli mu dijete, a njega pred djetetom zaklali. Gledala je na televiziji Srbe kako bje\u017ee iz Hrvatske i sje\u0107ala se kako su njih muslimane sprovodili u logor, a srpski seljaci bi se okupili oko kolone, psuju ih, pljuju, biju ih palijama, vele im: \u201cVas treba sje\u0107 motikama\u201c. Ubijale su ih i Srpkinje. Sestra \u017digi\u0107eva i \u017eena Petra Mitrovi\u0107a, i ona ubijala, a vavik bili kod nas, i no\u0107ivali i jeli i pili kod nas. Nema ljudske glave u koju \u0107e toliko zlo stati. I kako sebe mo\u017ee brojati u \u017eive poslije zla tolikoga?<\/p>\n

Jok, ne \u017eivi ona vi\u0161e. Nego se ljudima to samo tako \u010dini. Dura ovdje, ho\u0107e da umre u zemlji gdje le\u017ee njena djeca. Toliko mo\u017ee. Ima\u0107e toliko snage da izdr\u017ei. Vi\u0161e je ne boli ni kad pomisli da sjutra, kad se njih dvoje razbole i padnu na postelju, nikog ne\u0107e imati da ih prihvati i da ih prigleda. Nek ne\u0107e. Krepa\u0107e oni nekako i bez i\u010dije pomo\u0107i. To vi\u0161e nju ne boli. Niti je boli vi\u0161e i\u0161ta. Mo\u017ee ona bez i\u010deg. I mo\u017ee bilo kako i bilo gdje. Svejedno joj je. Svuda mo\u017ee, jedino na putu ne mo\u017ee biti.<\/p>\n

Oni \u0161to su bili u logoru s njenim starijim sinom pri\u010daju da je Dule s merakom kasapio ljude. A njen sin i Dule prije rata bili prijatelji, i u novinama slike im izlazile i kako su se dru\u017eil vazda. E, ba\u0161 je on njenog sina najvi\u0161e mu\u010dio, najposlije ga i ubio.<\/p>\n

\"\"
Ubijao je sa merakom: Du\u0161ko Tadi\u0107, monstrum iz Prijedora<\/figcaption><\/figure>\n

Prije rata, Dule je obojici njenih sinova predavao ono karate. I u novinama su napisali da je njenog sina Dule ubio zato \u0161to ga je jednom u igri porazio. A Jaska je Dule ubio zato \u0161to je bio bogat. Jednog Ali\u0107a je ubio zato \u0161to su se njih dvojica prije rata negdje potukli. A ovo zna sigurno: dok je tukao njenog sina, oni ljudi \u0161to su s njim bili u logoru \u010duli su Duleta kako mu ka\u017ee: \u201cHajde, Tur\u010dine, budi sad ja\u010di od mene.\u201c<\/p>\n

Onda se dugo obna\u0111ivala, a ovamo traktor pun puncijat, naslagan do vrha mrtvim, isto kao cjepanicama, a noge im vire vani. Njeni kom\u0161ije \u0161to su bili u logoru i \u017eivi ostali rekli su joj da je jedan od njih vidio njenoga sina jo\u0161 nedotu\u010denog. Ostavljen onako, sav isprelaman, ali nedotu\u010den. A ona se, luda, nadala da bi mogao nekako ostati \u017eiv. Glavno je, \u010dinilo joj se, da nije vi\u0111en mrtav. Nadala se da bi \u010dudom nekim mogao biti \u017eiv.<\/p>\n

Na\u0161 svijet ve\u0107 ide nazad. Po\u010deli se ljudi vra\u0107ati ku\u0107ama, ili imaju djecu, pa idu za djecom. A njih dvoje ovdje \u010dekaju. Njen mu\u017e i ona. Sjede i \u010dekaju, a ne znaju \u0161ta, ali znaju da u Bosnu ne\u0107e. Ne znaju \u0161ta bi tamo gdje vi\u0161e nikog svog nemaju, niti i\u0161ta svoje imaju. A Kozarac \u0107e ostati \u010detni\u010dki. Zar \u0107e iko imati kura\u017ei da se u njega vrati, sve i kad bi mogao?<\/p>\n

Ne\u0107e u Bosnu, a ne znaju ni \u0161ta \u0107e u Zagrebu. Pa im je kao da su nigdje. Sve i kad bi imali gdje da se u Bosnu vrate, ne znaju \u0161ta \u0107e tamo, gdje im je sve postalo tu\u0111e. Jeste, tu\u0111e, ona se toga ne stidi re\u0107i. Kad nema\u0161 svoje djece, onda ti je sav drugi narod tu\u0111i. Kad ima\u0161 djecu, onda si s narodom. Ona vi\u0161e i ne pri\u010da s ljudima. Nema \u017eivaca da slu\u0161a. \u0160to bi ona pri\u010dala druge ne zanima. Mo\u017eda i zanima, ali se ustru\u010davaju od tebe. Nekako te ne vole sresti. Ne znaju kako bi pri\u010dali s tobom. O \u010demu?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Omarsku bi do\u0161li \u0111aci pa tra\u017ee svoje negda\u0161nje profesore: ti si mi dao jedinicu zato \u0161to sam Srbin, vele, pa tuku ili ga i ubiju. \u0110e su god na\u0161li bolesnog u ku\u0107i, izgorili su ga zajedno s ku\u0107om. Stoku sa \u0161talama palili. Tjerali ljude da jedni drugima sijeku u\u0161i. Dok su njih sprovodili u […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":10777,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[47],"tags":[],"class_list":{"0":"post-10776","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-historija"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/10776","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=10776"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/10776\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10778,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/10776\/revisions\/10778"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/10777"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=10776"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=10776"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=10776"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}