Kada se jedna nau\u010dna studija fokusira na izu\u010davanje politi\u010dkog djelovanja pojedinca koji je imao tako velik i koban uticaj na recentna historijska zbivanja onda je izazov da se ostane nepristrasan posebno velik i obavezuju\u0107i.<\/p>\n
Knjiga\u00a0Smrt u Hagu; nezavr\u0161eno su\u0111enje Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u<\/em>\u00a0profesorice Nevenke Tromp, bazirano na arhivi ha\u0161kog tribunala, ozbiljan je historijski zahvat kojim se nastojalo osvijetliti sve ta\u010dke jednog politi\u010dkog \u017eivota sa tako presudnim uticajem na \u201ejugoslovensku stvarnost\u201c u protekla \u010detiri desetlje\u0107a.<\/p>\n Tu je stvarnost figura Slobodana Milo\u0161evi\u0107a oblikovala na sudbinski na\u010din i geopoliti\u010dki izgled regije bez Milo\u0161evi\u0107evog djelovanja izgledao bi sasvim druga\u010dije. U \u010detiri rata koja je vodio Slobodan Milo\u0161evi\u0107 je pokazao nevjerovatnu dozu brutalnosti a politi\u010dke ideje koje je nastojao sprovesti u djelo historija je osudila kao zlo\u010dina\u010dke.<\/p>\n Nevenka Tromp je u svojoj knjizi opisala put koji je Milo\u0161evi\u0107 prevalio od obi\u010dnog partijskog aparat\u010dika do \u201evo\u0111e svih Srba\u201c. Izdava\u010d knjige je sarajevski University Press.<\/p>\n Arhiv sudskog postupka koji je Ha\u0161ki tribunal vodio protiv Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, vo\u0111e Srba u ratovima koji su vo\u0111eni u\u00a090-tim\u00a0godinama, je vrlo specifi\u010dan arhiv jer on se bavi razvojem Slobodana Milo\u0161evi\u0107a kao politi\u010dara\u00a0\u2013 od privilegiranog partijskog parat\u010dika koji se uspinjao u partijskoj i dr\u017eavnoj hijerarhiji Srbije iza \u0161irokih le\u0111a svog mentora i za\u0161titnika Ivana Stamboli\u0107a. Njegov surovi i bezosje\u0107ajni obra\u010dun sa Stamboli\u0107em je ujedno i prvi forenzi\u010dki uvid u su\u0161tinu Milo\u0161evi\u0107evog karaktera. Tu se on pokazuje kao bezosje\u0107ajan, surov i zao \u010dovjek bez lojalnosti, morala, humanosti prema \u010dovjeku koji ga je stvorio i koji ga je cijenio i na neki\u00a0na\u010din volio. O svojim donosima i svojoj emociji prema Milo\u0161evi\u0107u o tome govori sam Stamboli\u0107 u svojoj knjizi Put u bespu\u0107e. Milo\u0161evi\u0107 se na Osmoj sednici odri\u010de Stamboli\u0107a i kre\u0107e u slijede\u0107u fazu svog politi\u010dkog \u017eivota.<\/p>\n Od 1989. i svog govora na Gazimstanu u kojem on svim Srbima u biv\u0161oj Jugoslaviji poru\u010duje da pristaje biti njihov de facto vo\u0111a. Zna\u010di on u rat u Hrvatskoj ulazi kao de jure\u00a0 predsjednik Republike Srbije ali i kao de facto vo\u0111a svih Srba – odnosna Srba s Kosova, Srba iz Hrvatske i BiH. U toj fazi on prerasta od komunisti\u010dkog aparat\u010dika koji je manipulacijama, la\u017eima i zakulisnim igrama uzurpirao vlast u Srbiji u kriminalca. I njegova kriminalnost od toga momenta samo raste. Ovaj njegov svjestan preobra\u017eaj od uzurpatora sistema vlasti u Srbiji i manipulatora u politi\u010dara kriminalca koji je uveo aparthejd na Kosovu 1990. godine; ratno nasilje u Hrvatskoj ve\u0107 u prolje\u0107e 1991. godine; nastavio ga 1992 godine u BiH; i na Kosovo u prolje\u0107e 1998. godine, pokazuje kako se razvijala kriminalnosti njegovog politi\u010dkog plana kojemu je cilj bio stvarati nasiljem granice postjugoslavenske srpske dr\u017eave. Kako se ta kriminalnost razvijala govori to da je on kriminal usvojio kao na\u010din svog politi\u010dkog djelovanja i on svoj politi\u010dki autoritet upotrebljava za zlo\u010dine i politi\u010dke atentata unutar Srbije koje \u010dine \u010dlanovi istih paradr\u017eavne vojnih jedinica Republike Srbije koje su \u010dinile zlo\u010dine po Hrvatskoj, BiH i Kosovo.<\/p>\n Najbolji primjer razvoja kriminalnog uma Milo\u0161evi\u0107evog je njegova uloga u atentatu na Ivana Stamboli\u0107a koje je izvr\u0161eno u augustu 2000. godine samo mjesec dana prije prijevremenih izbora na kojima \u0107e Milo\u0161evi\u0107 izgubiti vlast. Za Tu\u017eila\u0161tvo su oba ova dva doga\u0111aja povezana. Naru\u010divanjem ubistva Stamboli\u0107a\u00a0ovdje\u00a0se vidi jedan izgubljeni politi\u010dar, ogrezao u zlo\u010din na rati\u0161tima Hrvatske, BiH i Kosova, koji se jo\u0161 tada jo\u0161 mogao predstavljati svojim sljedbenicama kao srpski heroj koji se bori za njihovu \u010dast i fizi\u010dki opstanak. Ne zaboravimo da je sam Milo\u0161evi\u0107 odlu\u010dio odr\u017eati prijevremene predsjedni\u010dke izbore. I onda se pojavljuje zabrinutost da bi se Ivan Stamboli\u0107, mogao kandidirati kao kandidat. I da bi to sprije\u010dio on naru\u010duje njegovo ubistvo. Tu se on ogoljuje kao najobi\u010dniji kriminalca koji je izgubio vezu sa stvarno\u0161\u0107u i koji se vojnog i politi\u010dkog poraza na Kosovo 1999. godine samo poku\u0161ava odr\u017eati na vlasti. Ubistvom Stamboli\u0107a, Tu\u017eila\u0161tvo definitivno zaokru\u017euje\u00a0Milo\u0161evi\u0107evo stanje uma kao kriminalno.<\/p>\n I tu se sad naravno postavlja pitanje\u00a0\u2013 \u0161to je to Milo\u0161evi\u0107 imao u sebi \u0161to ga je napravilo politi\u010dkim\u00a0de facto vo\u0111om svih Srba koji je i Srbiju i Srbe iz drugih republika vodio u niz vojnih i politi\u010dkih poraza, a kojeg se veliki broj Srba jo\u0161 uvijek nije odrekao? \u0160to arhiv njegovog su\u0111enja o tome pokazuje? I da li je dovoljno pratiti samo politi\u010dki i mentalni razvoj Milo\u0161evi\u0107a da bi se objasnile politi\u010dke i ljudske tragedije vezane za raspad Jugoslavije i stvaranje sedam novih dr\u017eava?<\/p>\n Osobni i politi\u010dki razvoj Milo\u0161evi\u0107a kao vo\u0111e \u010dija je politika dovela do masovnih zlo\u010dina se mo\u017ee u potpunosti shvatiti samo kada se analizira zajedno sa politi\u010dkim, ideolo\u0161kim i povijesnim procesima koji su se de\u0161avali u isto vrijeme. Neke analize koje se bave odnosom vo\u0111e i vr\u0161enja masovnih zlo\u010dina pokazuju da se velika pa\u017enja poklanja \u2018zlo\u0107udnosti\u2019 vo\u0111e, jer je taj koncept\u00a0\u2018zlog vo\u0111e\u2019 izgleda\u00a0lak\u0161e prihvatljiv za masovnu publiku nego razumjeti povijesne i politi\u010dke procese koji su zapravo omogu\u0107ili pojavu takvog lidera. Me\u0111utim, izdvajanje karaktera vo\u0111e kao presudnog faktora za masovne zlo\u010dine mo\u017ee dovesti do krivog zaklju\u010dka da su takvi vo\u0111e druga\u010diji od nas\u00a0\u2018normalnih\u00a0ljudi\u2019, \u0161to je razumljivo ali i nerealno simplificiranje. Upravo kod genocida i masovnih zlo\u010dina, funkcionalnost ovih zlo\u010dina u postizanju krajnjeg (geo)politi\u010dkog cilja, podrazumijeva predumi\u0161ljaj, prora\u010dunatost i politi\u010dku i vojnu organiziranost koja prelazi mo\u0107 bilo kojeg individualnog \u2018zlog vo\u0111e\u2019. Kad se radi o razumijevanju masovnih zlo\u010dina, njih \u0107e\u00a0najvjerojatnije pokrenuti autoritarni politi\u010dki re\u017eimi, koji se po svojoj prirodi oslanjaju na liderstvo koje mo\u017ee biti \u201einstrumentalno djelotvorno \u010dak i kada je moralno odvratno\u201d. Stoga, pravni i povijesni diskurs koji proizlazi iz krivi\u010dne odgovornosti pojedinaca, mora paziti da ne zanemari kolektivnu, odnosno odgovornost dr\u017eave, pretjeranim nagla\u0161avanjem kriminalnosti \u2018zlog vo\u0111e\u2019.<\/p>\n Ja sam povijesni i politi\u010dki balans izme\u0111u pojedina\u010dne, kolektivne i dr\u017eavne odgovornosti tra\u017eila u ovom obimnom arhivu tako da sam povezala vo\u0111u sa idologijom i sa planom. Ustvari sam odgovarala na osnovna pitanja koje postavljaju svaki advokat i sudija ali i povijesni\u010dar: tko je akter (akteri);\u00a0\u0161to se \u017eeljelo posti\u0107i?; na koji na\u010din se to postizalo? Upravo u tome na koji na\u010din je Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim bio spreman stvarati granice post-jugoslavenske Srbije je sr\u017e kriminalnosti.<\/p>\n O tome \u0161to je Milo\u0161evi\u0107 sa svojim re\u017eimo \u017eelio posti\u0107i je u obliku dokaza prvo do\u0161lo od svjedoka koji su svjedo\u010dili za hrvatski dio optu\u017enice. Svjedoci poput zadnjeg Predsjednika SFRJ Stjepana Mesi\u0107a su u dokaze unijeli termin Velika Srbija kao pokreta\u010d Milo\u0161evi\u0107evog geopoliti\u010dkog plana. Tako Tu\u017eila\u0161to u stvari spominje Veliku Srbiju samo u optu\u017enici za Hrvatsku. Velike Srbije nema u optu\u017enicama za BiH i Kosovo. Me\u0111utim kad je kao glavni zastupnik Tu\u017eiteljstva Geoffrey Nice do\u0161ao voditi slu\u010daj on je insistirao na objedinjavanju optu\u017enica pa se ta nedosljednost u pisanju optu\u017enica ispravila. Taj podnesak Tu\u017eila\u0161tva za objedinjenje optu\u017enica govori o\u00a0de facto Velikoj Srbiji koja se kod Milo\u0161evi\u0107a razlikuje od anakronisti\u010dkog povijesnog pojma koji se razvija od vremena Ilije Gara\u0161anina to jest\u00a0od 1844. kada se pojavilo njegovo\u00a0Na\u010dertanije<\/em>. Mi smo je nazvali de facto Velika Srbija jer Milo\u0161evi\u0107eva krilatica \u201cSvi Srbi u jednoj dr\u017eavi\u201d u stvari ima\u00a0\u00a0za cilj stvoriti srpsku dr\u017eavu u etni\u010dkim granicama, ali da se ne spominje taj ideolo\u0161ki kontinuitet s Velikom Srbijom.<\/p>\n On\u00a0i Radovan Karad\u017ei\u0107 govore privatno o tome kako se treba izbjegavati termin Velika Srbija zbog povezanosti ovog pojma sa nasiljem kojima su napori za ostvarenje velikosrpskih granica vodili u pro\u0161losti. U stvari oni priznaju da je to nemogu\u0107e bez nasilja prema nesrpskom stanovni\u0161tvu koje bi ostalo unutar tih velikosrpskih granica. Tu\u017eila\u0161tvo je nekoliko svjedoka obrane suo\u010dilo s tom hipotekom nasilja Velike Srbije. Oni su svi redom odbijali da je Milo\u0161evi\u0107ev plan bio povezan s ideologijom Velike Srbije, odnosno s Na\u010dertanijem, Balkanskim ratovima iz 1912. i 1913., kao i sa Moljevi\u0107evom verzijom zapadnih granica Srbije iz 1941. na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag. Me\u0111utim dva svjedoka obrane su u unakrsnom ispitivanju ipak potvrdili tu vezu. Kada je Smilji Avramov\u00a0–\u00a0\u00a0velikom ekspertu za me\u0111unarodno javno pravo \u2013 pokazana karta sa iscrtanim zapadnim granicama postjugoslavneske srpske dr\u017eave objavljenoj u \u010dasopisu Epoha koji je izdavala Milo\u0161evi\u0107eva stranka SPS u oktobru 1991. godine, ona je ne znaju\u0107i za datum te karte rekla da je to karta Londonskog sporazuma iz 1915. kojom su Saveznici ponudili Srbiji dr\u017eavu.<\/p>\n Ona isto tako nije znala da ve\u0107 u ljeto 1991. Karad\u017ei\u0107 Milo\u0161evi\u0107u savjetuje da umjesto Velike Srbije oni aktueliziraju Londonski sporazum iz 1915. kojima su im zapadni saveznici ve\u0107 bili ponudili. \u010cedomir Popov\u00a0\u2013 svjedok obrane \u2013 koji dolazi poslije Avramov o\u010dito nije bio pratio su\u0111enje pa kada ga je Tu\u017eitelj pitao da li bi planovi za obnavljanjem Londonsko Sporazume iz 1915. bilo jednako Velikoj Srbiji, Popov je rakao da bi ali da o time nije bilo govora. Me\u0111utim, Milo\u0161evi\u0107 i Karard\u017ei\u0107 su upravo taj sporazum spomenuli da bi nekoliko mjeseci kasnije Epoha karta u stvari iscrtala kao optimalne zapadne granice upravu tu liniju koja se poklapala i s Moljevi\u0107evom Homogenom Srbijom iz 1941. i sa Londonskim sporazumom iz 1915.<\/p>\n To je jo\u0161 interesantnije ako se uzme u obzir da je Milo\u0161evi\u0107 u nekoliko navrata u svom otvaranju na sudu govorio kako se Srbi 1915. odbili Londonski sporazum i time i Veliku Srbiju opredjeljuju\u0107i se za Jugoslaviju. Svjedoci tu\u017eiteljstva su kraljevinu Jugoslaviju tretirali kao jedan od oblika velikosrpskih ambicija kao i poku\u0161aj da se preko utjecajnih komunista poput Aleksandra Rankovi\u0107a nametne dominacija Srbije i u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji.<\/p>\n Neprocjenjiva vrijednost ovog sudskog arhiva kao povijesnog izvora je u tome \u0161to on sadr\u017ei veliki broj dokumenata koji su tu do\u0161li preko sudskih naloga ravno iz\u00a0\u00a0dr\u017eavnih arhiva Srbije i Jugoslavije a koji bi bez autoriteta ovog suda ostali za\u0161ti\u0107eni po va\u017ee\u0107im zakonima desetlje\u0107ima,\u00a0\u00a0a neki vjerovatno nikada ne bi ugledali svjetlo dana. Zna\u010di pristup tim dokumentima jednom kad postanu dokazi i kad se zabilje\u017ee u transkriptima su\u0111enja, znatno smanjuje povijesnu distancu koja je \u010desto bila rezultat \u010dekanja da se otvore relevantni dr\u017eavni arhivi.<\/p>\n Druga va\u017enost ovih arhiva je u tome \u0161to je Milo\u0161evi\u0107 kao svoj vlastiti sudski zastupnik ispitivaju\u0107i svjedoke komentirao doga\u0111aje, dokumente i druge dokaze i time u stvari pokazao koliko je nemogu\u0107e bilo zata\u0161kivati i izvrtati istinu. Jedan od primjera koliko je njegova strategija da se sam brani u stvari \u0161tetila njemu i njegovoj obrani je svakako primjer SANU Memoranduma. Poznato je da se od 1986. godine kada se SANU Memorandum pojavio Milo\u0161evi\u0107 se nikada nije o\u010ditovao o njemu. Dok su ga njegovi partijski drugovi u Srbiji kritizirali, Milo\u0161evi\u0107 je mudro \u0161utio. U svojoj uvodnoj rije\u010di na Tribunalu u februaru 2002. on ka\u017ee da se podiglo puno pra\u0161ine oko Memoranduma, ali da je za o\u010dekivati da akademici i intelektualci jedne zemlje daju svoje ocjene stanju u zemlji koja je u krizi. On se nije niti previ\u0161e branio od utjecaja SANU Memoranduma.<\/p>\n Za vrijeme su\u0111enja je samo potvr\u0111eno da su trojica autora Memoranduma u\u0161li u glavni odbor SPS-a Milo\u0161evi\u0107eve stranke koja je osnovana u ljeto 1990. Nekolicina autora Memoranduma dolazi svjedo\u010diti kao svjedoci obrane, naime Mihailo Markovi\u0107 i Kosta Mihailovi\u0107. Ali mo\u017eda najuvjerljiviji dokaz da je SANU Memorandum ipak bio programski dokument za Milo\u0161evi\u0107evu politiku je to da su i Milo\u0161evi\u0107 i njegovi autori tvrdili da je to bio nedovr\u0161en dokument koji je iscurio u javnost. Tu\u017eilac u unakrsnim ispitivanju suo\u010dava Kostu Mihailovi\u0107a s \u010dinjenicom da kad se usporedi\u00a0\u2018procurena\u2019 verzija iz 1986. sa onom koju on objavljuje kao definitivnu mogu se \u00a0na\u0107i samo pet ili \u0161est malih stilskih razlika. Mihailovi\u0107 to potvr\u0111uje i ka\u017ee da je on u svom dijelu teksta ispravio samo neke tipfelere.<\/p>\n Druga stvar koju Tu\u017eitelj utvr\u0111uje je da se \u0161est velikih tema iz Memorandum pojavljuju u govoru Milo\u0161evi\u0107a na Gazimestanu tri godine kasnije. Samo godinu dana kasnije se osniva SPS u \u010diji glavni odbor stupaju tri autora Memoranduma. Iste te godine u septembru Milo\u0161evi\u0107 trijumfalno pokazuje koliko je ekspeditivan jer u septembru 1990 se usvaja novi ustav Srbije u kojem vi\u0161e nema rije\u010di o autonomiji Kosova i Vojvodine \u0161to su autori u Memoranduma naveli kao jadan od najve\u0107ih problema Srbije. Po njima je Srbija bila neravnopravna s ostalim republikama koje nisu imale autonomne provincije u svom sastavu. Tako Milo\u0161evi\u0107 tu osvaja velike poene jer \u2018ujedinjuje\u2019 Srbiju i name\u0107e se kao efektivan izvo\u0111a\u010d memorandumskih ciljeva.<\/p>\n Sve republike su dogovorom jo\u0161 uvijek mogle sa\u010duvati Jugoslaviju kao konfederaciju na pregovorima koji su se vodili u Hagu od septembra do oktobra 1991. Godine. Dogovor o konfederaciji propada jer Milo\u0161evi\u0107 ne \u017eeli isti specijalni status koji bi dobili Srbi u Hrvatskoj dati i Kosovskim Albancima na Kosovu. Poslije propasti poku\u0161aja stvaranja jugoslavenske konfederacije, me\u0111unarodna zajednica preko Badinterove komisije odre\u0111uje da se nove dr\u017eave trebaju stvarati po principu samoodre\u0111enja republika. Milo\u0161evi\u0107 inzistira na samoodre\u0111enju naroda. Time on u stvari tra\u017ei da se primjeni njegov princip \u201eSvi Srbi u jednoj dr\u017eavi\u201d.<\/p>\n Upravo insistiranje na samoodre\u0111enju naroda Tu\u017eila\u0161tvo smatra na\u010dinom da se postigne de facto Velika Srbija, jer bi ona na taj na\u010din postala ve\u0107a nego su to bile granice Republike Srbije unutra jugoslavneske federacije.\u00a0Me\u0111utim, problem je i tu bilo to \u0161to Srbija ovaj princip nije bila voljna primjeniti na kosovske Albance inzistiraju\u0107i da oni kao nacionalna manjina nemaju na to pravo. Ali niti na Bo\u0161njake iz Sand\u017eaka. Me\u0111unarodna zajednica inzistira na republi\u010dkim granicama kao dr\u017eavnim granicama. Srbija ne odustaje i osvaja teritorije u Hrvatskog ratnim nasiljem. Granice Republike Srpske Krajine se poku\u0161avaju uspostaviti na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag. Tu po\u010dinje kriminalnost plana i kriminalna namjera Milo\u0161evi\u0107a kojom se bavio Tribunal.<\/p>\n Jedna stvar je imati kriminalni plan, a druga stvar kako ga ostvariti. Milo\u0161evi\u0107 kao predsjednik Srbije nije bio u poziciji upotrebljavati JNA niti druge federalne institucije. U to vrijeme je Ante Markovi\u0107 premijer SFRJ. No Milo\u0161evi\u0107u to ipak uspijeva preko jedne vrlo sofisticirane mre\u017ee lojalnih pojedinaca koji su radili u federalnim ali u republi\u010dkim dr\u017eavnim institucijama. Za taj prvi dio rata u Hrvatskoj on je preko tkz. \u0160estorke imao veliku\u00a0de facto mo\u0107 i kontrolu u JNA. Tu \u0160estorku su \u010dinili predstavnici Krnjeg Predsjedni\u0161tva koje funkcionira u sastavu od \u010detiri \u010dlana od 03. oktobra 1991 i dvojice generala, Veljka Kadijevi\u0107a i Blagoje Ad\u017ei\u0107a. \u010cetvorica \u010dlanova Predsjedni\u0161tva koji su predstavljali Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Vojvodinu\u00a0\u00a0iako je autonomija ove dvije provincije ukinuta u septembru 1990. godine su se predstavlja se kao legalni civilni komandant oru\u017eanih snaga SFRJ.<\/p>\n Oni su u stvari uzurpirali vlasti da bi Milo\u0161evi\u0107u obezbijedili upotrebu JNA za potrebe osvaja\u010dkog rata u Hrvatskoj i izbijanja na granicu Virovitica-Karlovac-Karlobag. Osim vojske za srpske osvaja\u010dke ratove su se koristile i snage policije federalnog MUP-a.\u00a0Kad su se po\u010dele postavljati barikade na podru\u010dju Knina \u2013 koji \u0107e postati glavni grad RSK u augustu 1990. general Petar Gra\u010danin koji je tada bio Ministar Federalnog MUP-a se s ponosom sje\u0107ao kako su njegovi iz federalnog MUP-a u\u010dili\u00a0lokalne Srbe u Kninu i okolici\u00a0\u00a0kako se to radi. O vezi Gra\u010danina i Milo\u0161evi\u0107a je svjedo\u010dio Ante Markovi\u0107 koji je rekao da se stvaranje njegove vlade 1988. godine oduljilo jer je Milo\u0161evi\u0107 inzistirao da general Gra\u010danin bude ministar federalnog MUP-a. I na kraju je Ante Markovi\u0107morao popustiti.<\/p>\n Tu je jako va\u017eno spomenuti i para-dr\u017eavne jedinice iz sastava MUP-a Republike Srbije. Te jedinice su prvo nosile naziv, JATD (Jedinica za anti-teroristi\u010dka\u00a0dejstva) da bi 1997 godine bila preimenovana u JSO (Jedinica za specijalne operacije). Njeni pripadnici i zapovjednici su ostali isti i bez obzira na promjenu imena njen status i sastav unutrat MUP-a Srbije je ostao isti i ona je sve to vrijeme bila poznata kao \u2013 Crvene beretke. Milo\u0161evi\u0107 osniva tu jedinicu u maju 1991. i njeni komandanti potom idu direktno u Knin da bi bila aktivna u ratovima i u Hrvatskoj, BiH i Kosovu. U jednom spektakularnom govoru komandant jedinice Frank Simatovi\u0107 iz 1997. opisuje u govoru pred Milo\u0161evi\u0107em \u0161to je ova jedinica radila i kako je ratovala na podru\u010djima izvan granica Srbije.<\/p>\n To u stvori govori o umije\u0161anosti Srbije u rat i u Hrvatskoj i u BiH. Milo\u0161evi\u0107 je svjestan toga i na su\u017eenju insistira da je jedinica osnovana nakon rata. Za nas u Tu\u017eila\u0161tvu je to bilo implicitno priznaje zlo\u010dina te jedinice, jer za\u0161to bi krio njeno postojanje ako je osnovana s \u010distim namjerama i ako je djelovala po zakonima. Jo\u0161 je indikativnije to da su upravo komandanti te jedinice bili direktno uklju\u010deni u ubistvo i Ivana Stamboli\u0107a 2000. i Zorana \u0110in\u0111i\u0107a 2003.<\/p>\n Neto\u010dna je tvrdnja da Milo\u0161evi\u0107 nije bilje\u017eio svoje rije\u010di na sastancima. Naravno nije on sam, ali jesu drugi jer takvi su bili propisi. Mi smo na\u0161li velike koli\u010dine dokaza poput presretnutih razgovora kao i sjednica dr\u017eavnih organa gdje se bilje\u017ee njegove rije\u010di. Preko tih zabilje\u017eenih rije\u010di Tu\u017eila\u0161tvo je moglo pratiti razvoj njegove svijesti kao i njegove stvarne planove.\u00a0Telefonske razgovore izme\u0111u Radovana Karad\u017ei\u0107a i Slobodana Milo\u0161evi\u0107a od maja 1991. do februara 1992. je snimala slu\u017eba dr\u017eavne bezbjednosti BiH i ti transkripti preko AID-a i Vasvije Vidovi\u0107\u2013 oficira za vezu sa Tribunalom sti\u017eu u Tu\u017eila\u0161tvo ve\u0107 1995. godine.<\/p>\n Oni ostaju netaknuti u ormaru jednog visokog slu\u017ebenika Tribunala i otkrivaju se tek nakon njegovog odlaska. Ja 2000 sti\u017eem na Tribunal i moj \u0161ef mi daje kao moj prvi zadatak da analiziram prvih pedesetak.\u00a0Za Tu\u017eila\u0161tvo su ovi presretnuti razgovori bili od velikog zna\u010denja jer se tu prate Milo\u0161evi\u0107eve rije\u010di i povezuju ih se\u00a0\u00a0njegovim politi\u010dkim potezima i situacijom na terenu. Tu\u017eila\u0161tvo je posvetilo puno pa\u017enje da poka\u017ee da je on od javnosti i od svojih kolega politi\u010dara iz drugih republika vrlo \u010desto skrivao svoje namjere. Ali njegove rije\u010di izgovorene za javnosti nisu odgovarale njegovim rije\u010dima u razgovorima s Karad\u017ei\u0107em. On u stvari pokazuje koji su njihovi stvarni ciljevi.<\/p>\n Recimo on cijele 1991. tvrdi da radi na o\u010duvanju Jugoslavije i to mu je najva\u017eniji argument i prema vanjskom svijetu ali i prema JNA\u00a0\u00a0\u010diju lojalnost samo tako mo\u017ee pridobiti. Presretnuti razgovori pokazuju kako on u stvari radi na raspadanju Jugoslavije. On ka\u017ee u jednom momentu da Slovenija mo\u017ee da ode iz Jugoslavije, ali da Hrvatska mo\u017ee oti\u0107i samo onda kad se postigne razgrani\u010denje sa srpskim teritorijama u Hrvatskoj. Tu Milo\u0161evi\u0107evu neiskrenost Ante Markovi\u0107 obja\u0161njava tako da ka\u017ee da je Milo\u0161evi\u0107 bio osoba koja je jedno mislila, drugo govorila, a tre\u0107e radila. Ovi presretnuti razgovori su pridonijeli tome da se ta njegova neiskrenost raskrinka i razotkriju stvarni planovi i ciljevi.<\/p>\n Izvor: Al Jazeera<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kada se jedna nau\u010dna studija fokusira na izu\u010davanje politi\u010dkog djelovanja pojedinca koji je imao tako velik i koban uticaj na recentna historijska zbivanja onda je izazov da se ostane nepristrasan posebno velik i obavezuju\u0107i. Knjiga\u00a0Smrt u Hagu; nezavr\u0161eno su\u0111enje Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u\u00a0profesorice Nevenke Tromp, bazirano na arhivi ha\u0161kog tribunala, ozbiljan je historijski zahvat kojim se nastojalo […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":10673,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[49],"tags":[],"class_list":{"0":"post-10672","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-knjizevni-kutak"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/10672","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=10672"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/10672\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10674,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/10672\/revisions\/10674"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/10673"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=10672"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=10672"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=10672"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n