![\"\"](\"https:\/\/mostarski.ba\/wp-content\/uploads\/2019\/06\/sarajevo_miljacka_latinska.jpg\")
<\/a><\/p>\nSa imenom koje danas nosi, ovaj grad na obalama rijeke Miljacke nastajao je polovinom petnaestog stolje\u0107a poslije propasti srednjevjekovne bosanske dr\u017eave pokopane u dugim i \u017eestokim sukobima i ratovanjima zava\u0111enog i neslo\u017enog bosanskog plemstva, najve\u0107ma u slu\u017ebi i dosluhu \u010das jednih, \u010das drugih vanjskih sila i gospodara. Dugo su se o Bosni gramzivo otimali i kraljevi ma\u0111arski, i pape rimske i turski sultani. Bosna \u201c\u0161apatom pade\u201d kao zrela kru\u0161ka u krilo vladara ku\u0107e Osmanlija.<\/p>\n
Dolaskom Turaka, u prvoj polovici petnaestog vijeka, po\u010deo je na obalama ove rijeke nov, ali i druga\u010diji \u017eivot i bi udaren kamen temeljac novome gradu. Novi gospodari zemlje stado\u0161e podizati utvr\u0111enja i zgrade namijenjene svojim kojekakim potrebama. Ovaj kraj nalazio se je na jednom va\u017enom i veoma prometnom, zvanom bosanski, drumu, \u0161to je vodio iz duboke unutra\u0161njosti Balkanskog poluotoka u bogate zemlje Bosne, Dalmacije i Hrvatske. Na ovome sretnom mjestu po\u010de da cvjeta trgovina i svakojaki zanati. Sa zanatima uz du\u0161u, duh i srce ovoga grada, javi\u0161e se zlatne ruke Sarajeva. Te zlatne ruke su kalile, i kovale, i kalajisale, i \u0161arale, i plele i kuhale\u2026<\/p>\n
Prvi osniva\u010d ovoga grada na rijeci Miljacki bija\u0161e posljednji vojvoda zapadnih strana i sand\u017eak-beg bosanski Isabeg Ishakovi\u0107. Za trideset godina svoje sretne vladavine podigao je Isabeg cjeli niz lijepih gra\u0111evina, mahom u javne i dobrotvorne svrhe. Isabeg podi\u017ee svome gradu i prvu d\u017eamiju i dade joj carevo ime. Isabeg do male muslimanske bogomolje sa drvenim minaretom sagradi i prvo javno gradsko kupatilo. \u010casni osniva\u010d grada na Miljacki podi\u017ee most, a blizu toga prvoga mosta na rijeci i veliko javno preno\u0107i\u0161te \u2013 han Kolobaru. Do hana Kolobare Isabeg sagradi svoj bezistan, veliku pokrivenu robnu ku\u0107u.<\/p>\n Na prilazima svoga grada, na Bendba\u0161i, napravi musafirhanu, preno\u0107i\u0161te za siroma\u0161ne putnike i namjernike, a nedaleko od kona\u010di\u0161ta nizvodno devet vodenica, U podno\u017eju mo\u0107nog i \u0161umovitog Trebevi\u0107a na lijevoj obali Miljacke Isabeg Ishakovi\u0107 podi\u017ee svoj konak, dvorac \u2013 saraj \u2013 po kome od tada stara Vrhbosna dobi novo ime \u2013 Saraj ovo \u2013 polje oko dvora, saraja \u2013 Sarajevo, kako se od davnina ovaj grad me\u0111u nama zove. Sa dolaskom novih gospodara u Bosnu me\u0111u njezine stanovnike hri\u0161\u0107ane i bogumile, do\u0161la je i jedna nova vjera \u2013 islam.<\/p>\n Sa novim gospodarima nadolazili su stalno i sve novi i novi zanati, nove vje\u0161tine i umije\u0107a, nova jela, druga\u010diji obi\u010daji, navike i mjere. Pod ovim izuzetno lijepim podnebljem sreo se Zapad sa Istokom i nastavili su da zajedno \u017eive, sukobljavaju se, pro\u017eimaju, nadopunjavaju, prkose, popu\u0161taju jedan drugome, ipak \u010duvaju\u0107i svoju du\u0161u, vjeru i obi\u010daje i mire se u ovoj Zemlji Bosni i u ovome gradu Sarajevu. U ovom gradu cvjetala je trgovina. Jo\u0161 od prvih desetlje\u0107a Sarajlije su se isticale kao umje\u0161ni i glasoviti trgovci. Sredi\u0161te toga trgovi\u0161ta i starih i novih obrta bila je i do danas ostala stara i \u010duvena Ba\u0161\u010dar\u0161ija.<\/p>\n Sarajevska \u010dar\u0161ija bila je skup bijesnih, \u017eivopisnih sokaka po kojima su bili raspore\u0111eni prema vrsti i porijeklu robe koju prodaju, ili zanatske radionice prema srodnim ili istim zanatima \u0161to se tu obavljaju. Bili su, tako, sokaci sara\u010da, bravad\u017eija, no\u017eara, bazerd\u017eana, zlatara, samard\u017eija, sabljara, pekara, \u0161e\u0107erd\u017eija, jorgand\u017eija, luled\u017eija, kujund\u017eija, oru\u017eara, kova\u010da, sasvim sli\u010dno kao i danas u nekakvoj suvremenoj robnoj ku\u0107i \u0161to je izdijeljena na odsjeke sa razli\u010ditom robom i potrep\u0161tinama. No\u0107u su \u010dar\u0161iju \u010duvali od iznenadnih po\u017eara i kra\u0111a naro\u010diti \u010duvari \u2013 no\u0107obdije, ili pasvand\u017eije.<\/p>\n Ova \u010dar\u0161ija je vjerno dijelila sudbinu svog grada. U sretna i beri\u0107etna vremena bija\u0161e tu zlatni majdan iz koga je izviralo blagostanje, spokojstvo i bogatstvo Sarajlija, To bogastvo bilo je na velikom glasu, na takvom glasu da mu se strani putopisci ne mogu na\u010duditi. Opet u crnim danima, mjesecima, godinama kad bi se osim raznih bole\u0161tina kuga i morija gradom i \u010dar\u0161ijom razbjesnio najve\u0107i du\u0161manin \u2013 po\u017ear, stradali bi i patili opet zajedno. Po padinama oko \u010dar\u0161ije nicale su prve mahale sa malim ku\u0107ama zagledanim u okolna brda, svoje avlije i ba\u0161\u010de, u Miljacku, u Ba\u0161\u010dar\u0161iju, vodenice na rijeci, hanove, Carevu d\u017eamiju, namjesnikov saraj i jablanove. Narodna pjesma Husrev-begu \u201cstavlja u usta\u201d slijede\u0107e stihove:<\/p>\n \u201c\u2026 Ja na\u010dinih medrese i imareta, Dolaskom Husrevbega na polo\u017eaj novog namjesnika zemlje bosanske, po\u010dinje i nova era neimarstva u kojoj Sarajevo od kasabe, gradi\u0107a, varo\u0161ice postaje grad \u2013 \u0161eher Sarajevo. Iako je u Bosnu do\u0161ao ve\u0107 ovjen\u010dan velikom ratni\u010dkom slavom sa izuzetnim i \u010dasnim zvanjem Gazija, pobjednik, ipak se u ovome gradu jo\u0161 vi\u0161e proslavi svojim prosvjetiteljstvom, neimarskim i kulturnim radom da ga smatramo punim pravom najve\u0107im, najuspje\u0161nijim i najslu\u017enijim carskim namjesnikom i dobrotvorom minulih vremena Bosne i Hercegovine. Za njegove davne mudre i pravi\u010dne vlade Sarajevo je postalo ponosom Bosne i \u010de\u017enja svih Bosanaca i Hercegovaca.<\/p>\n Husrevbeg je u slavu Allaha i njegovog poslanika Muhameda podigao veliku d\u017eamiju. Pored d\u017eamije sagradio je medresu, visoku vjersku \u0161kolu zvanu Kur\u0161umlija, po olovnim kubetima kojima je pokrivena. U medresi zvanoj Kur\u0161umlija sricali su znanje i kasnije za svoj narod mnogo u\u010dinili mnogi u\u010deni, rodoljubivi i sposobni ljudi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Pored svoje velike bogomolje i visoke vjerske \u0161kole podigao je sahat kulu sa \u010dasovnicima na sve \u010detiri strane.<\/p>\n U blizini je bilo i njegovo veliko preno\u0107i\u0161te, kameni han i njegov rasko\u0161ni bezistan, onovremenska robna ku\u0107a pokrivena olovom i snabdjevena svakojakom robom i sa isto\u010dnih i sa zapadnih strana \u0161to je u karavanima pristizala u \u0161eher Sarajevo. U Bosni postoji predanje po kojem je neimar Gazi-Husrevbegovih gra\u0111evina i njegovih zadu\u017ebina bio \u010duveni graditelj Sinan.<\/p>\n Ako taj graditelj ovih zadu\u017ebina i nije bio \u010duveni neimar Sinan, onda je to sigurno bio neki izuzetno daroviti \u0111ak iz njegove \u0161kole. I hram i vjersku \u0161kolu u Husrevbegove zadu\u017ebine podizao je neimar po uzoru na carske bogomolje, medrese, bezistane i karavansaraje u sredi\u0161tima velikog carstva samo ne\u0161to u manjem obimu, \u2013 ili vjerno i darovito opona\u0161aju\u0107i svoje sjajne uzore.<\/p>\n Sarajevske mahale mno\u017eile su se i narastale pentraju\u0107i se po zelenim padinama svojim strmim i krivudavim \u0161efteli sokacima me\u0111u sve prostranijim, ljep\u0161im i svijetlijim ku\u0107ama okru\u017eenim ba\u0161\u010dama u beharu, katmerima, jasminima, jorgovanima, ru\u017eama i svakojakim slatkim vo\u0107kama. Oko mahala nicala su vremenom i sarajevska groblja oki\u0107ena bijelim ni\u0161anima u zelenoj travi ih me\u0111u vo\u0107kama i stogovima sijena \u2013 najveselija groblja na ovom svijetu, ako se tako mo\u017ee ikako re\u0107 za mjesta vje\u010ditog po\u010dinka nekada\u0161njih ljudi. \u010cesto to bijelo visoko kamenje ispisano krasnopisom arapskih znakova ve\u0107ma podsje\u0107a na neku veselu povorku svadbene bratije i na\u0107erlejisanih jarana \u0160to je klate\u0107i se krenula dalje prema uzavreloj \u010dar\u0161iji da nastavi gozbu i veselje, nego na ledene posmrtne spomenike \u0161to prolaznika strogo opominju da sve i svako ima svoj kraj i zavr\u0161etak na ovome svijetu.<\/p>\n Na lijevoj obali Miljacke nicale su kamene magaze Frana\u010dke \u010dar\u0161ije ili Latinluka, skladi\u0161ta starih \u010duvenih dubrova\u010dkih trgovaca za koje je Sarajevo bilo veoma va\u017eno trgova\u010dko i prometno sredi\u0161te za njihovu so i svakojake ostale espape \u0161to su ih prodavali i izvozili po bliskim i dalekim zemljama prostrane carevine. U blizini Latinluka bila je i jedna mala i skromna katoli\u010dka crkva.<\/p>\n Najraniji zapis koji se odnosio na staru pravoslavnu crkvu pet stotina koraka dalje od katoli\u010dke crkve na desnoj obali rijeke uz samu Ba\u0161\u010dar\u0161iju, poti\u010de iz daleke 1516. godine. U tom drevnom zapisu pominje se i pravoslavni sve\u0161tenik koji \u017eivi i radi u Sarajevu. Dvadeset godina kasnije spominje se pored sve\u0161tenika i \u0161kola za pravoslavnu djecu koju su podu\u010davali crkveni oci. Pravoslavno crkveno slikopisanje imalo je jedno vrijeme u ovom gradu svoje malo sredi\u0161te u kome su pisane ikone po narud\u017ebi i za mjesne potrebe i za darove drugim parohijama i crkvama. U \u010destim po\u017earima od kojih je naro\u010dito stradala bogata sarajevska \u010dar\u0161ija i obli\u017enji sokaci, gorile su \u010desto i hri\u0161\u0107anske bogomolje \u0161to, opet, na svoj gorak na\u010din govori o drevnom zajedni\u0161tvu ovoga svijeta i u dobru i u zlu.<\/p>\n Veliku \u010dast, radost i dobrobit ovom gradu u\u010dinili su svojim dolaskom i naseljavanjem Jevreji, prognani od zatucanih katoli\u010dkih kraljeva iz \u0160panije. Ovi daroviti, preduzimljivi i sposobni ljudi donijeli su Bosnu i u Sarajevo i nove vje\u0161tine, i nova nepoznata jela i za\u010dine, i na\u010din gradnje i stanovanja, i nove vezove, i nove svirke i pjesme. Golem je i nemjerljiv prilog koji su ulju\u0111enosti, privredi i trgovini ovoga grada dali Jevreji, na\u0161i zemljaci koji su \u017eivjeli i radili me\u0111u Sarajlijama slobodno bez prezira, nipoda\u0161tavanja, pogroma i geta pokoravaju\u0107i se poput ostalih gra\u0111ana zakonima svoje nove domovine i svojim rabinima po sarajevskim sinagogama. Njihova Hagada je svojevrstan oblik knji\u017eevnog stvarala\u0161tva nastalog i razvijenog stolje\u0107ima.<\/p>\n Osnovna namjena ove jedinstvene knjige nije samo da propovijeda, ve\u0107 da pou\u010di onoga ko je \u010dita. Ona se sastoji od molitve, dogodov\u0161tina, obja\u0161njenja, psalmi i himni, a u sredi\u0161tu je kazivanje o izlasku i oslobo\u0111enju Jevreja iz Egipta. Paskalnim Hagadama posve\u0107eni su mnogi stari rukopisi, a me\u0111u svim Hagadama naj\u010duvenija i najdragocjenija je sarajevska Hagada.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\nJa na\u010dinih sahatkulu, do nje d\u017eamiju,
\nJa na\u010dinih Ta\u0161lihana i bezistana.
\nJa na\u010dinih tri \u0107uprije posred Saraj\u2019va.
\nJa na\u010dinih od kasabe \u0161eher \u2013 Saraj\u2019vo\u201d<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n